Bauk za prekršitelje ili arsen za demokraciju?

Autor/ica 👤Ladislav Babić 28.5.2015. u 12:27

Povezani članci

Poljana maršala Tita u Šibeniku (Foto: Arhiva/Hrvoje JElavic/Pixsell)

Što pak se Vrhovnog komandanta tiče, hrvatska povijest kao da se svim silama trudi dokazati da on on zaista prije spada u šumu, negoli na gradske poljane. Dali se pritom konzultira mišljenje građana, jako je dvojbeno.

Središnji šibenski trg „Poljane Maršala Tita“ – do mogućeg preimenovanja u „Bleiburške poljane“? – postale su samo „Poljane“. Ne, doduše one po kojoj pasu ovce, mada bismo i svakodnevne prošecije građana po njima simbolički mogli tako promatrati. Naime, na prijedlog desničarske stranke „Hrast“, vladajuća HDZ-ovska većina u šibenskom „Gradskom vijeću“ izbrisala je iz naziva trga – Vrhovnog komandanta. SDP-ovci su demonstrativno napustili zasjedanje, slijedile su uobičajene floskule o fašizmu i antifašizmu, Titovoj ulozi u hrvatskoj povijesti (uloga u historiji ostalih naroda bivše države ih malo je..), zgražanja s lijeva, prepucavanja s desnicom koja ne krije zadovoljstvo, i ostale inscenacije poznate iz repertoara sterilnog cirkusa „Croatia“. Na svojoj Facebook stranici odmah se javio ministar uprave Arsen Bauk – tek da vidimo kako je živ – s komentarom:

Autor teksta uputio mu je pitanje-poruku:

„Interesantnije od citiranja odluke Ustavnog suda, je pitanje: Što vi kao ministar uprave RH konkretno namjeravate poduzeti, da se ona poštuje? Jesu li odluke Ustavnog suda i vaše izjašnjavanje o njima, samo verbalne eskapade, ili iza njih postoji neko praktično djelovanje, koje će ih provesti i poništiti protuustavnu odluku? Papir trpi sve, a poneko u državi bi htio vidjeti kompatibilnost teorije (škrabotina na papiru) i prakse!“,

na koju, kao što je očekivati – u skladu s boljim običajima prosječne hrvatske vlade i njenih ministara – nije dobio odgovor, koji ni ne misli čekati do kraja života kad mu ga stvarnost nudi na pladnju.

Vrijedi li „Zakon o naseljima, imenima naselja, ulica i trgova“ u obliku kako ga citira ministar Bauk, onda je jasno da je postupanje „Gradske skupštine Šibenika“ protuzakonito. Ako „Ustavni sud RH“ nije skup ishlapjelih demagoga, opsjenara, mutivoda ili mađioničara raspoloženjem građana, već su njegove odluke konačna pravna arbitraža u pogledu nekog problema, koju treba poštivati, te ako „Ustav RH“ ne služi samo kao nadomjestak toaletnog papira kad građane uhvati proljev od političke situacije u državi i od pogleda na nju u cjelini, onda je odluka spomenute Skupštine ujedno i protuustavna. Daklem, krše se zakon i najviši pravni akt cirkus države. Što da se radi, recimo, kad netko opljačka trgovinu: obraćaju li se ministar privrede i ministar unutrašnjih poslova građanstvu preko svog facebook-profila, ili se promptno traga za kršiteljem zakona kako bi se priveo pravdi i odmjerila mu se zaslužena kazna? Ukoliko pljačka u Hrvatskoj i jeste protuzakonito djelo, što s obzirom na situaciju i edukativno internetsko lamentiranje ministara baš i nije sasvim sigurno. No, nekako smo se već priučili, kao posljedica dresure građana od većine stranaka političkog spektra – bile na vlasti ili u opoziciji – da se ne postavlja suviše pitanja oko načina preimenovanja ulica po ustaškim zločincima, pa zašto bismo onda i pri iščeznuću Vrhovnog komandanta. Točnije, visokoumna „teorijska“ pitanja – u svrhu zavođenja javnosti i pokazivanja velike brige za nju – se postavljaju, samo fali „prizemna“ praksa. Pokazuje se, da u ovom cirkusu od države ministar za nikoga nije bauk, sem za sebe osobno. I arsen za ubijanje demokracije.