ENG
ANTI-HEROINA ZAPADA
Autor/ica 👤Fuad Đidić
Izdvajamo
- Jacinda Ardern je pokrenula globalnu bitku. Ona je jednom prigodom, šaljući poruku svojim obavještajnim i policijskim službenicima, kazala - dok smo tako revnosno čuvali naše obale od imigranata, i, dok smo samo u njima tražili izvor naših problema i budućeg zla, desilo se da nam je najveća prijetnja stigla sa mjesta i okruženja na koje nikada nismo računali, niti na koje smo ikada obraćali pažnju.
Povezani članci
Jacinda Ardern je pokrenula globalnu bitku…Posve neočekivano, ona je uradila istu onu stvar koju je nekom koincidencijom, protekle sedmice uradio i Međunarodni Sud u Hagu kada je donio konačnu presudu Radovanu Karadžiću.
Piše: Fuad Đidić
Daleko od toga da je Jacinda Ardern heroina Zapada. Ona je zapravo, njegov Antipod.
Ona je Anti-Heroina Zapada. Štaviše, široko i, prećutno “proskribovana” a, negdje čak, i, otvoreno “prezrena”.
Ovaj otklon i distanca Zapada prema premijerki Ardern samo je uvećana sa “oduševljenjem muslimanskog svijeta” prema njenim postupcima. To je postalo prepoznatljivo pogotovo, poslije one scene kada je premijerka prigrlila ženu, muslimanku u žalosti u blizini džamije u Chistchurchu.
Ova scena protekle sedmice projektovana je kao simbol mira na najvišoj zgradi u svijetu Burj Al Khalifa u Dubaiju. Zapad je uglavnom, prešutio taj visoko emotivni momenat susreta dva svijeta.
Naši susjedi također, su je ignorisali. Po dobro poznatom maniru i sve druge i brojne susrete jednostavno su izostavljene i preskočene. Njen medijski profil, u maniru vještih manipulacija, ostao je u tom finalu prilično prigušen i zatamnjen.
Jacinda Ardern je prvi lider Zapada koji se javno suprotstavio njegovom vladajućem diskursu.
Ona je prva stala na suprotnu stranu njegove vladajuće ideološke matrice kojom se “muslimani” opisuju kao “vječni teroristi”. Bio je to njen težak i rizičan izbor možda, najteži u novijoj historiji ove zemlje. Pogotovo, jer su brojni barbarski napadi “fanatiziranih ratnika islama” širom svijeta u svima nama, ojačali tu impresiju kako je terorizam isključivo i samo problem – “muslimana”.
Tako je ova mlada i hrabra premijerka na sebe preuzela rizik da na Zapadu priskrbi status “heretika” i “pobunjenika”; lidera koji kvari “Stroj”, “Sistem”, “Poredak”. No, šefica Vlade Ardern zapravo, hrabro je ustala u odbranu svoje zemlje koja je očigledno, bila ciljano izabrana, od strane rasiste, porijeklom iz susjedne zemlje, vođenog ideologijom superioronosti jednih nad drugima, da je posve promišljeno, jako, i, neočekivano, udari po etničkim ili, vjerskim linijama, sa konačnim ciljem da se zemlja raspukne po tim kardinalnim šavovima. Ali, ona nije oklijevala da stvari nazove pravim imenom –
”To je terorizam”. ”To je zločin protiv budućnosti života u mojoj zemlji”.
Niti jedan lider zemlje sa kredencijama zapadne demokratije, nikada do sada nije bio toliko direktan, kristalno jasan i hrabar. U svijetu prepunom lidera koji cvjetaju na mržnji, oportunizmu, dodvoravanju, podaništvu, niko do sada, nije sakupio toliko hrabrosti da postane njegov Anti-Heroj, da bude njegovo drugo Ja, da bude tako “prezren” ili tako otvoreno “izopćen”.
Ona je izabrala da stane na suprotni politički pol od pola na kojem su stojali lideri najmoćnijih zemalja Sjeverne Amerike i Zapada. Podsjetimo kako je samo predsjednik Trump, opisujući “masovnu pucnjavu” u “zaboravljenom gradu na kraju svijeta”, izrazio simpatiju prema žrtvama, ali, i, pored očiglednih činjenica, odbacio je, svaku mogućnost da postoji “realna opasnost od rasta bijelog rasizma i nacionalizma”.
