ALMIN KAPLAN: LIJEPA SI DOK SPAVAŠ, KAO REVOLUCIJA

Povezani članci

• Pošte u BiH priznale da nezakonito naplaćuju poštarinu na robu kupljenu preko interneta
• Zašto je novinarstvo i mirovna misija?
• Видимo сe нa Фaрми
• Donatella Di Cesare: Mi izbjeglice
• Zlatko Jelisavac: Na Balkanu jedino cvetaju ratovi!
• Komemoracija žrtvama genocida u New Yorku: Srebrenica je najtamniji trenutak u historiji UN-a

Bunt koji je počeo okupacijom Vol Strita se proširio i ostatkom našeg, još uvijek, divnog planeta. Ponekad u kadrovima, na tv prijemnicima, zamiriše revolucija, ali samo na kratko. Revolucionarni duh se već u idućem kadru rasprši poput pepela na vjetru, u kadru koji prikazuje rulju kako čeka u redu za autogram Bred Pita, ili već u atmosferi prepunog Nou Kampa. Dakle, već s idućom vješću zaboraviš Vol Strit, zaboraviš aždahu kapitalizma, lihvarsku kamatu, jer ti je pred očima upravo počela nova nesreća.

Zahvaljujući društvenim mrežama, danas je ideju moguće vrlo lahko proslijediti u sve dijelove svijeta. A zahvaljujući krizi, nije problem ni naći pristaše ideje koja se bori protiv globalnog kapitalizma. Jer i laiku je jasno da svijet ovakav kakav jeste, za običnog čovjeka (a takvih je najviše), nije baš ugodan. Jaz između onih koji posjeduju i onih koji su posjedovani iz dana u dan vrtoglavo raste, što će vjerovatno rezultirati negdje i pobunom većih razmjera.

Međutim, revoluciju dižu gladni. Dižu je oni koji su bukvalno gladni, oni čije je utrobe naselio mrak i ništa više. Samo prazna crijeva pjevaju revolucionarne pjesme. A ovi koji su okupirali trgove, to još uvjek nisu, što ne znači da neće biti, ali mislim ne još za dugo. Vlasnici su svjesni svoje moći, kao i naše nemoći da se odupremo kada nas odluče potkupiti. Nećemo se moći oduprijeti kada nam gladnim budu bacali mrvice, jer već neko vrijeme nas hrane po principu onog sistema “kap po kap”.

Ali će jednog dana, na balkon svoje luksuzne stokatnice izaći Maria Antoaneta novog milenija i u mikrofon gladnoj rulji dobaciti: „Ako nemate kruha jedite kolače“ ili nešto tipa: „Ako nemate kruha jedite ferero roše“.

A do tada ništa….