Almir Salihović, koordinator „Prvog marta“: Naš je teret opstanka

tačno.net
Autor 15.11.2014. u 20:27

Almir Salihović, koordinator „Prvog marta“: Naš je teret opstanka

Piše: Almir Salihović, koordinator „Prvog marta“

Sada kada su se rezultati izbora posložili, vrijeme je da saberemo utiske. Evo već dvije godine smo radili na inicijativi „Prvog marta“, dajući svoj maksimum da podignemo stepen političke zastupljenosti bošnjačke i hrvatske povratničke zajednice u entitetu Republika Srpska. Kada na to dodamo još šest mjeseci ranijeg rada kroz „Glasaću za Srebrenicu“, čini se da je mnogo prošlo od onog prvog sastanka u Potočarima, gdje smo shvatili da samo kroz glasove na izborima možemo zaštiti sjećanje na prošlost, povratak u sadašnjosti i garant opstanka za budućnost.

Kroz svoj rad smo shvatili da je potrebno raditi na zajedničkoj listi povratnika. Znali smo da se ‘rasipanjem’ glasova političkih stranaka koje imaju povjerenje povratnika može samo umanjiti njihova zastupljenost. Imajući u vidu da naš izborni sistem funkcioniše na otvorenim listama, gdje možete zaokružiti bilo kojeg kandidata sa liste, naša ideja je bila da se probosanske stranke okupe na jednu listu, a da ‘borba’ među kandidatima bude takva, da oni sa najsnažnijom podrškom prođu dalje, a da se glasovi ostalih ne izgube.

Pregovori za zajedničku listu

U tim pregovorima su učestvovali brojni politički subjekti, te smo uspjeli okupiti pet stranaka u formalnu koaliciju „Domovina“ uz potporu još dvije stranke koje nisu zvanično ušle, ali su ponudile svoje kandidate. Kraj SDA, Stranke za BiH, Saveza za bolju budućnost, Demokratske fronte i HSP BiH, jedine dvije stranke koje su ostvarile relevantan rezultat, a nisu ušle u koaliciju zbog unutrastranačkih gibanja bile su SDP BiH i HSS-NHI.

SDP-ovi kandidati po svojim rezultatima su mogli tražiti dobre pozicije na listi koalicije „Domovina“, međutim oni su odustali od pregovora, zbog nedostatka volje u centrali, te su na kraju doživjeli izborni fijasko, ne prešavši izborni prag. Članovi HSS-NHI su prešli u HDZ 1990, gdje su u izbornoj jedinici Brod-Vukosavlje-Šamac-Modriča mobilizirali veliki broj glasača, ali im je tačno falio broj glasova „Domovine“ da dođu do izbornog mandata. Zahvaljujući insisitiranju „Prvog marta“ u ovoj izbornoj jedinci su prva tri mjesta držali kandidati iz hrvatske povratničke zajednice, te bi sigurno zajednički kandidat prošao dalje, da su pristali ići sa nama.

Unatoč, velikom povećanju izlaznosti glasača u RS, što je podiglo izborni prag, koalicija „Domovina“ je uspjela plasirati pet kandidata u Narodnu skupštinu entiteta RS. Ako uporedimo to sa rezultatima SDP-a i SDA iz 2010., kada su ove dvije stranke na odvojenim listama imali tri, odnosno dva zastupnika, da bi SDP kasnije izgubio jednog zastupnika, smatramo da je veoma važna činjenica da nismo pali na ovim brojevima, te da zastupnici iz reda bošnjačkog naroda nisu birani kao dio ‘ustavnog minimuma’ već zahvaljujući glasovima na izborima. Također, nakon dugo vremena, izabrana je i kandidatkinja iz reda hrvatskog naroda, a ne kao dio ‘ustavnog minimuma’ (kada nema izabranih Hrvata ili Bošnjaka, onda se vrše ‘zamjene’ kandidata). Treba uzeti u obzir da je mnogo teže sa jedne liste napraviti ovakav rezultat, zbog sistema dodjele mandata, a to smo postigli. Ja znam da su mnogi očekivali mnogo više, ali brojevi na terenu pokazuju da su ovi izbori mogli zapečatiti sudbinu povratnika, da nije bilo zajedništva i cijele inicijative.

Bitna stvar je i pitanje ‘prozivanja’ vezanih za državnu listu. Naime, prema mišljenju Centralne izborne komisije BiH, nismo mogli kandidovati zajedničku koaliciju „Domovina“ za državni nivo, budući da u njoj učestvuju stranke koje samostalno nastupaju za izborne jedinice u Federaciji za istu tu Parlamentarnu skupštinu BiH. Stranke, a među njima one koje su na stalnoj liniji sukoba u Federaciji, su pokazale zrelost i donijele historijsku odluku da ne izlaze samostalno na izbore za PS BiH u izbornim jedinicama RS, te da svoje kandidate stave na listu SDA. To da je SDA samo formalno zastupnica, možete vidjeti i iz spiskova kandidata, te saznati ko ih je gdje nominirao.

