AZRA ŠEHOVIĆ: MORBIDNA IGRA BROJEVIMA

Azra Šehović
Autor 11.11.2013. u 09:19

AZRA ŠEHOVIĆ: MORBIDNA IGRA BROJEVIMA

Foto: Lazar Slavkovic

Pročitah rezultate  „opsežnog“ istraživanja koje je provela agencija za ispitivanje javnog mnijenja Prism Research za potrebe Ujedinjenih naroda (UN), objavljene na internet portalu bljesak. info, i prva misao koja se otrgnu je: OPS – evo nas još jednom smo pokusni kunići, ali po završenom čitanju rezultala shvatih da je to izgleda naš odabir. Rezultati su poražavući pokazatelji da najveći broj mladih u Bosni i Hercegovini na prvo mjesto stavljaju vjerski, pa tek onda nacionalni i građanski identitet,  javlja Anadolu Agency (AA). Istraživanje je provedeno u razdoblju od 7. do 22. maja 2013. godine metodom intervjua i slučajnog odabira na uzorku od 1.500 osoba starijih od 18 godina iz cijele BiH i bilježi slj.brojeve i procente:

90,6 % mladih ponosno je na svoj vjerski identitet, 88% mladih ponosi se svojim etničkim, odnosno nacionalnim identitetom, dok je 73% mladih ponosno na svoj građanski identitet.

Isto istraživanje, koje je provedeno u cilju analiziranja glavnih ekonomskih, političkih i društvenih kretanja u zemlji, je pokazalo da se blizu polovina mladih Bosanaca i Hercegovaca osjeća letargičnima i nezadovoljnim životom u BiH.

Točnije, 39,6 % mladih bh. građana od 18 do 30 godina starosti su letargični, dok se 11,2% mladih u BiH iste starosne dobi osjeća ljutima ili nervoznima! Optimističnih je 7,2%, a sretnih 1,8%. Total = 52,1% mladih želi napustiti BiH!

S druge strane, vrlo je mali broj mladih u BiH koji se žele uključiti u politički i javni život u zemlji kako bi rješavali probleme s kojima se društvo i država suočavaju. Npr. 51,8 % mladih u BiH spremno je da iziđe na izbore i da glasa; 30,4% ih je spremno izići na ulice i sudjelovati na protestima;  21,1% ih je spremno aktivirati se u nekoj političkoj partiji…

Ista studija je pokazala da je, u slučaju potrebe i mogućnosti konflikta i sukoba u zemlji, samo 9,3% mladih spremno koristiti silu ili nasilje i aktivno sudjelovati u sukobima.

Isto istraživanje je također pokazalo da su za većinu mladih u BiH, njih 70%, bez obzira na vjeru i naciju, najveći problemi korupcija, ekonomija i politika, a najmanji vjerski i etnički odnosi sa drugim narodima.

Ovakvi poražavajući podaci su posljedica kostiju! Ove kosti ovdje  su varale one kosti sa onim kostima tamo!

Sarajevo, 10.11.2013.

E 61

Obećali su mnogo

Nisu dali ništa

Uzeli su sve

Vratiti neće nikad

A svi smo vjerovali

„Danas sam čekala sat ipo vremena ispred Merhameta, ratnu podmjeru. Posljednja je bila prije tri mjeseca. Gužva je! Stari, žene, djeca, vojnici, svi u jednom redu, svi osuđeni na bijedu i glad, strah i inat, bol. Ja sam iz one kuće u kojoj se uvijek radilo puno, imalo još više. Već mjesec dana u kući se šećer čuva samo za kafu. A kafa, kafa je miješana sa ječmom, nekakvim leblebijama i lećom i uz sve to papreno plaćena. Jedan kilogram košta 45,00DM, platimo I klasu, a šta dobijemo?! Koga briga, važno je da sad u njoj uživamo! Bogu hvala, dobro je da je možemo i kupiti. Mnogi moji su zaboravili i ukus joj. Jadan narod, nosi ono malo sirotinje i zadovoljan je. Četveročlana obitelj dobila je:

2l ulja

2 kg šećera

2 konzerve sira

2 konzerve nareska ( mesnog valjda)

Par kesica germe ( kvasca)

Par nemirisnih sapuna

Šaka praška za pranje veša

I sve to, za naredna tri mjeseca. Rat je. Struje nema, a sve rjeđe i vode. Prijeti nam zaraza. Struju nam uključe tek kad neko umre u komšiluku. Umjesto da žalimo umrlog, mi se radujemo struji. Tužno, al proći će. Mora proći. Samo neka ne puca. Neka mladost živi. Proći će. Nekada mi je smetala crna tačkica na zubu, a danas,… ma doći će vrijeme kad će opet da se bijele. Rat je. Samo da stane. Sve će opet doći na svoje mjesto.“  

Visoko, 24.09.1993 g. četvrtak

Ratne zabilješke, nizašta, onako, da se ne zaboravi. Svi ih imamo, neko u sjećanju, neko i na hartiji, neko u očima i srcu… I sve su drugačije. I sve bole isto, kao i istina! Svako od nas ima svoju istinu, ali niko neće da sagleda istinu onog drugog. Nažalost!

E70

Danas me jedan komentar razočara, na temi fašizma, prestrašno da je takva tema naša današnjica, ali jeste, spočita mi se da napadam Fatmira Alispahića, kojega nisam napadala, više ga ni ne čitam, ne zbog Fatmira koji zaboga ima „muda da kaže“ kako reče moj neistomišljenik, već zbog toga što mislim da jedan nacionalistički govor, ne amnestira sebe zbog nekog drugog takvog govora, naprotiv rađa novi nacionalistički govor i u toj lančanoj reakciji smo evo već skoro pa tridesetljeće, ali za mog neistomišljenika sam iskompleksirani Bošnjak koji se pronašao u Fatmirovim riječima, pri tome mi osu bljuvotine po meni i mojoj političkoj orijentaciji!!!

E75

Krenuh od Bleiburga, gradića u Austriji, kao onomad Miljenko Jergović i Marko Vidojković, autoputom Bratstva i jedinstva, za mene historijska koprena gusta jer taj maj 1945.g. posljednji plamen vjere i nade u spas čovjeka koji bježaše od Titova komunizma, danas je simbol stradanja Hrvata i kao takav izaziva kontroverze, političke laži i poene, kako međ Hrvatima, tako i nama ostalima, a niko ne ostavlja umorene da počivaju. Put vodi preko Slovenije, eko zemlje u svakome smislu, do Kumroveca, Titove rodne kuće u kojoj mnogi što danas drže konce u rukama, sve što zavrišiše od škole, verificiraše baš u tom hrvatskome selu. Putovanija dalje vodi kroz Jasenovac, logor kojim se i danas služe za potkusurivanje Srbi za stradanje najvećeg broja Srba u njemu, bez da se opet ostave počivati u miru svi stradali na tom mučnom mjestu! I evo nas, jula 1995. g. do Srebrenice, najveće pogubilište Bošnjaka, neizmjerne sramote civilizacije, i opet kusur političkih apetita, o žrtvama brinu samo oni koji su i sami žrtve.

 I poslije svega Vuk Drašković, što svojim govorom učestvova u posljednjem historijskom krvozačeću, kojega mučiše Jasenovac, kaže: “Ono što jeste historijska činjenica Vukovar-Srebrenica-Sarajevo-Drežnica nije to počinila  Rojalistička gerila Draže Mihajlovića“ i nije, slažem se sa Draškovićevom izjavom, počinili su to Vukovi, i svih ostalih vukova, sljedbenici. Oni koji insistiraju na demokratskom pravu da na nacionalistički govor jednoga, drugi odgovara…

A tim autoputom Bratstva i jedinstva, sve polahko zamire, samo plaču prazne novoizgrađenje bogomolje pokraj puta i odzvanja eho žrtava bezimenih.

Sarajevo, 05. april 2011.

Svi smo samo brojevi, a prefiks multi će još dugo čekati da zauzme svoje mjesto na ovim prostorima, a dotada da se ne zaboravi kako to izgleda kad birate biti broj.

 „Sjedimo u skloništu. Nervoza vlada. Strah nadvladava. Detonacije se jako čuju, razorno. Gdje padaju, ne znamo. Zašto? Čemu sve ovo? Pa pobjednika ne može biti!

Smješteni smo u improviziranom skloništu. Žene su histerične. Radio Ilijaš javlja kako zelene beretke i TO Visoko napadaju Čekrčiće i Ljubniće, a da STO uzvraća. Ne znam šta je istina. 

Već mjesec dana građani  žive u strahu od Ilijaša, građani pravoslavne vjeroispovijesti se iseljavaju…Nešto znaju?! Kakav je ovo rat? Prijatelji odjednom neprijatelji! Ti stojiš i ne shvataš. Ovaj grad je već dao tri žrtve, koliko znam, a koliko još?! Sutra!!!

Upravo je detonacija zaljuljala zgradu ili se ljuljanje pričinilo. Lica su prestravljena izgleda. Čuje se samo šapat! Molitva! A sad i zvuk aviona!!! Nadam se da neće bombardovati!!! Neće. Nestalo je zvuka. Dobro je. 

Tišina zloslutna. Djeca su zaspala suznih okica.

Opet jaka detonacija. Ma jebo pisanje. Jebo bilješke. Ne možeš zapisati ove poglede i šapate!“

 Visoko, 02.05.1992.godine!

Azra Šehović
Autor 11.11.2013. u 09:19

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija