Balkanski špijun

Ivo Anić
Autor 6.9.2016. u 09:49

Izdvajamo

  • Ta vidite kako nam sam Šef izbije svojim nepromišljenim izjavama stvari iz ruku!, srdito se usprotivio Mister Plavi, sam jebeni Šef! I kakva je to izjava molit ću lijepo? Moramo li baš o moralu? Pa ta žurba da se sve tako naglo sprovede, zar nemamo našu plavušu da nas sve zabavi zveckanjem oružjem sa susjedima već se sami zapetljavamo? Ministar bosanac kompleksaš i na sva zvona fasciniram SS divizijama? To vama nije glupo? To svima vama nije prozirno i u krajnjoj liniji opasno za našu stvar? I zar nam trebaju oni prosvjedi nekakvih fronti kuraca – palaca baš sada kada konačno hvatamo sve konce i sprovodimo konačno rješenje našeg vođe Mistera Crnog?

Povezani članci

Balkanski špijun

“CIA snajka, CIA, upropastili su pola svijeta!!!” “‘Oće centrala da pogriješi jednom ali ne sto puta. Slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al’ ste dobili Iliju Čvorovića mamicu vam špijunsku!“

Pozdravljam vas napokon prijatelji, veliki posao je iza nas kao i pred nama, moram da ne zaboravim istaknuti Mister Zelenog i ovu maestralnu izvedbu od danas, Mister Zeleni vi ste moje božanstvo, takav spin ne pamtim još od rata, no molim vas tako drsko ubaciti lik iz Balkanskog Špijuna pa ja se smijem Mister Zeleni danima, Čvorović, vi ste moj idol Mister Zeleni i ponovo ste uspješno dokazali da na ovim prostorima obitavaju kreteni, čimpanze, primati. Moj naklon Mister Zeleni.

Mister Zeleni je ustao i podigao čašu. Restoranom se prolomio aplauz i odobravanje, nekolicina je brisala suze od smijeha. Takvu drskost zbilja ne pamte još od dionice koju je onomad Ivo odradio. Mister Zeleni se nakašljao i nastavio.

Pažljivo promotrite gospodo našeg nezainteresiranog konobara i mnoge stvari o kojima vam govorim biti će vam jasnije, obratite uvažena gospodo posebnu pozornost na mimiku i govor tijela, na lice gospodo. Što radi naš nezainteresirani konobar trenutno? Ispunjava listić sportske kladionice i držim da će današnju dnevnicu zasigurno ostaviti u toj nesretnoj ustanovi i kazat ćete gospodo draga da ta činjenica nije bitna ali jest, obratite pozornost na televizijski program koji prati, naizmjenično teletekst i RTL-ov kanal isključivo za zabavu i sitcome. Gospodo? Zar još niste shvatili poantu? Naš nezainteresirani konobar dragi prijatelji zasut je na svom “Facebook” profilu aktualnim zbivanjima kojima se mediji bave, aferama, spletkama i politikom. Tko je stvorio ovu zemlju? Kako je ona nastala, na kakvim temeljima, što je proizašlo iz njih, gospodo, zar da se konobar bavi tim dok Maja Šuput vrti guzicom na RTL-u?

Promotrite kako naizmjenično pregledava portale i mijenja izraz lica. Gospodo, našem nezainteresiranom barmenu puna je kapa negativnosti, pun mu je kufer nesigurnosti i straha koji se projicira, njegovim životom upravlja dramatičnost munjevitih zbivanja, gospodo, ja vam moram čestitati na savršenom primjerku koji bijeg traži u negaciji, stvorili smo kliniku gospodo sa četiri milijuna ljudi koji ili bijeg traže van kapije ili u hermetičkom zatvaranju u nebitno, bijeg od nas dakle može biti potpuno i sustavno isključivanje od stvarnosti, a taj autizam moderna psihologija naziva depresijom, depresijom koja se sustavno gradi negativnostima, a naizgled liječi sitcomima i sportskim kladionicama. Gospodo, ono što smo mi uspjeli nije samo puko odvraćanje pozornosti, mi smo gospodo draga uništili svaki oblik bunta, svako sjeme protesta, mi smo u nepunih godinu dana, nas petorica stvorili naciju koja rješenje svojih problema traži u bijegu od stvarnosti jer se stvarnost događa neslućenom brzinom i stvara se dojam da je izokrenuta, da je postavljena potpuno krivo.

Dopustite uvaženi skupe da vam izrazim svoje neskriveno divljenje.

Mi gospodo, ustao je i podignuo čašu, mi smo jedmo riječju nevjerojatni, a sada molim Mister Narančastog da uzme riječ na ovoj našoj maloj i svečanoj proslavi. Za stolom u praznom restoranu prolomio se aplauz kada je Mister Narančasti ustao pokazujući svima da se malo utišaju.

Pozdravljam vas napokon prijatelji, veliki posao je iza nas kao i pred nama, moram da ne zaboravim istaknuti Mister Zelenog i ovu maestralnu izvedbu od danas, Mister Zeleni vi ste moje božanstvo, takav spin ne pamtim još od doba našeg dobrog Ive, danas je prijatelji moji i mali šibicar Milan napokon shvatio s kim ima posla, Čvorović, suze su mi došle, a tek Vučić, Vučić ni kada se otrijezni neće znati što ga je snašlo. Mister Zeleni vi ste moj idol, vi ste možda najbolji igrač među nama, ja vam s ovog mjesta odajem priznanje. No ne zaboravimo i druge maestralne izvedbe dragi prijatelji, pronaći iz Metkovića, iz Metkovića pripizdine onako krasnog dječaka, pa spojiti ga sa našim Tomicom to je virtuoznost dragi prijatelji, vir – tu – oznost! Mister Zeleni gospodo, ustanite mađioničaru.

Restoranom se ponovo prolomio aplauz i Mister Narančasti je rukom pozvao nezainteresiranog konobara.

Momče, upravo prisustvuješ jednom od najvećih skupova umova svih vremena, natoči nam prijatelju još tog sjajnog Grčiča. Na ovu dosjetku svi su prasnuli u smijeh, Mister Žuti se skoro prevalio sa stola plješćući se po koljenima. Konobar je nezainteresirano obišao sve sudionike večere galantno i diskretno im točeći vino u čaše. Rižoto je upravo iznio iz sale i sada im je vrlo uslužno na maleni ribež gratao gorgonzolu. Mister Žuti kada se umirio podigao je čašu i zamolio konobara da popije jednu s njima.

Uvaženi i nezainteresirani konobaru, ti nemaš pojma koja je nama čast da piješ s nama, zbilja ne zajebavam se, ti si dečko živi i hodajući dokaz da mi radimo dobro svoj posao! Na tu izjavu ponovo se restoranom prolomio smijeh i odobravanje.

Vidiš ovaj pladanj s kostima momče, zamišljeno je nastavio Mister Žuti, kada psima momče bacaš kosti, psi se otimaju za kosti i ne brinu što im gospodar radi, kada psi se zasite kostiju baciš im malo mesa, tada ti psi zahvalno poližu ruku. Ove kosti dragi prijatelji, promotrite dobro ove kosti, to je naša svakodnevica, to su naših ruku djela. Oduševljeno je bacio kost u zrak imitirajući slavnu scenu iz Odiseje u svemiru 2001.

Mister Plavi je rukom maknuo pladanj i pažljivo promotrio konobara, momak je na licu imao izraz kao da ga se živo jebe za sve. Kada se konobar udaljio rukom je prekorio Mister Žutog. Meni je jasno Mister Žuti da smo svi večeras malo euforični, da slavimo, da se lagano pije i uživa ali konobar? Zar mislite da je dečko bedak? Da zbilja ne kuži o čemu mi govorimo? Zar mislite da baš nitko ne kuži? Malo opreza Mister Žuti ne bi škodilo, ta klima koja se stvorila, ne kažem, pažljivo smo je isplanirali do u detalj i onaj cirkus sa Mijom i onim popom, kako se ono zove što je zvao malog Božu? Nebitno. Ali cirkus je cirkus, a novinari ma koliko bili potkupljeni i naši ipak malo pretjeruju, mi svi malo pretjerujemo, ta nisu baš svi toliki idioti!

Mislim da bi trebalo malo racionalnije sagledati trenutnu situaciju, digla se prašina i vani, strani mediji nas razapinju, javljaju se udruge i humanitarna društva, povijesne europske komisije, Mister Žuti slušate li vi uopće mene?

Dragi moj Mister Plavi, očinski ga je zagrlio Mister Žuti, dopustite da se malo opustimo večeras, vaš angažman oko naše stvari je kao i vaš karakter racionalan i oprezan, vaš resor mediji i štampa više nego dobro amortiziran, izvanredna stvar je ovo s Ninom i onim sestrama, Gusar? Husar? Kako li već? Izvanredno vladate medijima Mister Plavi i tu nema zbora, maestralno vadite zaboravljene asove i sitne estradne kreature sa samog dna i dajete im prilike ako agitiraju za našu stvar ali taj vaš oprezni karakter Mister Plavi, to konstantno preispitivanje, opreznost ta recite mi za dragoga Boga kako bi mi s vama tako racionalnim napravili išta? Konobar? Ta dečko pojma nema o čemu mi pričamo, dečko razmišlja samo o napojnici koja će nesumljivo biti izdašna. Dečko je šta ja znam, tip onog glumca što pijan stavlja dijete na Youtube da skviči ustaške pozdrave, dečko je tip našeg debelog koji će za dekagram kokaina u prve redove, na prvu crtu. Dečko je ukratko – jeftin. Za dobru napojnicu u stanju nam je ljubiti ruke, ta svi su oni isti, takav smo narod jebiga.

Opustite se prijatelju, popijte čašu vina, odmorite taj zahuktali mozak, trebat će svima nama u daljnjem periodu.

Ta vidite kako nam sam Šef izbije svojim nepromišljenim izjavama stvari iz ruku!, srdito se usprotivio Mister Plavi, sam jebeni Šef! I kakva je to izjava molit ću lijepo? Moramo li baš o moralu? Pa ta žurba da se sve tako naglo sprovede, zar nemamo našu plavušu da nas sve zabavi zveckanjem oružjem sa susjedima već se sami zapetljavamo? Ministar bosanac kompleksaš i na sva zvona fasciniram SS divizijama? To vama nije glupo? To svima vama nije prozirno i u krajnjoj liniji opasno za našu stvar? I zar nam trebaju oni prosvjedi nekakvih fronti kuraca – palaca baš sada kada konačno hvatamo sve konce i sprovodimo konačno rješenje našeg vođe Mistera Crnog?

Zar nam gospodo baš treba toliko prašine i dima? Ključne stvari su pokrenute, ključne po Mister Crnom, privatiziramo ubrzano sve, zdravstvo, ključne resurse i resore, dajte mi što pametnije! Dajte mi sukob sa Srbima! Imamo odlične početne položaje i manimo se trivijalnosti, gospodo, kucnuo je čas za ozbiljnije spinove, pretjerali smo s potpuno nerelevantnim stvarima, podjele su po meni završena stvar, sada nam treba jedinstvo, nacionalni naboj, sada nam treba prijetnja, sada nam treba ugroza razumijete li vi mene?

Vjerodostojna ugroza!

Mister Narančasti se ustao i utišao sve sugovornike za stolom. Prijatelji upravo me zove Mister Crni, pred ulazom je u restoran, molim vas da od sada nastavimo mirno s jelom i saslušamo našeg vođu koji nam donosi nove vijesti i nove naputke. Između dva snažna i izbrijana mladića u skupocjenim odijelima i zataknutim žicama mikrofona za uši veselo im se mašući pridružio Mister Crni odjeven kao Balkanski špijun.

Špijuni su gospodo među nama, uzviknuo je, a restoranom se prolomio aplauz i salve smijeha.

Nezainteresirani konobar je prišao stolu i natočio Misteru Crnom čašu s vinom. Mister Narančasti ga je potapšao po ramenu i diskretno mu gurnuo novčanicu od sto eura u unutrašnji džep košulje. Mister Plavi ga je i dalje sumnjičavo gledao. Pod ubrusom učinilo mu se da vidi prigušivač.

Konobar je podigao ruku s ubrusom i ispalio nekoliko točnih hitaca.

Tišinu i oblak dima remetio je samo monotoni zvuk televizora na kojem je voditelj pustio ekskluzivnu snimku koja dokazuje špijunsku aferu između Hrvata i Srba.

“CIA snajka, CIA, upropastili su pola svijeta!!!” “‘Oće centrala da pogriješi jednom ali ne sto puta. Slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al’ ste dobili Iliju Čvorovića mamicu vam špijunsku!“

Ivo Anić
Autor 6.9.2016. u 09:49