Amer Tikveša: Zlikovci iz mog komšiluka

tačno.net
Autor 9.11.2013. u 09:10

Amer Tikveša: Zlikovci iz mog komšiluka

Šute na sve te decibele viška koje proizvode kafane, kriminalni obračuni, prebrze vožnje… Šute na sva ta uništavanja zelenih površina nelegalnom gradnjom. Šute na sva ta poskupljenja struje, vode, grijanja koja im život čine nemogućim. Ništa to ne smeta, ali, eto, smeta lift za nepokretnog dječaka ili, pak, Ivicu Osima.

Piše: Amer Tikveša

Već mjesecima u Konjicu grupa volontera i prijatelja Konjica pokušava da izdejstvuje ugradnju lifta za Belmina Kozića, petnaestogodišnjeg dječaka oboljelog od cerebralne paralize. Bez lifta, osuđen je na kućni pritvor jer njegova majka Fatima ima sve manje snage da ga svakodnevno nosi uz stepenice i niz njih. Ima samo nju – i komšije koje ne dozvoljavaju da se lift ugradi. Jedni kažu da im smeta buka lifta a drugi kažu da će ugradnja lifta naštetiti zelenoj površini ispred zgrade. Ni jedno ni drugo nije istina. Ali istina je da im ne smeta prizor sredovječne žene kako odraslo bolesno dijete svakodnevno unosi i iznosi iz stana rizikujući da padne i povrijedi ili ubije i sebe i njega.

Slučaj je imao djelimičnu medijsku pažnju koja je porasla kad se gotovo ista stvar dogodila fudbalskom geniju Ivici Osimu. Naime, zbog otežanog kretanja Osim je predložio da od svog novca ugradi lift u haustor u kojem živi. Komšije ne odobravaju. Da se radi i o anonimusu, sramotno bi bilo, još je sramotnije što se radi o čovjeku koji nas je sve zadužio.

Sramota me što imam takve sugrađane, a i Sarajlije i Konjičane sticajem okolnosti smatram sugrađanima. Sramota me do neba. Jednaku sramotu osjećam i kad su u pitanju ratni zločini počinjeni u tim gradovima. I strah me je. Bojim se da u mojoj najbližoj okolini, među prijateljima nemam takve te da ću njihovog pravog lica postati svjestan ako ikad budem imao sličan problem.

Grozimo se ljudi koji su zatvarali svoje komšije i prijatelje u logore u ovom našem ratu i u svim ratovima. Grozimo se onih koji to nisu radili ali su to promatrali i o tome šutjeli. Koja je razlika između njih i ovih? Njihovi domovi postaju njihovi grobovi u koje su živi zakopani zbog nepostojanja malo komšijske volje da im se omogući da ugrade liftove.

Dodamo li još tome da je svim tim ljudima komfor već odavno ugrožen. Šute na sve te decibele viška koje proizvode kafane, kriminalni obračuni, prebrze vožnje… Šute na sva ta uništavanja zelenih površina nelegalnom gradnjom. Šute na sva ta poskupljenja struje, vode, grijanja koja im život čine nemogućim. Ništa to ne smeta, ali, eto, smeta lift za nepokretnog dječaka ili, pak, Ivicu Osima. Možda nije tako, ali jest gore. Naime, smetaju njima i pucnjave i poskupljenja i nelegalna gradnja, ali to rade moćnici kojima se ne smiju zamjeriti, pa isfrustrirani time svete se na starima i nemoćnima. Grozno. Najveća zamisliva mizerija duha.

Ako ima imalo savjesti u vama, komšije Belmina Kozića i Ivice Osima, dopustite ugradnju liftova. Posljedice neugradnje stavljaju vas u istu moralnu ravan sa najvećim svjetskim zlikovcima. Ako, pak, hoćete da budete s njima u ravni,  onda život nema smisla, ne samo za nemoćne već i za sve koji se u njihovoj situaciji mogu naći. To smo svi mi koji se vaših postupaka zgražavamo. Zbog toga bismo morali reagovati.

Tekst je objavila fondacija Imam petlju

tačno.net
Autor 9.11.2013. u 09:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija