Biden, Von der Leyen i Plenković piju, a građani plaćaju

Marijan Vogrinec
Autor 19.7.2022. u 10:56

Izdvajamo

  • Ma, nema veze, najvažnije jest da su „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani“ (sic transit) utjerani u HDZ-Plenkovićev svinjac „prave strane povijesti“ tako da se može karijeristički hvaliti „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“ i po bruxelleskim hodnicima kako se, je li, „autokratu Putinu“ tresu gaće od straha, a vojni proračun trokira, jer se „hrvatska hrusti šaka mala“. Mo'š mislit', kad netko na prosjačkom štapu s balkanskog kiflića pomisli da riče kao lav!? I da je strašan. Lako je tako: Joe Biden, Ursula von der Leyen i Andrej Plenković piju, a građani im plaćaju. No, s prvom ozbiljnijom gladi i smrzavicom pitat će ih za zdravlje „junačko“.

Povezani članci

Biden, Von der Leyen i Plenković piju, a građani plaćaju

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Nije bez vraga empirijska izreka: kad Njemačka kihne, Europa dobije gripu. U tim okolnostima pak, Bijednoj Našoj slijedi teška upala pluća s vrućicom višom od smrtonosnih 42,5⁰ C. Novi ministar financija Marko Primorac, nasljednik navodno pristojno uređenog resora Zdravka Marića koji je neočekivano napustio prvu crtu bojišnice upravo uoči inflacijsko-recesijskoga (najesen/nazimu) granatiranja najtežim kalibrima, priznaje da će „RH dijeliti sudbinu ostalih zemalja“ u eurounijskom okruženju, „s tim da ću ja biti bolji od drugih“. Bolji od drugih ministara/ica financija u Uniji? Malo prepotentno i za izvanrednog profesora Ekonomskog faksa Sveučilišta u Zagrebu koji nema pola minute praktičnog iskustva, ali nek’ mu bude. Što kaže šef Narodne stranke – Reformisti Radimir Čačić, koji je neki dan napustio vladajuću koaliciju s HDZ-om: „Jedno je čitati o nogometu, a nešto sasvim drugo igrati nogomet“. Kako će biti, bit će, no jedno je sigurno: prema žiteljima Bijedne Naše valjaju se grdne nevolje, a oni neće imati otkud platiti višestruko podebljane račune za osnovne prehrambene i higijenske potrepštine, režije, plin, struju, benzin… 

Marijan Vogrinec

To što je arogantni američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. javno buncao iz raskoši njemačkog dvorca Elmau nedaleko od Garmisch-Partenkirchena u bavarskim Alpama – „nećemo dopustiti da se Putin izvuče nakon ovakve agresije na Ukrajinu“, sic transit – više porukom ruskom vladaru Vladimiru Vladimiroviču Putinu no „partnerima“ što ih je njemački kancelar Olaf Scholz okupio na summitu čelnika zemalja članica skupine G-7 i EU-a može komotno zakvačiti mačku o rep. Biden ili Twitterašev „pospani Joe“, koji spava na javnim skupovima, posrće/ruši se na koljena na stepeništu Air Force Onea i pada s bicikla pred globalnim tv-okom, na svoju nesreću, ne može Putinu ama baš ništa. Ni osobno niti s „partnerima“. Nije ga kadar uplašiti tzv. sankcijama, „prekidom kisika ruskom ratnom stroju“ (Charles Michel, sic transit) ili blokadom trgovine ruskim zlatom na svjetskom tržištu, CIA-inim crvima u kamenu što bi s Putinovim oponentima rušili iznutra režima u Kremlju. Te igre i igrice, pokazalo se iks puta, propadaju jedna za drugom. Američki bi predsjednik – glavni krivac za SAD/EU/NATO-ov i „partnera“ otvoreni rat s Ruskom Federacijom besprimjernim žrtvovanjem života i imovine 45 milijuna nesretnih Ukrajinaca, kojima je Zapad ciljano za vođu instalirao politički neiskusnog, nesavjesnog i manipulaciji podatnoga bivšeg tv-komedijaša Volodimira Zelenskog s dozlaboga koruptivnom oligarhijom – imao sada kad je vrag odnio svaku šalu puno toga objasniti.

