“Apel za spas BiH” Mesića, Bogićevića i Tupurkovskog: “Jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu je građanska država”

Izdvajamo

• “Daytonski mirovni sporazum bio je u trenutku kada je potpisan jedini način da se prekine rat u Bosni i Hercegovini. On je uspostavio unutarnju podjelu zemlje za koju nema ama baš nikakvog uporišta ni u njezinoj tradiciji ni u dugoj povijesti, odnosno, uspostavio je Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na rezultatima rata, što znači i na ratnim zločinima, uključujući etnička čišćenja i genocid. Tako uspostavljena Bosna i Hercegovina od samoga je početka bila osuđena na neuspjeh, na to da bude nefunkcionalna i da, promovirajući načelo ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda, zapravo otme osnovna ljudska prava građanima - pojedincima i među njima uspostavi neravnopravnost, čak i tako da one koji se ne deklariraju pripadnicima jednoga od triju konstitutivnih naroda liši nekih od njihovih osnovnih prava”, prenosi zagrebački tjednik dijelove radne verzije „Apela za spas BiH“.

Povezani članci

• Na današnji dan prije 29 godina granatirana je i zapaljena Vijećnica
• Obilježavanje Dana antifašističke borbe u Zagrebu
• Pjesme iz Bulevara Narodne Revolucije
• DRAGO BOJIĆ: Većina hrvatskih građana još uvijek je mentalno u devedesetim godinama
• U Sarajevu niču nova naselja bez infrastrukture: “Spavaone” bez igrališta, parkova, saobraćajnica…
• MOGU LI SE IZA JASENOVCA PISATI PJESME?

Foto: šg

“Jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu je građanska država, ma koliko to nekome danas izgledalo dalekim i nerealnim. A to znači da treba okrenuti leđa konceptu ravnopravnosti konstitutivnih naroda i konceptu prema kojemu prava građana izviru iz njihove pripadnosti određenom etnicitetu, odnosno narodu.” To je citat iz radnog nacrta “Apela za spas BiH”, o kojemu je u utorak, 1. veljače, ekskluzivno izvijestio novi broj hrvatskog tjednika Nacional, javljajući da dokument pripremaju demokratski orijentirani članovi posljednjeg Predsjedništva SFRJ: Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije.

Trojica političara poručuju kako, da bi se spasila BiH, treba postupiti “upravo suprotno” daljnjem jačanju konstitucionalizacije naroda u BiH, na čemu inzistira HDZ BiH preko zahtjeva za legitimnim predstavljanjem u Predsjedništvu BiH i Domu naroda Federacije BiH. ”Sva prava pojedinca izviru iz činjenice da je on građanin Bosne i Hercegovine. Svi su građani u svim pravima i na cijelome području BiH ravnopravni i jednakopravni. Kroz to, jednakopravni su i narodi kojima pripadaju, ali se ta ravnopravnost ne oduzima onima koji jesu građani BiH, ali koji nisu ni Bošnjaci, ni Hrvati, ni Srbi. Jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu jest jedinstvena (ne unitarna!) država, podijeljena na administrativne kantone s višenacionalnim stanovništvom i sa Sarajevom kao glavnim gradom i izdvojenom jedinicom”, stoji u radnom nacrtu “Apela za spas BiH”.

Nacional je objavio kako će Mesić, Bogićević i Tupurkovski, nakon što zajednički usvoje konačno usuglašeni tekst apela čiji je radni nacrt pripremio Stjepan Mesić, dokument uputiti ključnim instancama unutar i izvan BiH na kojima se o toj zemlji odlučuje, ali i “svima kojih se to tiče”. “Mesić, Bogićević i Tupurkovski u svom Apelu zagovaraju posve suprotno rješenje za BiH od etničkih koncepata Republike Srpske i HDZ-a BiH, koje podržavaju vlasti iz Beograda i Zagreba. Za razliku od takvih politika, koje u nacionalno podijeljenoj zemlji nastoje dodatno osnažiti etnički na račun građanskog načina odlučivanja, inicijatori i autori ‘Apela za spas BiH’ uvjereni su da je ‘jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu građanska država’”, piše Nacional.

Tjednik je podsjetio kako je Mesić taj dokument najavio u intervjuu BiH redakciji televizije N1 19. siječnja, te otkrio kako s kolegama Bogićem Bogićevićem i Vasilom Tupurkovskim izrađuje “dokument koji će poslati na određene adrese u BiH”. Pritom tjednik podsjeća kako su Mesić, Tupurkovski i Bogićević “posljednji demokratski orijentirani živi članovi posljednjeg Predsjedništva SFRJ”, koji su “sa slovenskim članom tog tijela Janezom Drnovšekom u ljeto i ranu jesen 1991., sa svoja četiri glasa nasuprot četvorici članova Predsjedništva naklonjenih Miloševiću, spriječili izglasavanje izvanrednog stanja u SFRJ, čime su postigli ključnu političku pobjedu za Sloveniju, Hrvatsku, BiH i ondašnju Makedoniju, onemogućivši da JNA legalno preuzme vlast u Jugoslaviji koja se raspadala, smijeni legitimno izabrane vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji te spriječi osamostaljenje republika. Sada “Apelom za spas BiH” trojica političkih suradnika još jednom nastoje spriječiti da sila i nasilje konačno odrede sudbinu države – ovoga puta Bosne i Hercegovine”, zaključio je Nacional, prenoseći Mesićevu izjavu za N1: “Dogovorili smo Vasil Tupurkovski, Bogić Bogićević i ja da idemo s jednim prijedlogom i kažemo svoje mišljenje o politici prema BiH koja je bila, koja je sada i koja bi trebala biti. Mi ćemo s tim vrlo brzo izaći, poslat ćemo na sve nadležne adrese. Nas trojica smo jedini preživjeli članovi Predsjedništva Jugoslavije i sva trojica smo bili za to”.

Nacional javlja kako radni nacrt Apela obuhvaća tri stranice teksta. U uvodu se navodi kako su njegovi autori “duboko zabrinuti stalnim pogoršavanjem odnosa u Bosni i Hercegovini” i svjesni “da bi bilo kakvi unutarnji sukobi u toj državi nužno imali negativne posljedice ne samo za mir i sigurnost na jugoistoku Europe, nego i na cijelom kontinentu”. Kaže se i kako su tvorci dokumenta “neugodno iznenađeni nedostatkom osjećaja odgovornosti kod aktera na domaćoj političkoj sceni koji svojim djelovanjem, odnosno nedjelovanjem, pogoršavaju ionako lošu situaciju”, a ističe se i kako su “zgroženi stupnjem nepoznavanja u međunarodnoj zajednici, primarno u EU-u i SAD-u, ali i u Rusiji i Kini, kako osnovnih uzroka sadašnje krize tako i eksplozivnog potencijala što ga krije njezino produbljivanje”.

Vremena za gubljenje nema, poruka je iz nacrta, kao i ocjena kako “sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini realno prijeti otvorenim sukobima”. “Takvo je stanje izazvano, u prvome redu, ponašanjem entiteta Republika Srpska, odnosno njezina čelnika Milorada Dodika, ali ne manje i podrškom koju Dodik ima od najveće hrvatske stranke u BiH, Hrvatske demokratske zajednice BiH. Otvoreno separatističke težnje i osporavanje samoga smisla postojanja Bosne i Hercegovine, što je postalo osnovni motiv svih istupanja i djelovanja Milorada Dodika, ne bi bili mogući bez aktivne podrške Republike Srbije, kao ni bez podrške što je Republika Hrvatska daje vodstvu HDZ-a BiH”, stoji, među ostalim, u nacrtu.

“Daytonski mirovni sporazum bio je u trenutku kada je potpisan jedini način da se prekine rat u Bosni i Hercegovini. On je uspostavio unutarnju podjelu zemlje za koju nema ama baš nikakvog uporišta ni u njezinoj tradiciji ni u dugoj povijesti, odnosno, uspostavio je Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na rezultatima rata, što znači i na ratnim zločinima, uključujući etnička čišćenja i genocid. Tako uspostavljena Bosna i Hercegovina od samoga je početka bila osuđena na neuspjeh, na to da bude nefunkcionalna i da, promovirajući načelo ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda, zapravo otme osnovna ljudska prava građanima – pojedincima i među njima uspostavi neravnopravnost, čak i tako da one koji se ne deklariraju pripadnicima jednoga od triju konstitutivnih naroda liši nekih od njihovih osnovnih prava”, prenosi zagrebački tjednik dijelove radne verzije „Apela za spas BiH“.

Autori Apela zato žele poručiti da je “Daytonski mirovni sporazum svoj cilj ispunio” te da treba krenuti dalje jer su “akteri na unutarnjopolitičkoj sceni BiH pokazali kako nisu sposobni sami naći rješenje koje bi BiH izvuklo iz paraliziranosti”. “Jedino rješenje za BiH može se postići hitnim, promišljenim i odlučnim angažmanom i EU i UN-a, na način da se u skladu s gore iznesenim postavkama uspostavi privremeni ustroj zemlje, pod međunarodnom kontrolom – ako je potrebno, i uz respektabilne mirovne snage s jasnim mandatom i uz aktivno sudjelovanje međunarodnih čimbenika – da se priđe izradi novog ustava BiH koji bi izbjegao sve zamke što su se u sadašnjem Ustavu pokazale pogubnima, da se nakon prijelaznog roka od pet godina održe i parlamentarni izbori i izbori za lokalne organe vlasti, da se temeljem rezultata tih izbora uspostavi nova struktura vlasti i da se – napokon – sudbina Bosne i Hercegovine preda u ruke onima koji u njoj žive.”

“Stjepan Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski kane, dakle, predložiti, ni manje ni više nego raspuštanje daytonske BiH – što znači, entiteta uspostavljenih oružjem i zločinima – te mirnu reintegraciju zemlje pod međunarodnim protektoratom, kako bi BiH postala decentralizirana ali funkcionalna država, oslobođena separatističkih politika Banjaluke i Mostara, koje danas, svojim destruktivnim utjecajem, podržavaju vlasti u Beogradu i Zagrebu”, zaključuje u novom broju tjednik Nacional.