Balada o Rogeru Federeru: Heroj Gospodske ulice

Povezani članci

• Željezničar, Olimpik i Zrinjski traže prolaz u drugo pretkolo EL
• Sarajevo na pravoj strani histerije: Zašto izostaje osuda Hamasa
• Hrvatska u Evropi? Ma dajte, molim vas…
• Maj – mjesec kad se sjećamo Tita
• Martino je nesretan u Španjolskoj, Scolari nakon SP-a preuzima Barcelonu?
• Bibaj

Foto: Sports Max

Heroji se ne rađaju samo u pjesmama, filmovima i bajkama, nego u blizini ulica nazvanim po gospodi.

Piše: Amer Obradović

Bio sam u Bazelu jednom, prije dvadestak godina. Tražio sam da predam poštu nekom našem iseljeniku koji je živio na adresi Herrenweg, što bi se na naš prevelo kao – Gospodski put. U to doba još nije bilo navigacija u automobilima, ali u uređenoj zemlji i gradu u kojem sve fercera lako je naći gdje živi gospoda i pokoji iseljenik koji čeka kakav dobar komad jarčeve plahe i paket gurabija iz domovine. I nisu se gospoda odmah mogla špancirati po Bazelu, jer je kroz to čvorište na Rajni protunjalo puno barbarskih plemena, čak su do njega došli i Ugari koji su ga do temelja razorili 917 godine. A put do gospode vodio je preko mosta, naime u 12. vijeku izgrađen je most preko Rajne, zahvaljujući kojem je grad postao važan centar i veliko trgovačko središte, pa je 1460. osnovan i univerzitet kao najstarija švicarska visokoškolska ustanova. A ključni momenat u historiji bio je u 16. vijeku kada se Bazel pridružio Švicarskoj konfederaciji – postao je jedan od važnijih gradova protestanske reformacije koji je bio pod uticajem Jeana Calvina. Grad je stasao kao važno središte nauke, umjetnosti, a u novije vrijeme grad farmaceutske industrije i sporta. Grad gospode…

Da, nedaleko od Herrenwega, u avgustu 1981. rodio se Roger Federer. Maleni Roger je na tromeđi između Švicarske, Njemačke i Francuske naučio da tečno govori više jezika, a u ranom djetinjstvu je počeo igrati tenis i fudbal. Pošto je bolje baratao rukama, već sa 11 godina je postao jedan od najboljih mladih tenisera u Švicarskoj. Dok je Zinedine Zidane uspostavljao novi svjetski fudbalski poredak uništavajući Brazilce, te 1998. Federer je osvojio juniorski Wimbledon i tako najavio novu tablicu periodnog sistema teniskih elemenata.

Baš te godine, 2003., kada sam tražio zemljaka po bazelskim ”gospodskim putevima”, Roger je osvojio najveći teniski turnir na svijetu. Radio sam u magazinu Dani, tada sa jednom od najjačih novinarskih postava u državi, možda i šire, a moj urednik Emir Imamović Pirke mi je izdao fetvu: ”haj napiši tekst o nekom Švicarcu koji je uzeo Wimbledon, ti se razumiješ u te Švicarce…” Napisao sam taj tekst, zvao se ”Borg nove generacije”. Prošlo je otada četeres bajrama, a Federer je osvojio sve u tenisu i za mnoge on je GOAT – najveći svih vremena. Tu su i olimpijske medalje, i 20 Grand Slamova, i broj uzastopnih sedmica na svjetskom broju 1, i pobjede nad najvećim od najvećih, raznorazne nagrade za sportistu godine, ali ono što je Roger Federer svojim stilom, ponašanjem i stavom na teniskom igralištu pokazao, stvorilo je od njega istoriju, onu koja gospodski sport drži iznad snage, brzine, banalnosti, ili gramzljivosti. Roger je puno više od pukih brojki i statistike, i za tenis je napravio nešto što se više neće ponoviti.

Jednom je Rambo Amadeus objasnio zašto je Novak Đoković fantastičan teniser, tako što se pozvao na njegovo durmitorsko porijeklo, na viševjekovnu vezu sa kosidbom. ”Kad hoćeš da kosiš moraš da zamahneš naprijed, to ti je forhend, a kad vraćaš kosu, to ti je bekend. Tako da njih Đoković uzima na gen”, rekao je legendarni Crnogorac. I upravo je to razlika, dok Novak svoje protivnike uzima na gen, Roger to radi na gospodsku foru, onu koja nije samo pitanje brzine, znanja i tehnike, nego emocije, stava i načina na koji pobjeđuješ.

Svoj posljednji profesionalni teniski meč, Federer odigrao u londonskoj O2 Areni, u parovima zajedno sa svojim najvećim rivalom, Rafaelom Nadalom. Tu je bilo dosta njegovih prijatelja i sportskih rivala, a među njima i Ivan Ljubičić. Zajedno sa Severinom Luthijem, Ljubičić će ostati upisan kao posljednji trener u grandioznoj karijeri bazelskog majstora. Ivan Lj. se rodio u Bosni, u Banja Luci, iz koje je protjeran i nije bilo suđeno da njegove pobjede slavi i Gospodska ulica koja je dobila ime po takvim ljudima. Bez obzira što je nastupao za Hrvatsku, uvijek sam navijao za Ljubičića, nekako sam ga uvijek osjećao svojim jer je bio gospodin i dobar sportista. Heroji se ne rađaju samo u pjesmama, filmovima i bajkama, nego u blizini ulica nazvanim po gospodi, bilo da je to u Bazelu ili Banjaluci.