Prvo, svojim sugrađanima kakvu imaju korist od toga što moraju odraditi po dva posla eda bi skromno preživljavali u uvjetima enormna inflacijsko-recesijskog poskupljenja života dok im političko-vojni tzv. establishment rasipa bilijune i trilijune dolara na teroriziranje svjetskog mira i sigurnosti pod izmišljenom mantrom tzv. obrane demokracije, zapadnih vrijednosti, slobode i našeg načina života (sic transit). À propos, kojoj Americi lokalni novinar Nove TV Marko Balen tepa da je „svjetski uzor demokracije“, pa publikumu nikako nije jasno kako to da u toj „demokraciji“ i dan-danas vlada divljezapadno ulično bezakonje revolveraškog tipa u kojem dnevno ginu đaci i studenti, učitelji, ljudi po trgovačkim centrima, na ulici, policija bez pardona maltretira i ubija Afroamerikance, rasizam i ksenofobija su u porastu, 90 posto uznika u brojnim zatvorima su tzv. obojeni, sadizam u konc-logorima Guantanamu, donedavno Abu Graibu, injsl. je globalno poznato i nesankcionirano kršenje temeljnih ljudskih prava. Zločini svake vrsti golobradih marinaca u sklopu tzv. misija mira (sic transit) ili tzv. borbe protiv terorizma (sic transit) također se ne mogu ničim opravdati, i zato su Edward Snowden i Julian Assange – „zviždači“ iz prvog reda poznavatelja kriminalnih/neljudskih rabota američke civilne i vojne vlasti – Uncle Samovi krvni neprijatelji broj jedan. Ruska invazija na Ukrajinu je uzrocima i posljedicama sasvim mala beba prema SAD/EU/NATO-ovim s „partnerima“ invazijama po Aziji, Bliskom istoku, Africi, etc.

Umjesto da se jalovo junači među istomišljenicima kako „neće dopustiti da se Putin izvuče nakon ovakve agresije na Ukrajinu“, što u principu može zakvačiti mačku o rep, jer nema alata kojim je ikakav međunarodni sud uistinu operativno kadar posjesti Putina na optuženičku klupu i, je li, zanemariti prave razloge za invaziju, odnosno abolirati prave krivce za sve zlo što se događa nesretnim Ukrajincima i kolateralno Europljanima i cijelom svijetu. Teška energetska kriza, inflacija, recesija, udar na životni standard više milijardâ ljudi na planetu te vrlo realna prijetnja uništenjem čovječanstva. Socijalna i sigurnosna omča oko vrata se zateže, a to ima vrlo jasnu granicu izdržljivosti, pa… Pakleni plan izgona ruske i kineske ekonomije/konkurencije s europskog, ali i svjetskog tržišta izmišljenim „alibijem“ tzv. ničim izazvane (sic transit) ruske invazije na Ukrajinu, pa podebljan tzv. sankcijama Ruskoj Federaciji, smišljen je u uskom krugu političke i vojne oligarhije u Washingtonu iza koje stoji megakorporativni zapadni interes, uključivo američki „monopol“ trgovine oružjem. U operacionalizaciju tog plana – trenutak je procijenjen povoljnim netom nakon američkog vojnoga/geostrateškog debakla u Afganistanu i Siriji te osjetnog slabljenja globalnog američkog utjecaja u odnosu na Rusiju i Kinu – propagandno su, medijski, ekonomski, politički i vojno uključeni EU, NATO i „partneri“ sa zapadnim tzv. međunarodnim asocijacijama i organizacijama u kojima Washington ima dominantan utjecaj.

Don Quijote, Sancho Panza i Rocinante

Kao što procjene nikad nisu unaprijed zajamčeno točne i bez rizika da se izjalove u sudaru s grubom zbíljom, i onda povuku posljedice s kojima se nije računalo ili su podcijenjene, tako se u slučaju otvorenog rata Zapada s Rusijom i potencijalno otvorenog s Kinom u samom predvorju sudnjeg dana pokazuje da rečeni pakleni plan ima ozbiljnu grešku i u idejnom i u izvedbenomu materijalu. Razljutio je inflacijskog zmaja u globalnoj špilji, pa ovaj žestoko riga sve ubitačniju recesijsku vatru najprije na one što su ga izazvali, a onda i na cijeli svijet. Kako će taj rusvaj završiti, ne želimo znati. Sve je manje globalnih hlebinaca – ako ih je uopće i bilo ne samo među polit-ekonomskim znalcima izvan vladajućih kasta na Zapadu nego i među tzv. običnim/malim ljudima – koji vjeruju u Bidenovu izmišljotinu o tomu kako je posrijedi globalni sukob između demokracije i autokracije. Pa će otjelovljenje tzv. demokracije biti SAD Joe Bidena, ostatak Zapada pod američkim skutima, a tzv. autokracija Putin i Rusija. Dakako, i Kina i njezin predsjednik Xi Jinping, Bjelorusija s Aleksandrom Lukašenkom, Sjeverna Koreja i Kim Jong-un, pa Sirija s Basharom al-Assadom i svi na globusu koji radi vlastitih ekonomskih i političkih interesa ne žele pristati uza zapadnu tzv. sankcijsku agresiju radi uništenja Rusije i Kine kao ekonomske, geostrateške i vojne konkurencije u Europi i ostatku svijeta.

Bidenovu izmišljotinu o sukobu tzv. demokracije i tzv. autokracije – suhi smokvin list za sakriti imperijalnu ekonomsku pokvarenost SAD/Zapada i „opravdanje“ ataka na životni standard ljudi, mir i sigurnost svijeta – uzeli su zdravo za gotovo eurounijski mu perjanici. A, ne budi im u nemilosti, je li, kada Biden radikalno dijeli svijet po autodestruktivnom kriteriju „tko nije s nama, naš je neprijatelj“, hrvatski snishodljiv bruxelleskih perjanika štitonoša iz Banskih dvora papagajski pametuje istu laž: radi se o sukobu demokracije i autokracije, RH je na pravoj strani povijesti, za inflaciju je kriva „ničim izazvana ruska invazija na Ukrajinu“, bla-bla.bla… Kao što će arogantan bez pokrića i već pozne dobi stanar Bijele kuće biti prisiljen položiti račun američkim poreznim obveznicima za to što sve siromašnije i teže žive unatoč sve debljim bilijunima dolara što im država uzima iz džepa, bruxelleski neodgovorni perjanici će već najesen, ako ne prije, biti također prisiljeni objasniti Europljanima zašto su ih tzv. sankcijama Rusiji što ih uvjetuje SAD/NATO, a nisu odvratile Putina od rata, uvalili u skuplji život, krizu energenata i hrane, izložili možebitnoj ruskoj odmazdi alatima sudnjeg dana… I kakve ima veze nečija tzv. autokracija s njihovom tzv. demokracijom, bremenitom dnevnim životnim problemima i osvetničkim klimatskim promjenama zbog grabeži za prirodnim resursima i ratova?

GENEVA, SWITZERLAND – JUNE 16, 2021: US President Joe Biden (L) and Russia’s President Vladimir Putin seen after Russian-US extended talks at the Villa La Grange. Mikhail Metzel/TASS Photo via Newscom Newscom/PIXSELL

Premijer Andrej Plenković pak nije kriv za Bidenov rat s Putinom, nije ni približno sudjelovao u SAD/NATO-ovom paklenom planu ostvarivanja zapadne megakorporativno-ekonomske, geostrateške i vojne dominacije na Plavom planetu, nije tragično manipulirao nacionalno neodgovornim i politički zelenim Ukrajincem Volodimirom Zelenskim koji je mogao, a nije spriječio rusku vojnu invaziju niti je Plenković kriv za to što je mnogoliki eurounijski Sancho Panza samoubilački jurnuo za mršavim Rocinanteom Don Quijotea de la Washington. Ali jest najviše u vlasti tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kriv, premijerskom je pozicijom najodgovorniji za to što je u ime svih sugrađana, a na teret njihova životnog standarda štetu nacionalne ekonomije pristao sudjelovati u operacionalizaciji Bidenovoga paklenog plana radikalnog resetiranja tzv. međunarodnog poretka tzv. sankcijama (ne samo Rusiji) i vojnom silom, što je sručilo na cijeli svijet lavinu razorne inflacije/recesije, energetsku i krizu hrane.

I premijer će Plenković biti itekako prisiljen već ove jeseni/zime – ako ne i prije!? – položiti prvi račun „Hrvaticama i Hrvatima i svim građankama i građanima RH“ (sic transit) za to što moraju plaćati dvostruko, trostruko i više osnovne prehrambene namirnice, kruh, brašno, šećer, ulje, kavu, pa plin i struju, higijenske artikle, benzin, sve proizvode odreda i usluge bez razlike, što će se smrzavati nazimu jer mizerne plaće i mirovine nisu ni približno dovoljne za neusporedivo skuplje od ruskih energente iz SAD-a (npr. ukapljeni plin iz škriljevaca) i vrag znâ kojih zemalja pod američkom kontrolom na drugom kraju svijeta. Mantra o „ničim izazvanoj ruskoj invaziji na Ukrajinu“, odnosno „podivljaloj recesiji izazvanoj energetskom krizom zbog ruske invazije“ ne drži niti je držala vodu ni među jasličkim klincima i klincezama. Plenkovićev će prvi račun „Hrvaticama i Hrvatima i svim građankama i građanima RH“ (sic transit) – želi li građane životnog standarda na prosjačkom štapu „uvjeriti“ u neuvjerljivo, izmišljeno i lažno – morati u ključnom sadržati stavku o tomu je li uključivanje Bijedne Naše u zapadnu proturusku harangu bilo opravdano/učinkovito u zaustavljanju ruskoga ratnog stroja (što je lažan „alibi“ Zapadu za svih šest paketa tzv. sankcija), je li naudilo Putinu i njegovu režimu, ublažilo tragediju milijuna Ukrajinaca koju im je priuštio neodgovorni Volodimir Zelenski u kompi sa SAD/EU/NATO-om i „partnerima“ i je li „solidarnost“ hrvatske sirotinje s (pre)bogatim Zapadom vrijedna svrstavanja na pogrešnu stranu povijesti.

Na kojoj su strani, je li, američki Don Quijote de la Washington i europski Sancho Panza uzeli za taoca cijeli svijet. Na manje ili više bolan i krajnje neizvjestan način o čijem ishodu, kako se voli frazirati – ne želimo znati. Naravno da revan štitonoša iz Banskih dvora bruxelleskih štitonoša neće dragovoljno i po elementarnoj ljudskoj savjesti podnijeti račun nikomu od svojih sugrađana na životnostandardnom prosjačkom štapu, pa će ga bučna ulica morati podsjetiti na to gdje je bio i što je radio po hodnicima i kuloarima bruxelleskog staklenjaka kada je grmilo i kada je samo drčni suverenist Viktor Orbán imao petlje podviknuti SAD-u, NATO-u, ancili EU i cijelom Zapadu da „rat u Ukrajini nije mađarski rat, da se preko njegove zemlje neće dostavljati oružje Kijevu te da se mađarska ekonomija i ljudi neće odreći znatno jeftinijega ruskog plina i nafte, jer bi im to nanijelo nesagledive razvojne štete“. Rasplamsalo inflaciju i recesiju što se poput epidemije šire sa Zapada u ostatak svijeta. Hrvatski premijer Plenković očito ne brine te brige, jer mu je eurounijska karijera uvjet svih uvjeta i u drugomu mandatu, a birokratski larpurlartizam surogat za premijersku odgovornost biračkom tijelu i inim žiteljima.

Papa moli, a On na godišnje odmoru

Neki dan se bahato prsio pred novinarima time da su on i „moja vlada“, je li, „već s prvim znacima porasta inflacije zbog ničim izazvane ruske agresije na Ukrajinu reagirali s pet milijardâ kuna radi zaštite životnog standarda građana i normalnog funkcioniranja gospodarstva“. Potom je brzinski i mrmljajući si nezadovoljstvo u bradu odglumatao semafor na novinarsko retoričko (!?) pitanje: „Da, ali u međuvremenu se inflacija više no udvostručila, a vi niste ništa učinili?“ Novinar, koji je odigrao ulogu ironičnog „hlebinca“, itekako dobro znâ da Andrej Plenković nije kadar ni malim nožnim prstom pod debelim pokrivačem pomaknuti u gluho doba noći, a da prethodno ne pita za dopuštenje „dragu Ursulu“ i „dragoga Charlesa“, pa… Čak se i njegovi ministri – izabrani po Plenkovićevim kadrovskim kriterijima što ih svijet još nije vidio – nerijetko nađu kao žaba pred zmijom („vidjet ćemo, moramo se konzultirati s Unijom“) kad ih neki tzv. investigativni novinar zaskoči znatiželjom o kojoj prethodno nisu išli premijeru po – „svoje mišljenje“.

Pa sada, kad Bijednoj Našoj ide sve naopako i nizbrdo, ako se pita ljude što žive od plaća i mirovina, od onoga što privrede na OPG-ima sa svojih deset prstiju, poduzetničkom gimnastikom u prašumi loših propisa koji se gotovo dnevno mijenjaju još lošijim, odnosno sve cvjeta i buja (uvodi se euro, RH ulazi u schengenski prostor, raste razvojna ocjena rejtinških agencija, turistička sezona ima izglede premašiti rekordnu 2019. godine, etc.) pita li se perjanice vladajuće kaste, tzv. obični/mali ljudi u Bijednoj Našoj osjećaju se izigranima od vlastite države, ostavljenima na cjedilu. Zastrašujuće djeluje ovo, navodno, zatišje pred buru u kojemu se nožem može rezati javni osjećaj da premijer, vlada i buljuk krajnje nesposobnih ministara s cijelom tom birokratskom piramidom manje-više korumpirane vlasti ne drže pod kontrolom sudbinu zemlje. Pogotovo ne njezino mjesto u tzv. međunarodnom poretku, koji se drastično mijenja grubim nasiljem i nametanjem volje, ekonomskih, geostrateških i vojnih interesa svjetskih velesila. UN već desetljećima nema nikakav ozbiljniji utjecaj na mir i red u svijetu, ratovi i destabilizacije suverenih režima dnevna su pojava, a dobri papa Jose Maria Bergoglio uporno moli Boga za mir i čovječnost. Spominje nekakvu ljubav i bratstvo svih potomaka Eve i Adama, poziva na razum, a Onaj je jamačno na višemjesečnomu godišnjem odmoru u galaksiji zvijezde Earendel, pa papa Franjo govori u leru.

Tko preživi, pričat će? Hrvatski mediji donose vijesti o tomu da građani masovno kupuju peći na drva i ugljen, jer se plaše zime kada će grijanje na plin i struju biti nedostižno prosječnom džepu. Mnogi već sada voze automobile par-nepar ne dnevno, nego tjedno. Benzin je odletio u nebo, potpuno je neizvjesno koliko će još poskupljivati (svaka dva tjedna), a prosječna starost automobila je više od 15 godina. Servisne usluge i rezervni dijelovi su poskupjeli i do 50 posto, pa motorizirana nasušna, je li, potreba suvremenog života i u gradu i na selu postaje pravi luksuz. Uvozni tzv. galofak-pilići iz masovnog uzgoja, neodgonetljiva ukusa, koji su dosad bili praktično jedino meso tjedno na sirotinjskom tanjuru (svaki četvrti žitelj RH, po europskim kriterijima, živi na samom rubu siromaštva ili ispod), na akciji su poskupjeli s nekih cca 15 kuna na blizu 30 kuna i postali nedostupni penziću s 2500 kuna mjesečno. Takvih je cca 800.000 među ukupno oko 1,2 milijuna ljudi treće dobi. Energenti – kojih se EU pod pritiskom SAD-a maloumno, mazohistički i na vlastitu ekonomsku štetu naprasno odrekao kupovati u Rusiji, a znatno su jeftiniji i sigurniji od nafte i plina s drugih dobavnih pravaca – lančano su detonirali inflaciju globalnih razmjera, poskupljenja, nestašice, glad i smrzavanje nazimu.

Za to nisu krivi Putin i Rusi, ma koliko tko i protiv koga ratovao u Ukrajini. Ratovalo se i prije i – ne okonča li sudnji dan ovu globalnu krizu – ratovat će se posvuda u svijetu i poslije Ukrajine. Isključivi su krivci maloumni zapadni političari – predvođeni prvim stanarima Bijele kuće i Downing Streeta 10 u Londonu – koji besramno guraju milijarde nedužnih ljudi u siromaštvo, oskudicu i pogibelj, jer su ih neodgovorni sufleri iz sjene prevarili da SAD u izravnom vojnom srazu s Ruskom Federacijom ili pak Kinom može pobijediti. Pa, je li, opčinjeni tom fatamorganom, bruxelleski štitonoše i tih štitonoša štitonoše u Zagrebu, Berlinu, Varšavi, Bukureštu, Sofiji, Pragu… srljaju kao guske u magli otkazivati Rusima energente koji desetljećima zadovoljavaju od 40 do više od 90 posto potreba njihovoga gospodarstva i stanovništva. I koje ni približno nisu u stanju nadoknaditi iz drugih izvora – osobito i još dugo ne iz tzv. obnovljivih – niti po ruskoj „akcijskoj“ cijeni, što eksponencijalno poskupljuje europske proizvode i usluge te ih čini nekonkurentnim na globalnom tržištu.

Rat Zapada protiv Ruske Federacije u okolnostima tzv. sankcija i ruskih tzv. protusankcija, ali i svega što kolateralno slijedi, jer će se globalno stanje intenzivirati budući da SAD ne može pobijediti – ta je šarena laža definitivno srušena američkim porazom u Vijetnamu, potom i podebljana u Afganistanu i Siriji – već se na inflacijsko-recesijskom lahoru s proljeća pokazuje kontraproduktivnim. Nakon što je Putin neki dan zatvorio ventil na plinovodu Sjeverni tok 1 prema zapadnoj Europi „zbog remonta” (sic transit), a prije toga i obustavio isporuku nekolicini EU-zemalja koje ne žele plaćati plin ruskim rubljima, strah od gospodarskog kolapsa i zime u kućanstvima primjetno raste. „Rusi se osvećuju za zapadne sankcije i koriste energente i hranu kao oružje, a to je nedopustivo!“ – kakofonično odjekuje iz Unije. Ako i jest tako, a jest, čak i po biblijskoj logici „oko za oko, zub za zub“, obustava energenata Uniji za koje nema odgovarajuću zamjenu jednako je „nedopustivo“ kao što je „dopustivo“ svih šest paketa zapadnih tzv. sankcija Rusiji što bitno destabiliziraju živote 150 milijuna građana u najvećoj zemlji na svijetu, tzv. najunosnijoj nekretnini na planetu (dr. sc. Slavko Kulić). Milo za drago.

Putin će biti uvjerljiviji i gotovo sasvim u pravu kada bude tumačio svojim sugrađanima da žive lošije zato što ih SAD/EU/NATO i „partneri“ pritišću tzv. sankcijama, jer zbog gotovo neiscrpnih količina prirodnih resursa žele zagospodariti njihovom domovinom, a Joe Biden, Ursula von der Leyen, Andrej Plenković u Bijednoj Našoj i ini eurounijski štitonoše Don Quijote de la Washington objasne svojim građanima čija mati crnu vunu prede. Odnosno zašto je za njih egzistencijalno „korisnije“ lakomisleno se odreći jeftinijeg ruskog plina, nafte, hrane, zlata, profita na ogromnom tržištu, etc. i trpjeti vrag zna dokad ubitačne inflatorne/recesijske udare na obiteljske proračune i gospodarstvo. Kako su već izračunali pedantni Nijemci, obitelj koja je prošle zime grijanje ruskim plinom platila 1500 eura, ove će zime platiti 4500 eura za ukapljeni američki energent ili plin dopremljen iz neke nedođije, prošvercan ruski preko posredničkih dilera, racioniran iz skladišnih pričuva, itsl.

Ali, platiti 4500 umjesto 1500 eura samo zato da bi srce bilo na mjestu očevima i majkama rata Zapada s Rusijom i iz inata Putinu – koji već ima druge, pouzdanije kupce što zbog interesa svojih potrošača i ekonomija ne šišaju zapadne tzv. sankcije ni pola posto – slučaj je za psihijatrijsku ordinaciju. Čak i kada bi Biden i Von der Leyen s ratobornim dijelom EU-družine i Plenkovićem, namjernim sa začelja harange pretrčati vodeći proturuski dvojac, pristali platili ljudima i tvrtkama razliku u neopravdano nabildanim životnim i poslovnim troškovima. Naravno, iz svoje imovine, ne iz državnih proračuna. Ali ništa od toga, riječ je o debelokošcioma koji ne znaju drugo do li činovnički jalovo tek prodavati rog za svijeću i tuđim nježnicima i breskvicama gloginje mlatiti. Uvaliti milijune i milijarde ljudi u zlo, pa svaki put tražiti Pedra u drugima. Zato se u svijetu zloslutno širi procjep između (pre)siromašne većine i (pre)bogate manjine, migracije zapasuju već gotovo 100 milijuna nesretnika s pinklecom na plećima, a zastrašujuće klimatske promjene te ratne trube i bubnjevi jezivo prizivlju sudnji dan.

Njemačka kihne, Europa dobije gripu

Kakva bi sreća i zdrava budućnost obasjala ljudski rod da se one tisuće kilometara golemih šlepera nakrcanih do samog vrha dolarima, eurima, funtama…, pa i rubljima, preusmjere, je li, s brzih ratnih autocesta prema znanstvenim laboratorijima, istraživačkim centrima, tvornicama lijekova i zdravstvu, njivama i stajama za proizvodnju hrane, ekološkim projektima, alatima tzv. zelene energije, obrazovanju, kulturi i umjetnosti, sportu i rekreaciji, općenito boljem i zdravijem životu, svakovrsnoj suradnji ljudi i međusobnim vezama… Ovako, recimo, američki porezni obveznici još i danas otplaćuju trilijune duga za izgubljeni rat u Vijetnamu, a njihovih će potomaka potomci također otplaćivati enormne ratne dugove/troškove za izgubljene agresije na Afganistan, Irak, Siriju, Libiju…, sramotne avanture širom svijeta, pa i sada protiv Rusije u Ukrajini. Najmoćnija ekonomija na Starom kontinentu, opet njemačka – kao uoči Prvog, pa Drugog svjetskog rata, koje su globalne tragedije s ukupno cca 100 milijuna mrtvih izazvali njemački imperijalisti – već je počela disati na škrge zbog (što milom, što silom) zbog restrikcije ruskih energenata. Sljedeći mjeseci i zima bit će test preživljavanja, ali i osvješćivanja tzv. sankcijskih gubitaka/dobitaka.

Nije bez vraga empirijska izreka: kad Njemačka kihne, Europa dobije gripu. U tim okolnostima pak, Bijednoj Našoj slijedi teška upala pluća s vrućicom višom od smrtonosnih 42,5⁰ C. Novi ministar financija Marko Primorac, nasljednik navodno pristojno uređenog resora Zdravka Marića koji je neočekivano napustio prvu crtu bojišnice upravo uoči inflacijsko-recesijskoga (najesen/nazimu) granatiranja najtežim kalibrima, priznaje da će „RH dijeliti sudbinu ostalih zemalja“ u eurounijskom okruženju, „s tim da ću ja biti bolji od drugih“. Bolji od drugih ministara/ica financija u Uniji? Malo prepotentno i za izvanrednog profesora Ekonomskog faksa Sveučilišta u Zagrebu koji nema pola minute praktičnog iskustva, ali nek’ mu bude. Što kaže šef Narodne stranke – Reformisti Radimir Čačić, koji je neki dan napustio vladajuću koaliciju s HDZ-om: „Jedno je čitati o nogometu, a nešto sasvim drugo igrati nogomet“. Kako će biti, bit će, no jedno je sigurno: prema žiteljima Bijedne Naše valjaju se grdne nevolje, a oni neće imati otkud platiti višestruko podebljane račune za osnovne prehrambene i higijenske potrepštine, režije, plin, struju, benzin… Novi državni blagajnik – ruku na srce – nema ni alate, ni slobodu niti znanje za uspješno se nositi s inflacijom. Službeno već nabujalu na 12,1 posto, a realno i galopirajuću cca 20 posto.

Ma, nema veze, najvažnije jest da su „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani“ (sic transit) utjerani u HDZ-Plenkovićev svinjac „prave strane povijesti“ tako da se može karijeristički hvaliti „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“ i po bruxelleskim hodnicima kako se, je li, „autokratu Putinu“ tresu gaće od straha, a vojni proračun trokira, jer se „hrvatska hrusti šaka mala“. Mo’š mislit’, kad netko na prosjačkom štapu s balkanskog kiflića pomisli da riče kao lav!? I da je strašan. Lako je tako: Joe Biden, Ursula von der Leyen i Andrej Plenković piju, a građani im plaćaju. No, s prvom ozbiljnijom gladi i smrzavicom pitat će ih za zdravlje „junačko“.

Marijan Vogrinec
Autor 19.7.2022. u 10:56