Mnogi su nam zamjerili što „Prvi mart“ nije imao svoju listu, odvojenu od ‘postojećih’ stranaka, ali svako realan bi mogao pretpostaviti da bi to otvorilo još jedan front podjela, a sigurno ne bi dalo nikakav bolji rezultat u odnosu na ono što imamo.

Registracija u dijaspori

Koalicija organizacija civilnog društva „Prvi mart“ preuzima odgovornost za realizaciju procesa registracije bh. građana za glasanje putem pošte. Za Narodnu skupštinu RS je 2010. putem pošte glasalo 12 533 glasača, sada ih je bilo 17 381. Možda se nekom to čini malim, ali je činjenica da smo se suočili sa brojnim materijalnim i tehničkim problemima u toku same registracije, te ograničenim resursima za šta ne možemo snositi odgovornost. Sva udruženja, džemati, Islamska zajednica, svi smo morali zajedno raditi da bi ovo napravili. Slali smo aktiviste u 11 država Evrope i nadali se najboljem, sa Amerikom smo komunicirali na dnevnoj bazi i pokušavali ispraviti propuste CIK-a. Treba napomenuti da je broj glasova značajno manji od broja registrovanih, prije svega zbog pojedinačnih problema, koji nisu prijavljeni na vrijeme, ili onih za koje CIK nije našao rješenje (poput grešaka u slanju glasačkog materijala).

Veliki pad izlaznosti zabilježen je među redovnim glasačima, te glasačima u odsustvu (interno-raseljenim), za koje „Prvi mart“ nije imao kapaciteta da realizuje prevoz i organizaciju mobilizacije. Konačno, „Domovina“ je osvoila 5,28% glasova na entitetu RS. Lista SDA za Parlamentarnu skupštinu BiH iz entiteta RS je osvojila 4,88% glasova. Na prošlim izborima, nijedna povratnička stranka nije prešla 3,05% glasova, lomeći se oko ili ispod izbornog praga.

Kada sve saberemo, mislim da je ovo samo početak za registraciju glasača u inostranstvu. Spoznali smo procese, uvezali se sa ljudima, te sam siguran da 2018. godine možemo imati 20 000 važećih glasača iz inostranstva. Za to je potrebno zaustaviti određene loše prakse, nadzirati bolje CIK, obrazovati i informirati naše građane širom svijeta. Veliki posao nas čeka u Sjevernoj Americi, gdje postoji još široki krug ljudi zainteresiranih za proces, koji mogu značajno doprinijeti i napraviti promjenu.

Rad nakon izbor

Sada je pred nama rad sa strankama, kako bi se našao najbolji način saradnje na razini lokalnih izbora, te najbolji modusi djelovanja s ciljem osvajanja većeg broja glasova u lokalnim zajednicama. Negdje to mogu biti zajedničke liste, negdje zajednički kandidati za načelnike, vrijeme će tek pokazati kako će ti procesi ići. U to treba uključiti i oni koji su bili izvan ovog procesa. U najboljem slučaju povratnička zajednica bi trebala provoditi interna ispitivanja i ankete, kako bi se utvrdio stvarni legitimitet i snaga pojedinih zastupnika, te tako rasporediti kandidate na nekim budućim listama.

Također, potrebno je raditi na izmjenama Izbornog zakona, na način da se otvori prostor za sve ono što će donijeti veću izlaznost. To uključuje i elektronski potpis, drugačiji pristup prikupljanju informacija o bh. građanima u inostranstvu, međuentitetsko pružanje usluga zdravstva, socijalne i boračko-invalidske zaštite. Konačno, ne treba isključiti ni zahtjev za prošireni set kolektivnih prava, gdje bi se povratničkim zajednicama garantirala zastupljenost u općinskim i gradskim vijećima/skupštinama, na sličan način kako to postoji na nivou NSRS.

Ne trebamo zaboraviti velike probleme malih zajednica. Svakog dana su mi na pameti povratnici u Fazlagića Kulu, kojima TE Gacko prosipa jalovini pred prilaz selu. Svakog dana razmišljam o povratnicima u Višegrad, Bijeljinu, Zvornik, koji moraju platiti nekakve odštete i naknade za obnove vlasititih spaljenih domova. Pitam se kada ćemo riješiti Konjević Polje i Vrbanjce. Razmišljam kako to da neke općine u RS-u imaju po 200 stanovnika, a niko taj status ne da Kozarcu ili Janji. Pitam se kako smo došli do toga da se sada moramo ponovo boriti za pitanje kako će se naš maternji – bosanski jezik zvati u jeziku službenih institucija

Jedno znam. Oko sebe imam desetine mladih ljudi. Mladih ljudi koji ne traže savjetničke pozicije, delegatska mjesta, paušale, dnevnice. Oko sebe imam generaciju koja je spremna da radi sve da ovdje opstanemo, jer je opstanak povratnika u RS-u, jedino što ovaj opstanak veže za državu Bosnu i Hercegovinu. Unatoč svim osudama, napadima, svim uvredama i svakom dovođenju u pitanje motiva zbog kojih ovo radimo, jednog smo svjesni: Teret opstanka je na nama. Znam da mi nikada odustati nećemo.

tačno.net
Autor 15.11.2014. u 20:27