Bez naslova

Izdvajamo

• „Nema veze što se Hrvatska i Srbija naoružavaju. Imamo mi Bosansko srce i kao i u prošlosti, tehnika nije bitna, jer se to sve može zarobit!“

Povezani članci

• Meta
• Emir Suljagić: Nismo i nećemo ginuti za Mustafu Cerića
• Otvorena izložba “PREKO” prof. Arlete Ćehić u Mostaru
• Elektori macht frei: U Srebrenici je jedan čovjek jedan glas, u Federaciji glas jednog Hrvata kao deset bošnjačkih
• Promocija dva djela Hedine Tahirović-Sijerčić na Internacionalnom sarajevskom sajmu knjige i učila
• Slabi živci dobrog čovjeka Karamarka

Ono kad se Čoviću spočitava očitovanje, ispravlja kriva Radobolja a njega zaboli Mile zbog toga. Amanet ili emanet me interesuje onoliko koliko uspijem izbrojati Turskih zastava u kasabi kad igraju Hvati i Turci ili izađem li, kad pada kiša, suh ili mokar iz doniranih autobusa prijateljski nam nastrojenog naroda

Ponekad zaista poželim, živ sam čovjek što kažu pa još mali, obični kako mi tepaju oni s vrha, da napišem nešto pa da se zapale društvene mreže. Da skupim gomilu tih lajkova i pokažem onim dosadama što ujutro pijem kafu s njima a oni podjebavaju s onim navodno rečenim, tipično sarajevskim, Ivi Andriću, u prolazu: Alo, pisac, napiše li se šta?

Niti je to niko nikad izgovorio isto kao što ni ja neću skupiti te značajne lajkove i upisati se na listu onih koji se bave danas internet ravolucijom. To je ono kad iz kasabe neko čiji je dvadesetogodišnji politički život sveden na dvije riječi, agresija i genocid, slučajna dekoracija u ratnom Predsjedništvu i manjak anamo njih u multietničkim strankama zaprijeti Miletu da će mu on….  ko eto nešto!

Ono kad se Čoviću spočitava očitovanje, ispravlja kriva Radobolja a njega zaboli Mile zbog toga.

Amanet ili emanet me interesuje onoliko koliko uspijem izbrojati Turskih zastava u kasabi kad igraju Hvati i Turci ili izađem li, kad pada kiša, suh ili mokar iz doniranih autobusa prijateljski nam nastrojenog naroda.

To da neko prepiše svoju ličnu imovinu u amanet ne bih nikad poručivao Bakiru jer, prvo, opasno je a drugo (nema šansi da skupim te lajkove) meni se čini da će pored MMF-a kome smo zaista predati u amanet, Turci ostati kratkih rukava. Ne mislim pri tom da će oni vraćati naše dugove niti da će po drugi put donirati pare za plaćanje duga za Ruski plin. Ono što su poslali prvi put nestalo je negdje kao i što šta drugo pa sad radije idu na sigurno, u Srbiju a nama i o nama snimaju TV serije.

Mene više interesuje i malo brine, devedesetih sam se oglušio na sva upozorenja i očigledne činjenice, kao odgovornog i patriotski nastrojenog pripadnika ostalinskog naroda upozorenje i poziv koji je istima ponovo ovih dana, upućen od strane zaslužnog borca za povrat kote Sutorina a povodom evidentnog i ubrzanog naoružavanja naših susjeda i komšija, garanata, garantova, garantira (jebiga opet vuče sve na granatira) Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Dakle, taj poziv zvuči ovako:

„Krajnje je vrijeme da se sve odgovorne i patriotske snage u državi Bosni i Hercegovini uozbilje i počnu baviti suštinskim pitanjem za opstanak države Bosne i Hercegovine”

U prevodu, svi se momci redom naoružavaju, samo jedan ne. Znamo zašto ne.

Dobro, nemaju ni susjedi/komšije baš nešto više para od nas ali imaju Mileta i Dragana, diverzante, što mene ne brine baš previše. Kao legalista vjerujem ovom ”našem” i njegovoj antologijskoj:

„Nema veze što se Hrvatska i Srbija naoružavaju. Imamo mi Bosansko srce i kao i u prošlosti, tehnika nije bitna, jer se to sve može zarobit!“

Ko se ne uspije ispalit odavde na vrijeme sprovešće istovremeno dva kapitalna projekta opozicije i vlasti. Zaustavljanje daljnjeg iseljavanja građana, posebno mladih, iz BiH i zapošljavanje brat bratu bar sto hiljada ljudi. E to me brine.

De sad, sviđa mi se!