Drugi istaknuti lideri Zapada, terorizam su također, opisivali na poseban način. To je problem “samo i isključivo muslimana”. Gdje su muslimani tu su uvijek problemi koji donose “nasilje”, “ekstremizam” i “fokus naše političke pažnje treba biti samo nad njima”.
Kada su počinitelji zločina bijeli ljudi sa rasističkim ili ekstremističkim motivima, to su uvijek za njih lica sa “mentalnim problemima” ili, “promećajima izazvanim problemima u djetinjstvu”. Samo nekoliko notornih napada iz – bliske prošlosti, poput onih izvršenih iz pukih ideoloških, ili, ekstremističkih nazora na vjernike okupljenih bilo, na molitvi u sinagogi, Pittsburgh – 11 lica, ili, molitvi u crkvi u Charlestown – 9 lica, ili, molitvi u džamiji, Quebec ville – 6 lica, ilustruje primjenu uvijek drugih i drugačijih kriterija kada su u pitanju bijeli ljudi. Sva ova djela nikada nisu opisana kao terorizam, niti je njihovim počiniocima suđeno kao – teroristima.
Dok je iz džamije u Christchurchu još tekla krv nevinih žrtava ubijenih sa leđa, sve vodeće TV kuće a, posebno BBC, CNN, FOX natjecale su u tome da ovaj zločin australskog rasiste Tarranta opišu kao “masovno ubojstvo”. Svi zapadni izvještači izbjegli su upotrijebiti termin – “terorizam”.
No vrhunac cinizma nedvosmisleno je dostignut kada su pojedini britanski i australski mediji na svojim naslovnim stranama pustili davnu sliku dječaka Tarranta kojeg majka nosi na ramenu i, pitali se – “kako je ovaj dječak anđeoskog izraza mogao počiniti ovakvo djelo”.
Svi ovi zapadni mediji jednostavno su potom, bili “zabezeknuti” onim što je učinila Jacinda Aredern.
Ona je prema njima počinila “neoprostiv grijeh”. Ona se usudila promijeniti matricu, udariti na tradirani mit, pozvati na drugačiji diskurs. I zbog toga ona više nigdje ne dobija prve i udarne termine.
Njen lik je jednostavno prešućen na isti način na koji to čine zapadni mediji kada se obračunaju sa drugačijim političkim narativom ili liderima drugačijeg političkog diskursa.
Dalja sudbina Jacinde Ardern mogla bi biti jednako važna i za nas u BiH. I to iz razloga što se ključni događaji od kojih ovisi sudbina zemlje, oblikuju na matrici ovog “tvrdokornog mita” o bosanskim muslimanima kao “pravom i jedinom problemu” – “sjedbenicima inherentno divlje ideologije”, “ekstremistima”, “prijetnji” po našu sigurnost čiji broj dostiže i “desetak tisuća naružanih”…
Novozelandska premijerka posve neočekivano, uradila je istu onu stvar koju je nekom koincidencijom, protekle sedmice uradio i Međunarodni Sud u Hagu kada je donio konačnu presudu Radovanu Karadžiću. A to je isti onaj čin, koji tako zdušno čine hiljade i hiljade patriota ove zemlje, da se konačno pomjere kazaljke gigantske birokratije Zapada i da njegovi lideri, bez daljeg zamagljivanja, konačno, temeljem dokaza i činjenica, priznaju stvarne, ili, prikrivene korijene rasnog ekstremizma i etničkog fanatizma na Balkanu i u BiH, napose i, bez uvijanja, ukažu na snage, grupe ili organizacije koji crpe svoju inspiraciju iz tih i takvih korijena.
Jacinda Ardern je pokrenula globalnu bitku. Ona je jednom prigodom, šaljući poruku svojim obavještajnim i policijskim službenicima, kazala – dok smo tako revnosno čuvali naše obale od imigranata, i, dok smo samo u njima tražili izvor naših problema i budućeg zla, desilo se da nam je najveća prijetnja stigla sa mjesta i okruženja na koje nikada nismo računali, niti na koje smo ikada obraćali pažnju.
Zbog toga je Jacinda Ardern u konstelciji “lidera bez vizije” postala Anti-Heroina našeg doba.
Autor/ica 👤Fuad Đidić
