Bal vampira: Novi mračnjak za mračna vremena

Autor 21.5.2012. u 16:00

Bal vampira: Novi mračnjak za mračna vremena

BIO JE TO pravi bal vampira.

Svi su se zaklinjali u pokojnika, javljali su se politički mrtvaci, kopalo se po grobovima, plašilo narod i dijelilo ga na one koji su za i protiv Hrvatske, a odluka o novom predsjedniku donesena je neposredno prije svanuća. Nakon koje se malo tko u HDZ-u može pogledati u ogledalo.

Dilema bez izbora

A dilema se u konačnici svela na izbor između protokolarnog ili pravog nacionalista, lažnog ili iskrenog klerikalca, glumljenog ili originalnog desničara.

Na kraju je pobijedio Ivić Pašalić za 21. stoljeće, ispred kandidata kojeg je podržavao Ivić Pašalić.

HDZ je tako opet izgubio ravnotežu.

Nitko nije bio Sanader

Ne samo što je 20-satni Sabor u dvorani Lisinski obilovao retorikom koja je zvučala kao zlokobna jeka devedesetih, nego je i drugi krug izbora za predsjednika stranke demonstrirao totalnu premoć desnice. Nitko nije bio Sanader, svi su htjeli biti Pašalić: retorički, politički, simbolički…

Umjesto očekivanog koraka naprijed, HDZ je napravio dva koraka unatrag.

Europejci bačeni u tamnicu

Tehnomenadžerska, europska, moderna, demokršćanska opcija koja je proteklih godina održavala balast, okrivljena je za politički i moralni bankrot, bačena je u podrum i zavezana u lance. Nacionalistička zvijer koju je Sanader godinama držao u pokornosti korupcijom, crnim fondovima i izbornim pobjedama sada je dobiila priliku za brutalnu osvetu.

Pravi HDZ je pokazao zube. Pokazao je kako liječi komplekse: mržnjom, strahom, rasizmom, klerikalizmom, podjelama.

Tko iskreno plaši narod?

Tomislav Karamarko i Milan Kujundžić natjecali su se samo u tome tko će više zastrašiti hrvatske građane. A međusobno se razlikovali jedino u tome tko će u svojim porukama biti iskreniji.

Hoće li to biti Kujundžić koji je prije samo devet godina pohodio grob Ante Pavelića u Madridu, a na Saboru prijetio kako “bezbožnik više neće biti hrvatski predsjednik” ili pak Karamarko koji je retorički izigravao zadrtog desničara koji hapsi udbaše, ruje po grobnicama i dijeli Hrvate, a zapravo je oživotvorio prijetnju kakvu nismo osjetili još od Pašalića.

Deset godina kasnije, takav čovjek stao je na čelo HDZ-a.

Logistička operacija

Njegova pobjeda rezultat je opsežne logističke operacije bez koje se ne mogu ni dobiti izbori u toj stranci, što je najbolje dokazao Sanader krađom glasova 2002. godine.

Politički, Karamarko se prvi ugurao u ispražnjeni prostor mračne desnice, koja je ostala prepuštena ulici otkako su je napustili svi, uključujući i Andriju Hebranga, gurajući se prema centru.

Organizacijski, Karamarko je učinio sve što je bilo potrebno da skupi delegate – on je ucjenjivao, zastrašivao, potkupljivao, lobirao…

Simbolički, on se u očima nacionalističkog lumpenproletarijata pojavio kao snaga koja može uvesti red u ovo društvo “zatrovano” ljevičarima, liberalima, ateistima i gay paradama.

Kujundžić je nudio isto, ali Karamarko je nudio dozu respekta. Onog od kojeg vam se ježi koža.

Tko je manje zlo?

U tom smislu Kujundžić se mogao promatrati kao manje zlo. Jasno, ako se zanemari jedna značajna činjenica: a to je da je on ozbiljno mislio ono što je govorio. Karamarko je opasan zato što može biti sve, jer zapravo nije ništa: ni desničar ni ljevičar, ni klerikalac ni liberal, ni nacionalist ni kozmopolit, ni lopov ni policajac. Ili sve u jednom.

On je jednostavno opasan lik. Bez obzira što govorio.

U prvom periodu, Karamarko će morati opravdati povjerenje onih koji su ga birali na Saboru. Neće smjeti odustati od desne retorike pod kojom će homogenizirati stranku. Izliječit će komplekse i stabilizirati HDZ na retrogradnoj mržnji. Europejstvo će malo na hlađennaje.

Kako koristi SDP-u?

Ali HDZ nema šanse ponovno osvojiti vlast ako se ne pomakne u centar, što mu neće uspjeti oslanjanjem na klerofašističke zombije. Gospodarska kriza i propadanje društva, uz huškanje Crkve, moglo bi biti pogonsko gorivo za takvu ideologiju, ali samo na kratki rok. I za još uvijek premali krug birača.

Međutim, takav HDZ mogao bi dobro doći SDP-u.

Svoju kilavu politiku mogao bi kompenzirati strahom od još goreg Karamarka, mobilizirati svoje birače i dobar dio društva po modelu koji se već pokazao uspješnim na predsjedničkim izborima, kada je strah od Milana Bandića izgurao Ivu Josipovića na Pantovčak.

Mračnjak za mračna vremena

U ovim mračnim vremenima Karamarko izgleda kao još veći mračnjak.

Ipak, njegova istinska snaga ne leži u ruiniranom HDZ-u. Ona leži u aktualnoj vlasti. Ovaj vampirski HDZ hranit će se isključivo neuspjehom vladajuće koalicije.

A te činjenice treba se plašiti više nego samog Tomislava Karamarka

Tekst uz dozvolu autora prenosimo sa portala index.hr

Autor 21.5.2012. u 16:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija