Baretić: Nema fotografiranja izloga s kurvama!

Autor/ica 6.1.2012. u 19:22

Povezani članci

Neki sam dan, na Staru godinu, po prvi put nakratko bio u Amsterdamu i, od svih znamenitosti, kao svaki pošteni turist, ponajprije poželio obići čuveni “Red Lights District”, onaj kvart s prostitutkama u izlozima.

Čisto da vidim je li zbilja istina sve ono što još od djetinjstva slušam i da se, po mogućnosti, fotografiram s nekom od tih sirotica iza stakla. Na kraju me je prijatelj Ali (žene su nam dale sat vremena slobodno prije no što ćemo s njima krenuti po muzejima i sličnome) fotografirao jedino ispred neke kondomerije, trgovine s izlogom prepunim napuhanih prezervativa, jer se na svakome “comehere-shopu” kočio natpis “No photo” ili naljepnica s prekriženim fotoaparatom. Nismo htjeli riskirati, jer nismo mogli znati je li tkogod među opasno izgledajućim likovima što zuje uokolo, kroz masu pijanih i napušenih klinaca, možda poslodavac ili zaštitar nesretnica u izlozima. Dobiti batine i ostati bez fotoaparata – to mogu i u Hrvatskoj, ne treba mi za to potezati do Amsterdama…

Bilo nam je malo krivo što nismo skupili taj suvenir, ali red je red: ako je takva vrsta izrabljivanja i kriminala u Amsterdamu legalna, onda i došljaci, pa i nezvani, moraju poštovati i sva ostala lokalna pravila. A jedno od njih kaže, i to vrlo jasno – nema fotografiranja izloga s kurvama!

Neku sličnu tablicu ili naljepnicu Ivica bi Todorić pod hitno morao staviti na ogradu Kulmerovih dvora, kako bi nezvani besposleni došljaci, sva ta bagra što po Medvednici samo bezveze šeta gore-dolje i nervira ionako nervozne čuvare, bili unaprijed obaviješteni da se taj “hotel” ne smije fotografirati. Kad bi je postavio, Todoriću se više ne bi događalo da, kao ove nedjelje, njegov zaštitar mora ulaziti u verbalne sukobe s nekom tamo ženskom koja je stala ispred ukusno restaurirane ograde od kovana željeza, isukala aparat i krenula kroz kitnjaste rešetke slikati zalazak sunca nad dvorcem. Nikad više nijedan čuvar njegova sljemenskoga Xanadua ne bi morao urlati ni na jednu pomahnitalu fototerosticu (u ovom slučaju, za nevolju, bila je posrijedi Rumjana Meštrović, snaha Ivana Meštrovića, gospođa respektabilne dobi, koja se nije libila sve odmah objaviti na internetu) niti joj objašnjavati da ne smije slikati “ogradu koja nije njezino vlasništvo”, niti joj prijetiti kako će je “naći u gradu” (jer je ima snimljenu nadzornom videokamerom, premda tako snimljena gospođa, a niti njen aparat, nisu Todorićevo vlasništvo) i “srediti”.

Sve bi, samo da je te naljepnice ili pločice, bilo mirno i spokojno, ptičice bi cvrkutale a sunce neometano zalazilo za obronke. Jer došljaci bi znali, baš kao i nezvanci u Amsterdamu: ako je u Hrvatskoj legalno živjeti s obitelji u lažnom hotelu i videom snimati izletnike, onda tu valja poštivati i ostala lokalna pravila. A jedno od njih jasno kaže, pače urla: “Naći ću te u gradu i srediti ako fotografiraš ogradu koja nije tvoja nego Todorićeve kuće, odnosno hotela njegove nedodirljive tvrtke”.

Ali opet, ako bi se postavila samo jedna pločica, možda to ne bi bilo dovoljno uočljivo, pa bi kojekakvi jadnici i dalje bauljali ispred prilaza hotelskoj recepciji. Možda bi, sad kad mu je opet propalo ovo s Mercatorom, Todoriću najbolje bilo da iz dišpeta kupi planinarsko društvo “Triglav”, pa naloži članstvu da po cijeloj Medvednici, na svakom deblu, nacrta znak zabrane fotografiranja ograde Kulmerovih dvora. Takav bi se znak, ako ni to ne urodi plodom, mogao u neonskoj izvedbi nataknuti na vršak HRT-ovog sljemenskog odašiljača. Tko ni tad ne shvati tko je gazda hotela, jebaji ga, takvog zbilja treba naći u gradu i srediti. Pa nismo valjda Balkan?!

Nacional