Antifašizam nema kompromis

Edin Osmančević
Autor 8.5.2020. u 12:02

Antifašizam nema kompromis

Foto: Flickr

9. maj 1945. je bio dan kada je pobijedio život, kada je svjetlost pobijedila mrak. Zato u moje ime, ime mira i prosperiteta novih generacija, u ime antifašizma ponosno poručujem ”Smrt fašizmu – sloboda narodu!”

9 maja ili na Dan pobjede nad fašizmom će se navršiti tačno 75 godina od njegove kapitulacije u Drugom svjetskom ratu. Nije to bio bilo kakav dan, bio je to dan pun emocija kada se slavilo, plesalo i igralo do rano u zoru sljedećeg dana. 75 godina je prošlo ali su sjećanja još uvijek svježa. Tog 9 maja ulice velikih gradova u Evropi su se pretvorile u euforični inferno. Na desetine hiljada ljudi izašlo je na ulice kako bi proslavilo ovaj veliki dan u našoj povijesti. Proslava se pretvorila u narodno veselje koje se sa ulica preselilo u restorane i krčme. Drugi su omađijani sjedili pored radija dok se glas spikera jedva čuo usljed stalnog i iritirajućeg krčanja. Pjevale su se internacionale, marseljeze, nacionalne himne a zastave su se ponosno vijorile na blagom vjetru koji je milovao ozarena lica. To je bio dan kome su se svi antifašisti nadali i na koga su čekali. Drugi svjetski rat je trajao gotovo 6 godina sijući smrt, ubivši između 56 i 60 miliona ljudi od čega 13 miliona u nacističkim koncentracionim logorima, među njima oko 6 miliona Židova. 6. odnosno 9. augusta svijet je spoznao moć nuklearnog oružja kad su Hirošima i Nagasaki bombardovani a Japan potpisao kapitulaciju. 15 augusta 1945. godine. Bila je to borba između svjetlosti i mraka .Svijet je tek počeo da otvara oči o dimenzijama holokausta i genocida kad su milioni ljudskih života nestali u gasnim komorama i pećima koncentracionih logora.

Hladni rat, borba istoka i zapada su obilježile poslijeratni period sve do pada Berlinskog zida.

Iz današnje perspektive kao dio generacije koja je bila privilegovana i pošteđena ratnih trauma Drugog svjetskog rata, za mene je ovaj dan Dan opomene i pomena na žrtve fašizma. Fašizam kao ideologija nikad nije poražen. Nakon Drugog svjetskog rata je opšti zaključak da čovječanstvo boluje od teške amnezije jer se historija bezbroj puta ponavljala i igrala sa našim sudbinama. Obećanje ”Nikad više” je manje-više utopistička fraza, iluzija i naivna težnja da se ljudski rod urazumi. U posljednjih 100 godina fašizam na našim prostorima se reinkarnirao, po pravilu svakih 25-30 narednih godina, u svom najgorem oružanom obliku ostavljajući iza sebe brojne žrtve i materijalne štete. Balkan je uvijek bio plodno tlo na kome je ostavljao svoj krvavi trag. Posljednjih nekoliko generacija je svoj život uvijek počinjalo iz početka, na stratištima, spaljenim temeljima i uništenim imanjima svojih predaka. Sto godina nakon nastanka fašizma, on je stalna prijetnja miru jer preferira etničku čistoću, krvnu pripadnost, mržnju prema drugom i drugačijem te militarizam.

Fašizam se rodio u Milanu 23. marta 1919. godine kada je razočarani i poraženi italijanski vojnik Benito Musolini osnovao organizaciju pod imenom ”Italijanski Savez Borbe” (Fasci Italiani di Combattimento). Od tog datuma pa do danas mnoge zemlje su imale fašističke režime na vlasti koji su brutalno pobili na desetine miliona ljudi. Sjetimo se Japana (u periodu od 1931-1945), Španije (1936-1975) Portugala (1932-1974), Čilea (1932-1938) Brazila (1937-1945). Danas gotovo sve evropske države imaju jake fašističke pokrete. Fašizam negira demokratiju, jer po njegovom tumačenju demokratija je jalovi sistem koji ne osigurava opstanak ljudske vrste a ljudska prava su zavjera liberala koja vode anarhiji. Poslijeratne generacije su odgojene na antifašističkim vrijednostima narodnooslobodilačkog rata i vaspitane u duhu bratstva i jedinstva. Temelji tih vrijednosti su krvavi, u njih su urađeni životi velikih ljudi i heroja svih naroda i narodnosti koji su ginuli s vjerom da će nove generacije znati cijeniti njihovu žrtvu. Pa i pored toga poslijeratne generacije nisu uspjele da sačuvaju antifašističke vrijednosti. U Manifestu Nacističke partije osnovane 1920. godine u Njemačkoj stoji: ”Želimo da svi Nijemci žive u jednoj državi!” Ta ista opasnost nije prepoznata u vrijeme etnonacionalističke i velikosrpske politike u periodu 91-95 ”svi Srbi u jednoj državi!” Jasenovac se ponovio u Srebrenici, Manjača, Omarska, Trnopolje, Keraterm, Biljani Kazani, Ahmići. Čini mi se da nema pedlja zemlje a da nije natopljena krvlju. Jahači Apokalipse ponovo su protutnjali Balkanom. Svoje plodno tlo fašizam je oduvijek nalazio u diskriminaciji, polarizaciji, uvećanim socijalnim i ekonomskim nejednakostima ali i među onim nezadovoljnicima koji su smatrali da zvanična državna politika ne može dati odgovor na aktuelne političke izazove. Fašizam je iza sebe uvijek ostavljao tragičnu, brutalnu i zloglasnu historiju prepoznatljivu u formi ekstremnog, desničarskog, militantnog i hegemonijskog etnonacionalizma.

Meša Selimović će u jednom trenutku reći: ”Vrati nam se vrijeme da budeš vječno gorenje, da ne brojim gubitke na poljima pobjede. Da ne mislimo kako smo dobili u svemu što je naše zajedničko, a izgubili sve što je naše vlastito!”

9. maj 1945. je bio dan kada je pobijedio život, kada je svjetlost pobijedila mrak. Zato u moje ime, ime mira i prosperiteta novih generacija, u ime antifašizma ponosno poručujem ”Smrt fašizmu – sloboda narodu!”

Edin Osmančević
Autor 8.5.2020. u 12:02

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija