Bauk konzumerizma kruži planetom

Kristijan Ivelić
Autor 27.12.2017. u 09:46

Izdvajamo

  • Utječemo se umjetnim Sezamovim spiljama, lažnim rogovima obilja konzumerističke iluzije: tamo je raskoš lažnjaka i nadomjestaka za sve što je odavna ismijano i izloženo cinizmu predatorske kompeticije. Odbačena metafizička bižuterija, bofl humanističke naivnosti
  • istina, dobro, ljepota, prijateljstvo, požrtvovnost, suosjećanje, nesebičnost, samilost, milosrđe, sućut, smisao, nada, nježnost, ljubav.

Povezani članci

Bauk konzumerizma kruži planetom

Ali, od onoga grohotnog ho-ho-ho smijeha jedva da itko čuje glasove vapijućih u globalnoj pustinji onečovječenoga, suvremenog svijeta.  Dapače, sve je bliži dan kad će ulicama i trgovima, diljem planeta, u ove kalendarske dane, odjekivati danomice, preko razglasa, nasnimljeni smijeh publike iz bezbrojnih sitcom serija; svi ćemo na licima imati neizbrisive osmjehe dupina i klaunova, grimase nepromjenjivo nasmiješenih emotikona. Na što vas to podsjeća?

Piše: Kristijan Ivelić 

Svi imamo loše i gore dane, ali najgori su – blagdani. Vrijeme Došašća, adventski tjedni, Božić, Silvestrovo i Tri kralja…

Trebalo bi pitati slovensku sociologinju Renatu Salecl, autoricu svjetski znane Tiranije izbora – spada li i tiranija blagdana u globalnu konzumerističku kakofoniju, usred koje revemo i njačemo poput milijarda Buridanovih tovara?

Dakako da je upit bio retorički. U inačici mahnitanja potrošačke nemani, blagdanska je tiranija horor sapunica u nastavcima, preduga poput loše beskonačnosti. Trgovačko-marketinški dileri podvaljuju nam lažnjake povratka u bajkovite svjetove: idilu djetinjstva, iluzionističke rajeve, u beskonačnim pričama akcijskih ponuda.

Nagledao sam se, do zasićenja i mučnine, tih namještenih, insceniranih putovanja u zemlje čudesa: u Pragu, Budimu, Pešti, Beču, Zagrebu, Ljubljani, Bratislavi, Varšavi, Milanu, Firenci… Ajme, koja kolosalna blagdanska zvizdarija!

Trgovci iluzijama na veliko i malo

No, taj bauk odavna već ne k(r)uži samo Europom. Bauk konzumerizma kruži planetom. Zaokružio ga je i okužio, bez ostatka.

I trgovcima iluzijama na veliko i malo posve je svejedno tko ste i što ste: Židov, hindus, budist, musliman, taoist, šintoist, zoroastrijanac, agnostik, ateist, scientist, posthumanist, postmodernist, new age alkemičar ili teorijski fizičar.

Akcijska sniženja, sinkronizirana orkestracija radio i TV postaja, tiskovina, portala, društvenih mreža, eksterijeri gradova, filmovi, glazba, reklame; baš nas, onako blago i blagonaklono, utjeruju u kolektivnu histeriju blagdana.

Ako mislite da se pred ovom tiranijom katolici, protestanti i pravoslavci bolje snalaze, predlažem da među njima pronađete barem troje oboružane mozgovima gospođice Marple, Hercula Poirota i Sherlocka Holmesa – neka pokušaju pronaći poveznicu između ove pandemijske potrošačke histerije i zbiljskog značenja Došašća i Božića.

Gdje su tu spilja, štala, jaslice, Betlehem, Zvijezda i otajstvo vrhunaravnog u obličju krhka novorođenčeta?

Hoćemo se kladiti da će dotični trojac lošije proći no, recimo, munjeni Sheldon Cooper iz Teorije Velikog praska kad svira kultu Saturnalija, Nepobjedivog boga Sunca s podlogom od zimskog solsticija – nastojeći racionalno i znanstveno objasniti smještanje Adventa i Božića u prosinačke dane?

Izbjeljivanje Isusa

A tu nam ispod radara promiče još nešto. Preko dvije tisuće godina traje zapadnjačko izbjeljivanje Isusa, po mjeri okcidentalnog, rasnoga i rasističkog, estetskog idioma. Taj je Isus daleko iza sebe ostavio Michaela Jacksona: bijel, svjetlook i svjetlokos poput Nordijca i Vikinga ili pak pripadnika Hitlerovih elitnih postrojba. U ovom kontekstu, Bijeli Božić dobiva mračno i zloslutno značenje – u duhu pomračenosti i tmine u kojoj gmižu neonacisti, suprematisti i ostali trumpisti.

Tamnoputu i tamnokosu Djetešcetu u jaslicama nema mjesta. Takvo Dijete bježi Herodu, ali se utapa u morima i oceanima, umire u migracijskim logorima ovodobna svijeta. Semitski crnoput i crnokos odrasli Isus s – ne daj Bože – orlovskim nosom, ne bi dočekao Pilata i Kalvariju. Završio bi u Guantanamu, iza bodljikave žice, neobično nalik onoj holokaustovskoj, kad je Shoah proždrala šest milijuna njegovih sunarodnjaka.

Što bi o tomu kazali pripadnici starokršćanskih zajednica Bliskog istoka? Pitat ću ih to prvom sljedećom prigodom.

No, znadem da, na zajedničkom jeruzalemskom objedu, nisam mogao razlikovati Izraelce i Palestince. Kao niti Srbe, Hrvate, Bošnjake: ni međusobno niti od domicilnog stanovništva – na praškim, bečkim, milanskim ulicama…

Zar je ovdje zbilja potreban podsjet o Stvoritelju sviju nas, o Praroditeljima Adamu/Ademu i Evi/Havi – ako ste gnostik?

Ili ono o ljudskom genomu i našem zajedničkom pretku čije su zemne ostatke i DNA pronašli u srcu crne Afrike, ukoliko su vam svjetonazorski bliži znanstveni umovi a la Sheldon Cooper ili Steven Hawking?

Ovdje se, zajedno s vama, vraćam u blagdansku gužvaru na rubu pameti.

Djed Mraz ili Superhik

Dida/Djed/Dedo/Deda Mraz iliti Božićnjak, tko je on doista? Pokvarenjak opasnih namjera, lažnjak Svetog Nikole, boljševička podvala ili tajni agent Coca Cole? Iskreno, koga briga za njegove identitete, nick nameove, aliase, heteronime – tip se ionako pojavljuje na više mjesta od avatara Krishne iz hinduističke predaje!

Bitnija je zakrinkana konstrukcijska pogreška, utkana u onu skrletnu vreću – vrijeme je darivanja – bez dna, krcatu darovima-nagradama za milu i dobru dječicu. Naime, ta bezdana vreća milodara, dobroćudna i umilna Dide Božićnjaka, zapravo ima duplo dno prošiveno dvojbenim moralom.

Mila i dobra dječica darivana su nagradama i poklonima, jer su mladunci fiskalno milih, dobrostojećih roditelja, koji su platežno sposobni promicati dobrotu vlastita potomstva. Zločesti su klinci milijuni djevojčica i dječaka sa šibicama – po slamovima, favelama i getima Azije, Afrike, miloszevske Druge Europe i EU, Latinske Amerike, SAD itd. Oni su ružni, prljavi i, naravno, zločesti i zli – njihovi roditelji nemaju kreditnu niti bilo kakvu drugu moć.

Na steriliziranim, savršenim fotkama, u grimizno-bijelu krilu Didice, sjajno ulaštenih čizama, s obrazima rumenim od šminke i vatrene vode, nećete vidjeti musavu, krupnooku, upalih obraza, odrpanu, nečistu i bosonogu dječurliju!

Ušljivi mali uličari nisu budući podanici potrošačke Panhedonije – ma zapravo i ne postoje – tek su utvarne ništice s deponije, dio otpada za recikliranje.

Biste li uopće bili iznenađeni eda raskrinkamo ovoga Djeda Mraza i ispod tog kostimirana, ušminkanoga dobrice, otkrijemo bačvastu spodobu antijunaka Superhika, dobročinitelja bogatih i pljačkaša ubogih, iz crnobijelih pustolovina Alana Forda?

Ali, od onoga grohotnog ho-ho-ho smijeha jedva da itko čuje glasove vapijućih u globalnoj pustinji onečovječenoga, suvremenog svijeta.  Dapače, sve je bliži dan kad će ulicama i trgovima, diljem planeta, u ove kalendarske dane, odjekivati danomice, preko razglasa, nasnimljeni smijeh publike iz bezbrojnih sitcom serija; svi ćemo na licima imati neizbrisive osmjehe dupina i klaunova, grimase nepromjenjivo nasmiješenih emotikona. Na što vas to podsjeća?

Levijatan i apokalipso

Vrli trgovci, inače od Isusa protjerani iz Hrama, potom su trgovine pretvorili u hramove Novog doba – doba totalitarizma korporativnog kapitala i potrošačkoga društva. Božju zapovijed i želju iz Knjige Postanka pak usrdno slijede.

Neka bude svjetlo – u interpretaciji tih mešetara iluzijama to postaje egzibicionistički, luksoidni spektakl pomahnitalih razmjera.

Možda se ni vi, ni ja ne bismo trebali čuditi ovoj svjetlosnoj, blagdanskoj, neizlječivo munjenoj erupciji kičarija. Nismo li svi mi, od malih i nejakih nogu, uživali u nestvarnu sjaju svjetlucavoga kraljevstva kiča, kojim je suvereno vladao Liberace našeg djetinjstva, znameniti „filantrop“ Walt Disney?

Ali, u glumatanju i usiljenoj blagdanskoj euforiji, pod jarkim osvjetljenjem kičaste, umjetne sreće, sve zapravo biva vidljivije no inače.

Kao nekoć komunizam, korporativni kapitalizam/konzumerizam izručuju nas nemilosrdno pustinji ništavila, pustoj zemlji. U njoj je trajno sigurna samo nesigurnost. Sve podrhtava u tjeskobi – vaš posao, dom, obitelj, plaća, današnjica, mirovina, vrijednost vaše naobrazbe, budućnost vaše djece. Toliko, da ste svedeni na anksioznost, neurozu, depresiju, paranoju, fobične košmare; izručeni toj novodobnoj legiji zloduha.

U biti, samo nijanse dijele, primjerice, ovu regiju od ostatka bogatijega i navodno sretnijega svijeta – svi smo u istoj utrobi globalnoga, korporativnog Levijatana. Život sveden na vječno ponavljajuću utrku grabežljivca i lovine, gdje je svatko od nas u dvostrukoj ulozi, dehumanizira nas do točke neizdrživosti i pucanja po šavovima.

Utječemo se umjetnim Sezamovim spiljama, lažnim rogovima obilja konzumerističke iluzije: tamo je raskoš lažnjaka i nadomjestaka za sve što je odavna ismijano i izloženo cinizmu predatorske kompeticije. Odbačena metafizička bižuterija, bofl humanističke naivnosti; istina, dobro, ljepota, prijateljstvo, požrtvovnost, suosjećanje, nesebičnost, samilost, milosrđe, sućut, smisao, nada, nježnost, ljubav.

Tek prividni subverzivci u levijatanskoj utrobi, new age kramari upakirat će vam i prodati privide svega toga, golemo ništa – instant i kompenzacijsku prazninu. Ponor između onoga što doista jesmo i nakaznosti života koji živimo, danomice je sve veći.

I svi smo mi poput onih prognanika i izbjeglica pred vratima Europe i Zapada. Gladni i žedni usred nemilosrdne pustinje. Minut će četrdeset godina, izići ćemo s Mojsijem iz ropstva, pronaći Obećanu zemlju; pobjeći s Marijom, Josipom i Isusom od djecoubojice Heroda, od apokalipse.

U apokalipso, kako pjeva pikareskni pjesnik i histrion s gitarom Darko Rundek. Pobunu, promjenu, smijeh, nadu? Novi početak?

Izvor: Al Jazeera 

Kristijan Ivelić
Autor 27.12.2017. u 09:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija