BHT1 I FTV: GENOCID SE NIJE DESIO, NEGO SU GA KONKRETNI LJUDI PLANIRALI I POČINILI

tačno.net
Autor 15.7.2015. u 11:12

BHT1 I FTV: GENOCID SE NIJE DESIO, NEGO SU GA KONKRETNI LJUDI PLANIRALI I POČINILI

Obilježavanje dvadesete godišnjice genocida kojeg su snage vojske i policije Republike Srpske, pod komandom Ratka Mladića, počinile u julu 1995. godine, obilježilo je centralne informativne emisije javnih servisa u BiH ove sedmice. Od glasanja o rezoluciji u Vijeću sigurnosti UN-a, preko dženaze klanjane za 136 žrtava, do napada na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Obje TV stanice bile su na visini zadatka

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT1: SVE VIŠE ZNAČAJNIH TEMA U PROGRAMU

7. – 14. juli 2015.

ŽRTVE PA INCIDENT: BHT1 je uglavnom uspjela izbjeći politizaciji ovog datuma, izuzev nakon 11. jula i napada na Aleksandra Vučića. Na sam dan komemoracije i dženaze, kada smo mogli pratiti sve što se dešavalo u Potočarima uživo na javnim emiterima, urednica Alenka Bruck odlučila je Dnevnik 2 početi informacijom da su žrtve sahranjene, te je dala prostor preživjelima. I sigurno je dobra odluka da se taj dan prednost da žrtvama i preživjelima, ali je napad na Vučića ipak bila vijest dana. Nažalost. BHT1 nas o napadu izvještava tek u desetoj minuti Dnevnika 2. U bloku koji slijedi, jedan od sagovornika bio je načelnik opštine Srebrenica, koji tvrdi kako su incident izazvali oni koji nisu Srebreničani. Da li to znači da on zna ko je to uradio, novinarka Ivana Crnogorac ga nije pitala. Načelnik spekuliše da bi to moglo biti djelo plaćenika, što novinarka ne propituje niti istražuje, nego samo tako prenosi publici. Na snimcima smo mogli vidjeti da je priličan broj ljudi učestvovao u napadu na Vučića, tako da je spekulisanje reći nešto ovako, i mediji to sebi ne smiju dozvoliti.

NOVE INFORMACIJE: U sedamnaestoj minuti ovog bloka, novinarka ─ koja je u Potočarima ─ za sagovornika ima nadležnu osobu iz pododbora za sigurnost organizacionog odbora, kojem postavlja pravo pitanje: kako je moguće da se sve to desilo uz sve pripreme i garancije sigurnosti. Sagovornik, pak, odgovara kako je politizacija kriva za dizanje tenzija, koje su dovele do onog što smo gledali u Potočarima. On također govori da je bilo saznanja o rizicima i da su o tome obaviješteni i gosti. Kaže kako je povrijeđeno pet policajaca te nekoliko osoba koje su došle na dženazu, te zaključuje da taj prostor prevazilazi mogućnost organizovanja tako velike manifestacije. Ovakve informacije su ipak trebale biti emitovane prije, čak na početku, jer su nove i u tom trenutku su baš ono što građanima treba.

U istom ovom dnevniku prenijeli su nam potpuno nerelevantnu informaciju o tome da je BiH bila vijest u medijima širom svijeta. Šta nam to govori i zašto nam je to bitno? Isto je uradio i FTV taj dan.

UREDNIČKI PRIORITETI: Nekako se malo čudnim možda čini i odabir urednika Nikole Markovića da u dnevniku 9. jula da prednost informaciji o dolasku njemačke kancelarke u BiH, i temi o tome koliko nam je EU daleko, nad onom o prolasku kolone sa posmrtnim ostacima 136 ljudi, koju smo čuli tek u petoj minuti. To je informacija koja se mogla prezentovati vrlo kratko na početku dnevnika. I naravno, mogli su pokazati građane kako ispraćaju posmrtne ostatke, a ne političare koji su malo izašli ispred zgrade Predsjedništva, više da se uslikaju nego da saučestvuju sa nama.

BITNA TEMA: U dnevniku 7. jula, urednica Svjetlana Vučetić odlučila je da se vrati temi novog zakona o radu, što je od izuzetnog značaja za širu javnost koja treba znati šta se dešava, no nisu dobili kompletne informacije. BHT je uspjela doći do Nacrta zakona o kojem se puno priča, ali se detalji kriju od javnosti. Pritom novinarka Amina Ahmetović analizira prijedlog, ukazuje na problematične dijelove, potrudili su se čak da imaju videografike… No, problem ovog priloga je što čujemo stav samo jedne strane, i što nema više ekonomskih stručnjaka koji bi nam pojasnili šta ovakav prijedlog znači za radnike. Da bi izgradili vlastiti stav, građani treba da čuju različita mišljenja o važnim pitanjima. Javni servis, pored ostalog, treba da bude platforma za pokretanje dijaloga o bitnim pitanjima. Ipak, još jednom, pohvalno je da BHT 1 pokušava održati ovu temu.

POTREBNO JE VIŠE INFORMACIJA: Još jedna bitna tema je dobila prostor u centralnom dnevniku, ali ponovo nije istražena do kraja. Naime, 12. jula, u Dnevniku 2 koji je uredila Alenka Bruck, mogli smo vidjeti još jedan prilog o odlasku mladih iz BiH. Radi se o odlasku mladih koji se školuju za pomoćno medicinsko osoblje. Ovakvih priča imamo skoro svaki dan u domaćim medijima. Ono što još nismo čuli je koliko košta školovanje jedne mlade osobe, i šta zemlja gubi svakim tim odlaskom. Ne samo materijalno, nego u smislu nataliteta, manjeg broja radnika… Čini se da našoj javnosti treba još informacija o ovom problemu da bi zaista imala kompletnu sliku posljedica stanja u kojem se nalazimo već duže vrijeme.

PLUS SEDMICE

Vrijedno je primijetiti da se Ratko Mladić vratio u dnevnik BHT1. Dugo nije bilo ni riječi o ovom suđenju, koje je jedno od najvažnijih pred Tribunalom u Haagu, no 13. jula urednica Adisa Dedić Kološ nas je podsjetila na njega. Nažalost, kratko i šturo, ali barem znamo da suđenje još uvijek traje.

Drugi plus je za prilog Sanite Lisak Jusufbegović, emitovan 7. jula, o rezoluciji o kojoj je glasalo Vijeće sigurnosti UN-a. Novinarka ima kritički pristup, dobre sagovornike, pokazuje nam različite stavove, pojašnjava značaj rezolucije, ukazuje na pitanja koja su u javnosti zanemarena, te ona koja su namjerno istaknuta da bi bila ispolitizovana. Vrlo dobar prilog, koji je pritom i izuzetno montiran.

MINUS SEDMICE

Previše propuštenih prilika za postavljanje pitanja.

OCJENA  7

IZVJEŠTAVANJE O SREBRENICI: I FTV ZNA NAPRAVITI DOBRE VIJESTI

7. – 14. juli 2015.

ČIJI JE KOMENTAR? Centralni dnevnik FTV-a je tokom ove sedmice imao džingl koji je najavljivao i odjavljivao blok sa informacijama o Srebrenici. Nije baš jasno koja je svrha ovog džingla, a i malo je neukusno. Teško je shvatiti i odluku urednice Jadranke Milošević ─ ili onog ko ju je već donio ─ da u dnevniku 12. jula emituje komentar čije čitanje je trajalo skoro četiri minute. Voditeljica je najavila da je riječ o redakcijskom stavu, ali je potpisan novinar-urednik Avdo Avdić, što malo ostavlja zbunjene gledoce po pitanju čiji je to stav ─ njegov ili redakcijski. Na kraju nije ni bitno, jer u centralnoj informativnoj emisiji nema prostora za ovakvu formu. Gledamo dnevnik da saznamo šta se novo desilo. Komentare tražimo u drugim emisijama, ako ih želimo. Pritom, Avdić ne bira riječi niti nudi argumente za ono što tvrdi vrlo kategorički.

ŠTA GRAĐANI OČEKUJU? Isto tako je nesmotrena potraga za razlikama između građana BiH, koju je FTV i ove sedmice povela. U dnevniku 7. jula, koji je uredila Azra Pašukan, u najavi voditeljica konstatuje kako građani dva entiteta imaju različita očekivanja od rezolucije. Pritom, ovakav pristup je puka generalizacija. Niti su svi u Federaciji podržavali, niti su svi u RS-u bili protiv usvajanja rezolucije, niti je to uopće moguće tako gledati. Mnogi, sigurna sam, nisu uopće pratili šta se dešava. Huškački je ovako postavljati pitanja.

Ipak, prilog novinara Mirze Huskića o samom značaju rezolucije, o raspravama koje su se dešavale, različitim verzijama, uz upotrebu videografika (ne baš najvještije jer se slova nisu mogla čitati), uz razgovor sa dopisnikom u New Yorku, gledaocima na kraju daje dosta informacija.

PONOVO BLOG: Urednik Darjan Babić je 8. jula odlučio da nam skoro u cijelosti pročita blog jednog stranog diplomate. Nijedno pitanje, bez analize, bez ičega, samo puko čitanje bloga na TV-u. Pomalo je suvišna bila i informacija emitovana 10. jula u Dnevniku 2, koji je uredio Rasim Borčak, da je posjeta turskog predsjednika počela obilaskom groba Alije Izetbegovića. To nije vijest relevantna za širu javnost. Cijeli prilog o ovoj posjeti novinarkeDanice Jakšić nije nam rekao ništa i kao takav teško da je bio vrijedan emitovanja.

ZA SVAKU POHVALU: I FTV je 11. jula u drugi plan stavila informaciju o napadu na Vučića. Odluka urednikaAmarilda Gutića da blok izvještaja sa dženaze u Srebrenici počne govorom djevojke koja je pričala kako je ostala siroče nakon genocida, za svaku je pohvalu. Ovaj govor gotovo da mediji nisu ni primijetili, a bio je najvažniji izgovoren tog dana.

TEŠKO BEZ POLITIZACIJE: No, nakon što su nas u šesnaestoj minuti napokon izvijestili o napadu na Vučića, o tome nisu prestali pričati do kraja dnevnika koji je trajao dugih 40 minuta. Blok je bio možda malo previše napadački. Pored ostalog, govore i kako umjesto da se Vučić izvinio Srebreničanima, oni moraju njemu. Nije baš pravedno i ne može se porediti. A onda smo još morali gledati šta političari misle o svemu tome, što je potpuno pogrešno u tom trenutku i dodaje ulje na vatru. Tek u 25. minuti emitovana je jedina relevantna informacija, izjava ministra sigurnosti koji govori o prvim operativnim saznanjima.

DAN POSLIJE: Još jedna zanimljiva priča dotaknuta je narednog dana u prilogu Omera Hasanovića, koji se javio iz puste Srebrenice dan nakon dženaze, 12. jula. Nažalost, u prilogu tek usput razgovara sa djevojčicom koja je došla na očev mezar. Mediha Vejzović je rođena 11. jula u bazi u Potočarima. Dijete koje vjerovatno nikada nije slavilo rođendan jer je isti dan moralo oplakivati oca. Njena priča zaslužila je centralno mjesto. I nije zaslužila da bude potpisana kao “žrtva genocida”. Time se stvara slika bespomoćne osobe, a mi smo, ustvari, gledali hrabru mladu djevojku.

POLICIJSKA KOORDINACIJA: U ovom dnevniku, koji je uredila Jadranka Milošević, pažnju su nam skrenuli i na činjenicu da je dijelom za ono što se desilo u Potočarima premijeru Vučiću krivo nepostojanje koordinacije između policijskih tijela u BiH. Ovaj prilog je zanimljiv jer novinar, Davor Obrdalj, primjećuje da je u obezbjeđenju učestvovala i jedna privatna firma za osiguranje, te da je, umjesto policije, trasu kretanja zvanica odredio pozorišni režiser.

PLUS SEDMICE

Novinari FTV-a su našli priče iz Srebrenice koje drugi mediji nisu imali. Od priče o katolicima u tom kraju, preko one o nedostatku koordinacije između policijskih tijela, ili priče o djevojci koja je rođena u Potočarima 11. jula.

MINUS SEDMICE

Korištenje termina “županija”.

OCJENA 1

KOMPARATIVNA ANALIZA

Skoro svaki dan protekle sedmice dnevnici javnih servisa počinjali su izvještajima koji su se ticali komemoracije u Srebrenici. Pritom, i novinari i voditelji su ponavljali ─ što kod nas mediji često rade ─ da se genocid u Srebrenici “desio”. Koristiti takav termin oslobađa krivice počinioce. Genocid u Srebrenici je počinjen i tačno se zna ko je to uradio i planirao.

Srebrenica jeste svakako bila u centru pažnje, ali je možda bolje bilo da su svaku noć emitovane kratke specijalne emisije nego da je veći dio svakog dnevnika bio posvećen ovoj temi. Tako je u drugi plan otišla informacija o ekspresnom formiranju vlade u Tuzlanskom kantonu, ili da je srbijanski tužilac za ratne zločine rekao da je u Srebrenici počinjen genocid, da je jedna osoba osuđena za genocid u Srebrenici i to u Osijeku… Sve je to bilo u dnevnicima, ali nije promaklo tek pažljivom gledaocu.

tačno.net
Autor 15.7.2015. u 11:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija