Baklje Ferala

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Malac i mamac
• Konferencija “PRIMJENJENI TEATAR – UMJETNOST ILI DRUŠTVENA AKCIJA “
• Mediji u bivšoj Jugoslaviji pod kontrolom nacionalističkih elita
• Zapis s kardialnim naklonom pred rođendan Bosne i Hercegovine: ČETIRI PETROVAČKE KARIJATIDE
• Ustavni sud BiH je utvrdio: Članovi Predsjedništva BiH nisu predstavnici naroda, već građana
• Otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH

Posvećeno Predragu Luciću

Mostar – Portal Tačno.net, Centar za kritičko mišljenje i Centar za mir i multietničku saradnju u 18 sati u četvrtak osvijetlili su Stari most likom Predraga Lucića, jednog od ključnih ličnosti poznatog splitskog satiričnog sedmičnika iz devedesetih godina prošlog vijeka, Ferala Tribunea. Bio je to, kako su naveli organizatori, posljednji oproštaj od novinara, književnika i velikog prijatelja Mostara Predraga Lucića, koji je 10. januara preminuo u 53. godini života.

Bio je to drugi put da je svjetlost njegovog lika i djela osvjetlila posvemašnji i dugogodišnji  mrak Mostara ….

Prvi je bio daleke 1993/94 g. U kampu na sjeveru Norveške sam na Euronews gledala, BBCijev prilog o protjerivanju Bošnjaka preko Bulevara, sa desne na lijevu obalu Mostara… Više nisam sigurna ali čini mi se da sam prepoznala nenu Humincu koju su pucajući, tjerali preko raskrsnice kod Doma Zdravlja…Sjećam se tog snimka jer sam se smijala kroz suze. Naime vojnik Armije koji je stražario na drugoj strani Bulevara, svjestan da ga snima BBC, iz grmlja s pruženom rukom neni na engleskom bukvalno ovako govorio: ”Kam hijer, kam hijer, hari, hari, maj ju”…tipični mostarski izraz “moja ti”. Zapucalo se još jednom s desne strane Bulevara i nena je plačući “dotrčala” do nevidljive granice.

Logori su bili puni, moj dajidža već 60togodišnjak, ugledni arhitekt i zagrebački student bio je u Dretelju. Pisma su letjela mjesečno preko prijatelja, komšije Hrvata zaposlenog u luci Ploče. A onda je jednog ponedjeljka stigla koverta sa stranicama Ferala s reportažom iz Mostara koju su potpisali Predrag Lucić i Boris Dežulović.

Bila je to prva istina koja je iz Mostara izašla u svijet odnosno Hrvatsku. Napokon je neko saznao za naš užas, logore protjerivanja, urbicid,….borbe u Šantićevoj koje su se vodili praktično u srušenim zgradama s jedne strane sobnog zida Armija s druge HVO, zatvorenici na liniji kopaju rovove i nose vreće i nikoga nije bilo briga…ni Sarajevo, ni Evropu, ni UN ni Ameriku, pa ni španski SFOR se nije iskazao, samo  je nijemo  posmatrao protjerivanja i  odvođenje Bošnjaka na stadion Veleža, koji je u jednom trenutku postao sabirni centar za odvođnje u logore,…. dok su im mostarske domaćice otkidajući od svojih usta i usta svoje djece, bacale pite od  mesnih doručaka ili krompira  u otvore transportera, govoreći: “I oni su nečija djeca”, nadajući se da su baš ONI ti, koji će stati u kraj tom ludilu. Nisu, ni pomislili….i ostavili su Mostar prepušten sam sebi kako bi ga pretvorili  u interesnu sferu, u  kusur za potkusirivanje dvije vojske i dva shvaćanja života i ljubavi prema bližnjem, dvije države….i zato dobili još trg i spomenik u Mostaru.

Hvala ti Predragi Luciću i dragi Borise za svjetlost kojom ste svojim hrabrim  prelaskom u istočni Mostar, iako ste bili poslani na zadatak u zapadni, obasjali Mostar. Svojim tekstovima na okupu ste držali one preostale Mostarce, preostale Bošnjake, Srbe i Hrvate u zapadnom Mostaru koji su još vjerovali u Mostar i vrijednosti zajedničkog života. Mama mi je pričala o ilegalnom pokretu čitaoca Ferala…novac se skupljao od pouzdanih, ostavljao na stranu, da se jednom mjesečno može kupiti  Feral. Kružio je od stana do stana a kada bi ga svi pročitali selio bi se dalje u u neko drugo naselje zapadnog  Mostara. Dolazio je na isti način kao pošta…preko prijatelja našeg komšije Hrvata koji je radio u Pločama. U medijskom mraku i blokadi kada se na rijetkim radio aparatima na baterije, mogli slušati samo hrvatske medije….Feral je bio ohrabrenje i nada da, neko ipak zna istinu… Vaša baklja, baklja Ferala, baklja je ljudskosti i baklja objektivnog novinarstva koje se opet izgubilo u bespućima povjesne zbiljnosti.