BESMISLENI BAHRUDINOVI ILI YU-RATOVI

Povezani članci

• LPS: VIŠE OD SUĐENJA
• U BiH se još uvijek traga za više od 8.000 osoba
• Poziv za mlade na prezentaciju o Erasmus+ programu u Mostaru
• Zvonimir Nikolić: Stidim se Čovića i njegovih sudija – 56.15 dana za svaki život
• SNSD-ovac uz podršku Vlade RS protivzakonito na čelu Bolnice Trebinje
• Nelegalna gradnja na Vrelu Bosne: Kako PRIVREMENE DOZVOLE POSTAJU TRAJNE

Prije 25 godina, 27.juna 1991.godine, tada 19-godišnji vojnik iz Tuzle Bahrudin Kaletović, na prvoj liniji fronta u Sloveniji, izgovorio je čuvene riječi koje su tad i danas pokazale sav besmisao rata na prostorima bivše Jugoslavije: „Koliko ja kužim, oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu. Ništa više. Ovo je opšta ludnica. Samo živ da ostanem. Gdje da pucam ja na nekoga ili neko na mene, to ne može nikako  i dodao: „Nijedan oficir nije poginuo nego samo jarani“.

Piše: Milan Račić

Bahrudinova izjava na samom  početku rata obesmislila je i definisala višegodišnji  krvavi rat na prostorima bivše Jugoslavije. Iza istorijske Kaletovićeve izjave uslijedilo je više od stotinu hiljada poginulih, preko tri miliona izbjeglih i raseljenih, preko pola miliona razrušenih i uništenih domova…Unesrećenih i bez domovine, svijetom tumara preko milion ljudi s ovih prostora, a većina onih što su ostali  vjerni svom zavičaju, gledaju kako da prežive i obezbijede golu egzistenciju.

Zamajavaju ih pristupnim putevima do Evrope, koja se i sama raspada, slično kao Jugoslavija, ali još uvijek, bez rata i krvopolića. Uvjeravaju o mjesečnom zapošljavanju preko hiljadu ljudi, a ni sami, dok druge ubjeđuju, ne vjeruju u obećavajuće cifre od „skromnih“ stotinjak hiljada. Ili je to,ipak, tačno ako se uračunaju oni što trbuhom za kruhom svakonevno putuju ka radu u Njemačku i druge zapadne zemlje.

No, da se vratimo Bahrudinovim danas. Nakon događanja u Sloveniji, gdje je kao desetar bio zadužen i za trojicu mladića: Marka Bojanića, Fahira Imamovića i Flomira Kasumija koji su tek došli u vojsku i, nažalost, sva trojica poginuli tokom tog sukoba.

Nesrećnog Bahrudina kasnije su zarobili slovenački teritorijalci da bi ga poslije nekoliko dana pustili zajedno sa ostalim zarobljenim regrutima. Poslije Slovenije i kratkog odmora u rodnoj Tuzli, poslan je da „dosluži“ vojni rok u Đakovo gdje je sa svojom jedinicom ponovo zarobljen i opet pušten na slobodu. JNA konačno napušta 29. novembra 1991. godine, na Dan republike koja već tada nije postojala.

Bahrudin je sedam godina kasnije igrom zle sudbine poginuo u saobraćnoj nesreći. Njegova supruga, kćerka i sin danas žive u Austriji, zajedno sa onih preko milion rastjeranih. Kao i većina prognanih, i ovog ljeta će njegova familija u obilazak najbližih u Tuzli i Prokuplju, potom na hrvatsko ili crnogorsko primorje, jer, kao i Bahrudin neće torove, granice i ograde.

Predvidio je Bahrudin šta će nam se dogoditi devedesetih u prošlom, a njegovi nas uče šta bi nam se trebalo dogoditi tridesetih, ali u trećem milenijumu. No, bojim se da nas učiteljica života uči da bi, nažalost, moglo biti i drugačije.