Bezočne laži Ljube Bešlića i Milog Bijavice: Stari most je pao od umora

tačno.net
Autor 1.8.2014. u 14:56

Bezočne laži Ljube Bešlića i Milog Bijavice: Stari most je pao od umora

Šta se to tačno dogodilo sa Starim mostom 1993. godine nije u međuvremenu utvrdio ni gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić. “Znate li vi? Recite mi. Ko ga je srušio? Ja da znam ja bi vam rekao”, odgovara na pitanje Dana o sudbini mosta. Bešlić kaže da se neće prema ovom “problemu” određivati “na temelju rekla-kazala dokaza”, da presuda Haškog tribunala u ovom slučaju “nije konačna”, te da se moramo pitati: “Odakle je krenulo?”

Piše: Paulina Janusz- Dani

Godine 2005. Branimir Kačić, uposlenik Gradske uprave kojeg je HDZ-ov gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić zadužio da ljepote grada na Neretvi pokaže predsjedniku Slovačke Ivanu Gašparoviču, pred kamerama TV Mostar objasnio je uvaženom gostu da je Stari most “pao od poslijedica rata”. Devet godina nakon ovog skandala – na Kačićevu sreću ubrzo zaboravljenog – i deset godina nakon obnove Starog mosta, među političkim predstavnicima Hrvata još su uvijek brojne pristalice teorije da je mostarski biser pao sam od sebe.

A budući da će osim “novog” Starog mosta deset godina uskoro napuniti i pretežno hrvatska Gradska uprava, ne iznenađuje da je i prošlosedmična 10. godišnjica njegove rekonstrukcije protekla bez ikakvog pokušaja da se dotakne pitanja stvarnih uzroka ovog ratnog “pada”.

Odakle je krenulo

Šta se to tačno dogodilo sa Starim mostom 1993. godine nije u međuvremenu utvrdio ni, na primjer, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić. “Znate li vi? Recite mi. Ko ga je srušio? Ja da znam ja bi vam rekao”, odgovara na pitanje Dana o sudbini mosta. Bešlić kaže da se neće prema ovom “problemu” određivati “na temelju rekla-kazala dokaza”, da presuda Haškog tribunala u ovom slučaju “nije konačna”, te da se moramo pitati: “Odakle je krenulo?”, umjesto da pokušavamo “naturiti krivicu nekom narodu i nekom projektu”.

Gradonačelnik kaže i da je njegov zadatak “građenje harmonije među građanima”, pa je tako u duhu te harmonije organizovano i obilježavanje rekonstrukcije Starog mosta. Prvi se put u skromnom programu godišnjice našao pokušaj da se most predstavi isključivo kao turistička atrakcija i to kroz promociju monografije Mostar – beskrajna priča autora Miloga Bijavice, vlasnika turističke agencije Fortuna, kojeg je na ovaj poduhvat, navodno, nagovorio nekadašnji njemački ministar spoljnih poslova i ujedno promotor knjige Klaus Kinkel.

Sam Bijavica se odmah na počeku prezentacije svog rada ogradio od rata: “Ne zaboravljajući ogromnu ljudsku tragediju u nedavnom ratu ja želim ovdje naglasiti i pojasniti da ova knjiga ne dokumentira rat ili ratove na ovom području, nego čini moj doprinos u predstavljanju događaja iz bogate povijesti Mostara s prigodnim slikama za sadašnje i buduće posjetitelje i poklonike ovog grada. Pred vama su svjedočanstva, slike i riječi o gradu koji je nastajao, gradio se, postoji i opstaje braneći svoje pravo da opstane jedinim oružjem koje ima – svojom ljepotom.”

Bijavica dakle ne želi da govori o ratu, a kao rušioce mosta on je identificirao – Srbe. Barem će se tako učiniti čitaocima monografije prema kojoj je kao rezultat srpske agresije na Mostar “srušeno devet od 10 mostova i oštećen Stari most”, koji je kasnije 1993. i sam srušen.

Ko ga je srušio ostaje nejasno, a o tome, pak, koliko je ovo rušenje za Bijavicu nebitan detalj govori jedna značajna štamparska greška. Naime, u djelu knjige posvećenoj rekonstrukciji mosta naći ćemo slijedeću rečenicu: “Obnova Starog mosta nakon rušenja 2003. godine bila je zahtjevan građevinski projekt koji je trajao pet godina.”

Kočničari razvoja

Sva pitanja o rušenje mosta oni koji podržavaju Bijavicu otpisuju kao “politička” i tvrde da razgovori o prošlosti “koče razvoj turizma”. Gradonačelnik Ljubo Bešlić, pak, zadovoljan je da su izrazi nezadovoljstva samo “pojedinačni pokušaji”, a novinarsko pitanja: zašto Gradska uprava ne obilježava godišnjicu rušenja Starog mosta već samo godišnjicu njegove rekonstrukcije pripisuje “želji da se to politizira, da se sve opstruira”.

Dalje Bešlić objašnjava: “Ako vi želite napraviti negativnu atmosferu u gradu Mostaru i tražite nekakve pogodnosti da napravite nered onda je to vrlo jednostavno. Pravdanje ili napadanje dovodi do konfliktne situacije. Ja mislim da to gradu Mostaru nije potrebno. Iz večerašnjeg Foruma sigurno ste mogli vidjeti koliko je pozitivnih stvari urađenih u gradu Mostaru. Žao mi je što građanstvo nije imalo priliku sve ovo da čuje jer onda bi ipak počeli puno pozitivnije razmišljati o svom gradu o kojem kažu da ga vole ali ga na neki način blate.”

Nadovezao se na još jedan događaj kojim je Gradska uprava obilježila godišnjicu rekonstrukcije – forum Mostar 2014 – 10 godina poslijekoji je okupio gradske stručnjake za infrastrukturne projekte i garnituru ljudi koji su mostarskom gradskom jezgru vratili nekadašnji sjaj. Stari most ovaj je put – nakon zloupotrebe njegovog turističkog značaja u izvedbi Bijavice – sveden na puki dio infrastrukture.

Arhitekt Amir Pašić, jedan od čelnih ljudi angažovanih na obnovi mosta, bio je jedini učesnik Foruma koji se sjetio ratne prošlosti grada, no samo da utvrdi da je u godinama od 1992. do 1995. “došlo do uništavanja istorijskog jezgra grada”. Uslijedila su dva sata nabrojavanja građevinskih uspjeha Ljube Bešlića.

Inga Dragoje-Mikulić, šefica gradske Službe za kulturu, rekla je tako da se “tijekom poslednjih godina najviše ulagalo u infrastrukturu”. Bilo je i prezentacija o “devastiranom javnom prostoru”, te o tome da “Mostar ima veliku tradiciju obnove i već 80-ih godina je obnovio bogato građevinsko naslijeđe”.

O razlogu zbog kojeg je i postojala potreba za poslijeratnom obnovom Starog mosta, u duhu Bešlićeve “harmonije među građanima” – ni riječi.

HDZ umjesto Zakona

Pa ipak i ovom je prilikom na vidjelo izašla činjenica da su odnosi u gradu daleko od idiličnih, te da sloga ne postoji ni oko tako elementarnih stvari kao što su nazivi ulica. Dok je, na primjer, još jedna uposlenica Gradske uprave Palma Palameta tokom svoje prezentacije uporno zvala jedan od gradskih javnih prostora “šetalištem Nikole Šubića Zrinjskog”, ostali su govornici koristili naziv “Lenjinovo šetalište”.

No, ovo je samo vrh ledenog brijega kad su u pitanju teme vezane za podjele Mostara. Jer dok se infrastruktura zapadnog djela grada širi nevjerovatnom brzinom, onaj istočni, osim nekoliko izuzetaka, stagnira.

Upućeni tvrde da zaslužne za ovu situaciju treba tražiti u redovima HDZ-a koji je dominantan u gradskoj upravi, a koji je 2009. godine za načelnicu gradskog Odjela za urbanizam i građenje postavio tadašnju potpredsjednicu ove stranke Marinu Deronjić. Deronjić se već jednom bavila sličnim pitanjima kao šefica Kancelarije za stambena pitanja Općine Mostar-Jugozapad, no njenu je karijeru prekinuo 1999. godine visoki predstavnik Wolfgang Petritsch i to zbog onemogućavanja povrata imovine protjeranim građanima. Ovu je odluku, zajedno sa zabranom obnašanja javnih funkcija, tek 2005. godine ukinuo drugi visoki predstavnik – Paddy Ashdown.

Danas Marina Deronjić slovi za produženu ruku vodstva HDZ-a bez koje ne bi procvijetao hrvatski građevinski lobi. Građevinske dozvole bez stranačkog pokroviteljstva gotovo je nemoguće dobiti, a zloupotrebe su postale svakodnevnica otkad je prije skoro dvije godine raspušteno Gradsko vijeće čime je onemoguća i promijena regulacionih planova – od tada je zakonske regulative zamijenila naklonost vrhu HDZ-a.

Ubrzan razvoj zapadne obale Neretve odvija se na uštrb grada i njegovih stanovnika. Tako je, na primjer, tržni centar Rondo izgrađen na zelenoj površini, a TC Piramida na mjestu vrtića i djela obližnjeg školskog igrališta. Da se, pak, izgradi ponos zapadnog Mostara, ogroman tržni centar Mepas Mall – uklonjena je bolnica i park s rijetkim primjercima libanonskog cedra. Problema s dobivanjem građevinske dozvole za luksuznu vilu u zaštićenom naselju Bare nije imao ni predsjednik HDZ-a Dragan Čović.

Uz blagoslov Deronjićeve započet je i jedan od najnetransparentnijih građevinskih poduhvata u Bosni i Hercegovini. Hotel Mostar je prvo trebao biti “klasično rekonstruisan” da bi kasnije bio srušen, a na njegovom mjestu danas nepoznati investitor (uprkos zakonskoj obavezi pored gradilišta nema table koja bi informisala o njegovom identitetu) gradi hotelski kompleks.

Građevinski tajkun

Ljubo Bešlić je izrazio želju da u nekom sličnom Forumu u organizaciji Gradske uprave učestvuju građani, no okupljeni na ovom prošlosedmičnom s razlogom sumnjaju da li bi to bio pametan potez. Jer, kažu, ako će Mostarci dobiti priliku da govore neće ih zanimati navodni uspjesi Bešlićevog mandata, već upravo nabrojane sumnjive inicijative HDZ-ovih građevinskih poduzetnika.

Neugodnosti bi u susretu s građanima vjerovatno doživio ne samo gradonačelnik, već i (također prisutan na jubilarnom Forumu) predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Mostar, te prominentni član gradske i kantonalne organizacije SDA Ramiz Jelovac. On je zahvaljujući netransparentnom radu Odjela za urbanizam i građenje postao pravi “građevinski tajkun” istočnog djela grada. Naime, Islamskoj zajednici za izgradnju na vakufskoj zemlji ne trebaju komplikovane građevinske dozvole što u praksi znači da Jelovac, kao jedan od rijetkih u istočnom Mostaru, može neometano povećavati broj svojih nekretnina.

Početkom decembra 2012. godine otvoren je, na primjer, jedan od navećih građevinskih poduhvata IZ Mostar – Studentski hotel – projekt, koji je Jelovac realizovao zajedno s kampusem ACELE Antaliya za potrebe turskih studenata koji visoko obrazovanje žele steći na lokalnom Univerzitetu. Dio projekta o vrijednosti skoro četiri miliona maraka finansirali su Turci, a dio i iz privatne banke. Zanimljivo je da osim turskih studenata smještaj u hotelu koriste i igrači fudbalskog kluba Velež, a plaća im ga Gradska uprava.

No, Ramiz Jelovac nije stao ovdje. Trenutno IZ Mostar u starom djelu grada gradi Bazar – što je zapravo “kodno ime” za tržni centar – a u planovima je izgradnja hotela i vrtića. Osjetljivo pitanje – treba li se Islamska zajednica baviti izgradnjom komercijalnih zgrada, još uvijek niko nije javno postavio. I tako ni ovaj “građevinac“, ali i vjerski i politički predstavnik Bošnjaka, nije reagovao na uporno zaobilaženje teme rušenja Starog mosta, pa je nakon završetka Foruma bez ijedne riječi komentara napustio Gradsku viječnicu. Čini se da zajednički ekonomski interesi spajaju dvije obale Neretve čvršće od bilo kojeg mosta – i nisu ugroženi nikakvim iznenadnim “padom”.

SDA i HDZ koriste situaciju konflikta

Prošle sedmice je u intervjuu za Slobodnu Bosnu otpravnik poslova američke ambasade Nicholas Hill rekao da u Mostaru “SDA i HDZ BiH koriste situaciju konflikta i to podiže tenzije”, te da je “razlog za to što su donijeli političku procjenu da moraju imati određeni nivo tenzija koje će im pomoći na dan izbora”.

Koliko je Hill bio u pravu i da status quo u Mostaru zaista odgovara i SDA i HDZ-u uvjeriti smo se mogli tokom poslednjih par sedmica kad su zaustavljeni svi napori ove dvije stranke da se dogovore oko održavanja lokalnih izbora u ovom gradu 12. oktobra ove godine.

Bakir Izetbegović, koji trenutno vodi SDA, odbio je da sprovede bilo kakve reforme unutar Gradskog odbora SDA Mostar. Naime, na adresu Izetbegovića već mjesecima stižu iz Mostara pozivi na razgovor u vezi situacije u gradu. Brojni predstavnici javnog života, ali i lokalni funkcioneri SDA, jednu od glavnih prepreka u rješavanju pat-pozicije u gradu vide u Zijadu Hadžiomeroviću, predsjedniku gradske organizacije SDA, nepopularnom među građanima i neprihvatljivom za međunarodnu zajednicu. No, u Predsjedništvu ove stranke podijeljenom na dvije suprostavljene struje Izetbegoviću treba Hadžiomerovićeva podrška (a već se više puta pokazalo da njegov glas na sjednicama ovog stranačkog tijela može biti presudan) pa je on odlučio da mu je u ovom trenutku “mir u kući” bitniji od problema Mostara.

U tom kontekstu ne iznenađuje da se Centrala SDA nije ni rječiju osvrnula na prijetenje Zijada Hadžiomerovića upućene mostarskom novinaru Faruku Kajtazu u izjavi za Dane, a na koje je reagovalo Udruženje BH Novinari sa zahtjevom da se vođstvo SDA “ogradi od bahatih i primitivnih pritisaka Zijada Hadžiomerovića na portal Starmo.ba, te spriječe vrijeđanje profesionalnog digniteta i ličnog dostojanstva urednika tog medija Faruka Kajtaza”. Kako nezvanično saznajemo, na sjednici Predsjedništva SDA koja je održana nakon reakcije BH Novinara Hadžiomerović je ponovio da ima podršku stranačke baze u Mostaru što je većina prisutnih prihvatila.

Ove prioritete SDA je prije dvije sedmice potvrdio i Dragan Čović u intervjuu za portal Bljesak koji je o razgovorima s Izetbegovićem naveo slijedeće: “Ja sam rekao: Bakire ima li prostora da pokušamo u tri-četiri mjeseca to završiti. On me zamolio da ostavimo to do iza izbora jer situacija kod njega nije ista kao u HDZ-u. Imate određene opcije u stranci, predsjednik vam je bolestan, on je potpredsjednik stranke, pa što god on uradio ona druga struja bi ga optužila. Čak ne samo iz SDA- Optužili bi ga odmah i oni iz SDP-a. Ja sam mu rekao: Bakire, OK. Ti radi svoj posao, poslije izbora ćemo sjesti pa vidjeti hoćemo li mi ili netko drugi raditi te projekte.”

Rješavanje situacije u Mostaru time je zamrznuto do daljnjeg čime su lideri HDZ-a i SDA pokazali da su im izborni rezultati, odnosno preuzimanje vodstva u stranci, bitniji od problema građana.

tačno.net
Autor 1.8.2014. u 14:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija