Bijedna se Naša srami Maršala, a tetoši nacionalnu veleizdaju

Marijan Vogrinec
Autor 27.10.2021. u 12:46

Izdvajamo

  • U ime lažne demokracije i karikaturalno shvaćene slobode, Bijedna Naša si dopušta i takve gadosti koje ne prolaze ni u samoj Njemačkoj ili Italiji. Sramiti se Tita, pobjede nad okupatorom i domaćim prodanim dušama u povijesno najstrašnijoj svjetskoj klaonici, a komemorirati, propagirati i čak slaviti nacionalnu veleizdaju kao „kontinuitet hrvatske državnosti“ izvan je svake pameti. Ne samo zato što je ta praksa, dakako, protivna Izvorišnim osnovama Ustava RH i utuživa. Da je Bijedna Naša pravno zrela država, kao što nije. Čega se pametan srami, budala se diči time!?

Povezani članci

Bijedna se Naša srami Maršala, a tetoši nacionalnu veleizdaju

Neki nadobudni novinari/urednici tvrde kako „postoji nada“ da bi serijal „NDH“ uglednog povjesničara Hrvoja Klasića, šest godina u bunkeru režimske tzv. javne kuće HRT-a, sada izvučen na uvid javnosti, mogao promijeniti mučno stanje revidiranja najnečasnije epizode novije hrvatske povijesti, razdoblje ustaške genocidne paradržave od 1941. do 1945. godine. Neće ništa promijeniti, jer se korijenje filoustaškog zla preduboko uvuklo u samo društveno-političko tkivo Bijedne Naše. Ali jamačno jest blizu pameti tvrdnja kako će Klasićev projekt, bez sumnje, objektivnom metodom iscrpne historiografske kronologije prikazati kakvo je zlo uistinu bio tzv. NDH te da današnji RH nema baš nijednog razloga misliti dobro o tom razdoblju hrvatske povijesti. Uz iznimku partizanskog otpora koji su ustašama, hrvatskim nacistima, pružili Titovi partizani. Je li HTV, nakon šest godina bunkerskog mraka, izabrao termin prikazivanja „NDH“ baš u vrijeme kada bi u Saboru mogla početi ozbiljnija rasprava o izmjeni Kaznenog zakona radi konačne kriminalizacije svih ustaških/nacističkih znamenja i simbola? 

Marijan Vogrinec

I to je Hrvatska: skriva, srami se Maršala, a tetoši proustaše… Bijedna Naša, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena anno domini 2021.: jedna „istina“ u Jasenovcu, u Okučanima, Glini, na Maclju i Mirogoju, u Udbini, na Bleiburškom polju, Petrovoj gori, u šumi Brezovici nedaleko od Siska; druga „istina“ u političkim filipikama i „državotvornoj“ praksi. A obje gaze povijesne činjenice. Gaze ili deformiraju najčasnije dane svoga globalnog ponosa i slave zarad revizionistička toleriranja najsramotnijeg dijela svoje novije prošlosti: nacionalne veleizdaje tzv. NDH-om, ustaškim zločinima  genocidom. Podijeljena u žalosti i u rijetkim trenutcima radosti, nesložna u kulturi sjećanja, etat ludo zatomljene, odnosno krivotvorene povijesne zbílje, posvađana međusobno, ali i s najbližim susjedima zbog prošlosti, sadašnjosti i nesigurne budućnosti, netrpeljiva, mrzilačka, jalna, umiruća demografski, iseljenička… Kroničnim glaukomom urođene gluposti svojih vođa, zamagljena pogleda u kakvu-takvu budućnost. Koju budućnost dio većih susjeda i udaljenijih bivših „gazda“ hrvatskih prostora – a neće to javno priznati – još vide kao velebudućnost svojih „nacionalnih prostora“. Čeka se samo trenutak opet turbulentnih međunarodnih okolnosti, pa…

I to je Hrvatska… I prije i poslije mokrog proljeća anno domini 2021.,pa sve do maglovite, teške, hladne, olovne jeseni i zime pritisnute inflacijom, drastičnim poskupljenjem hrane, energije i korone u galopu. Tma i tmuša nevesele zbílje što traje i trajnošću ulijeva zebnju, jer zlo nije ograničeno na samo jednu Zemljinu kružnicu oko Sunca. Naravno da 12 nastavaka tv-serijala „NDH“ Hrvoja Klasića, uglednog povjesničara s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ponedjeljkom u prime time terminu na Prvom programu HTV-a, neće ništa promijeniti u službenom (politika, školstvo, mediji, znanost, publicistika, etc.) tretmanu Drugoga svjetskog rata na hrvatskom tlu. No, itekako jest dobro da je v.d. uprava režimske tzv. javne kuće HRT-a (bivši ravnatelj Kazimir Bačić je 19. listopada bio pušten iz tromjesečnoga istražnog zatvora, a dan poslije je izabran novi, Robert Šveb) – makar u upravljačkom interregnumu – bila izvukla „NDH“ iz šestogodišnjeg bunkera i prikazala najširoj javnosti. Radi se o iznimno vrijednom istraživačkom/dokumentarnom projektu s vrlo respektabilnom međunarodnom znanstvenom suradnjom, utemeljenom na znanstvenim činjenicama, ne pristranoj apologetici i subjektivnim dojmovima, tako da  revizionistička muljanja nadripovjesničara i proustaša ispadaju smiješna.

Nije bez vraga podatak da su tzv. povjesničari radikalne desnice listom odbili sudjelovati u projektu koji je realiziran „kolažiranjem“ istraživačkih spoznaja „eksperata iz šest država – Hrvatske, Srbije, BiH, Njemačke, Italije i Velike Britanije, uz mnogo originalnih filmskih i fotografskih zapisa iz onog vremena. Dio autentičnog filmskog materijala, otkupljenog iz Jugoslavenske kinoteke u Beogradu, hrvatska publika mogla je vidjeti prvi put“. Po riječima povjesničara Dragana Markovine Radiju Slobodna Europa, koji je sudjelovao u projektu, serijal nije donio ništa bitno novo „ljudima koji znaju prošlost, ali je, s obzirom da su ljudi ovdje sve manje educirani i sve više skloni povijest promatrati onako kako im odgovara, dobro je da serijal ima taj pedagoški pristup, kao da je netko u školi pa da mu se sve nacrta od početka do kraja“.  Kronološki je rekonstruiran kvislinški, podrepaški i genocidan karakter međunarodno nepriznate, je li, ustaške paradržave što su je njemački nacisti i talijanski fašisti bili osnovali 1941. godine na područjima Hrvatske i BiH, a 1945. godine su joj zasluženo presudili Titovi partizani i saveznička antinacifašistička koalicija u Europi. I tu nema nikakvog spora, osim u trknutim glavama potomaka kvislinških falangi iz 1941./45. i filoustaških im simpatizera.

Licemjerje

Pa i onih na HRT-u koji su šest godina držali Klasićev „NDH“ u bunkeru (ugovor o snimanju šest nastavaka serijala potpisan je 2015. godine za ravnateljstva Gorana Radmana i SDP-ove vlade Zorana Milanovića), a u međuvremenu marljivo emitirali revizionističke uratke kritizirane za filoustaštvo i krivotvorenje povijesti. HRT je uz obljetnicu Bleiburga 2018. godine otkupio i prikazan filoustaške filmove „Magnum Crimen 1945.“ i „Macelj – Titovo stratište“ u produkciji katoličke Laudato TV, jer „nemamo recentne materijale o toj temi“. Sic transit. Laž na entu! U to je doba već Andrej Plenković suvereno vladao i Bijednom Našom i režimskim HRT-om. Kako su mediji izvijestili, oba revizionistička filma prikazana su opet 2019. godine na obljetnicu Bleiburga, jer režimska tzv. javna kuća HRT ni tada „nije imala recentne materijale o toj temi“. Kojeg li licemjerja! Je li, trebalo je javnosti farbati tunele kako bi se filoustaški poručilo s državne razine Bijedne Naše da su „partizanski zločinci i banditi“ s „najvećim zločincem 20. stoljeća Titom zatukli hrvatsku državu i tisućljetni hrvatski san o vlastitoj državi“.

Hrvoje Klasic – Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Baš u stilu više no glupavoga Tuđmanovog iskaza u HDZ-ovo osnivačko praskozorje kako je „NDH bio i izraz želje hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom“. I zato je – zbog te „žarke želje“ – većina Hrvata s makar dva zrna soli u glavi već od 1941. godine, kada je krv s ustaških kama i maljeva potekla potocima, masovno odlazila u Titove partizane. Kao i Tuđmanova obitelj (rođeni brat mu je poginuo s titovkom na glavi), buduća supruga Ankica ima, susjedi Zagorci…!? U „Magnum Crimenu“ su, izvijestila je Slobodna Dalmacija, „korišteni i materijali iz filma ‘Jasenovac – istina’ Jakova Sedlara iz 2016. godine koji je utužen zbog umanjivanja ustaških zločina“ i krivotvorenja Vjesnikove naslovnice iz 1945. godine s lažnim šlagerom o jasenovačkim leševima koji plivaju Savom do Zagreba. „Film je također javno prikazivan po dvoranama, dijelom i u organizaciji Katoličke crkve“, pisala je Slobodna.

„Također, 2018. godine u Jutarnjem programu HRT-a reklamiran je dokumentarni film kontroverznog slovenskog publiciste (bivšeg špijuna JNA i osuđenog kriminalca, rado viđenog u tzv. desničarskim  krugovima RH, kojega je primao i čelnik Mosta Božo Petrov, sic transit, op. a.) Romana Leljaka ‘Mit o Jasenovcu’, koji do groteske minorizira jasenovačke zločine, a sam film se – uz prodaju DVD-a – prikazivao po dvoranama u Hrvatskoj i u organizaciji Katoličke crkve. Trideset je godina trebalo da Hrvatska radio-televizija (HRT) iziđe s ambicioznim projektom dokumentarne serije o nastanku i karakteru ustaške NDH.“ Pa strava i užas od revizionističkih i inih povijesnih krivotvorina u HRT-ovom „TV kalendaru“, gdje će, recimo, o nadnevku smrti Konstantina (Koče) Popovića napisati u displeju: „srpski general i političar“. Kakve je Koča bio general „srpske vojske“? U Prvomu svjetskom ratu, na Solunskom Frontu…!? To što je rođen u Beogradu i po nacionalnosti bio Srbin nije ni približno važno – zapravo je sasvim nevažno – u odnosu na činjenicu da je bio narodni heroj NOB-a i POJ-a, Titov partizanski general-pukovnik, intelektualac par excellence, poliglot i istaknuti jugoslavenski političar. Komu je i zašto na HRT-u bilo važno zatajiti gledateljstvu te činjenice, a istaknuti kako je bio – Srbin, general „srpske“, ne partizanske vojske koja je u četiri godine srušila kvislinški/ustaški tzv. NDH!?

Više, je li, no groteskno izgleda putar na glavi i v.d. ravnatelja režimske tzv. javne kuće HRT-a Renata Kunića o sramoti bunkeriranja Klasićevog projekta „NDH“. Mulja i kaže neistinu: „Konkretno, za 12 epizoda morao se naći adekvatan termin jer to je tri mjeseca prikazivanja, a programski budžet ima svoje zakonitosti i pravila (antinacifašizam, Tito i partizanska epopeja stoj, a proustaštvo i relativizacija tzv. NDH naprijed!? – op. a.). Nema zabrana i bunkeriranja, nego samo programska procjena kada neki sadržaj kreće u emitiranje. Dodajmo i da je serijal završen u lipnju 2020.“ Bivši trećerazredni novinar Zagrebačke panorame Kunić, za HDZ-a na vlasti uzdignut na upravljački vrh medijske tzv. javne kuće, vadi se na „programski budžet“, na pronalaženje „adekvatnog termina“, na, je li, „programsku procjenu“, na „lipanj 2020.“, itsl., trice i kučine, što ne može biti uvjerljiv alibi za neprofesionalnost, javnomedijsku nepromišljenost i polit-ideološku subverziju, za revizionističke nakane klike kojoj je HDZ-ova vlast povjerila odlučivati u strogo zadanim okvirima.

Gadosti

U pet minuta, ako ne i za manje vremena – upravo o važnim obljetnicama i Drugoga svjetskog rata, i Bleiburga, i Jasenovca i svih ustaških zločina i nečovječnosti u tzv. NDH – moguće je nać „adekvatan termin“, povijesno utemeljen povod i mjesto u „programskom budžetu“ za prikazivati Klasića i uratke toga tipa, a ni slučajno filoustaške krivotvorine „Magnum Crimen 1945.“, „Macelj – Titovo stratište“, „Jasenovac – istina“, injsl., je li, skupo plaćene javnim novcem radi obmanjivanja te iste javnosti krivotvorinama. U ime lažne demokracije i karikaturalno shvaćene slobode, Bijedna Naša si dopušta i takve gadosti koje ne prolaze ni u samoj Njemačkoj ili Italiji. Sramiti se Tita, pobjede nad okupatorom i domaćim prodanim dušama u povijesno najstrašnijoj svjetskoj klaonici, a komemorirati, propagirati i čak slaviti nacionalnu veleizdaju kao „kontinuitet hrvatske državnosti“ izvan je svake pameti. Ne samo zato što je ta praksa, dakako, protivna Izvorišnim osnovama Ustava RH i utuživa. Da je Bijedna Naša pravno zrela država, kao što nije. Čega se pametan srami, budala se diči time!?

Radio Slobodna Europa – da se ne spominje restlove, je li, manje-više (ne)uspjele domaće novinarske produkcije, „neovisne“ o polit-ideološkim zauzećima uređivačkih politika – izvijestio je 22. travnja 2021. sa stratišta ustaškoga konc-logora u Jasenovcu (1941.-1945.), najstrašnije tvornice smrti u jugoistočnoj Europi: „Lani je održana zajednička komemoracija vlasti i predstavnika naroda žrtava i antinacifašista (od 2016. do 2019. godine su predstavnici naroda žrtava bojkotirali državnu komemoraciju prosvjedujući protiv HDZ-ove vlade koja nije učinkovito suzbijala puzeću ustašizaciju zemlje; to ne čini ni danas, op. a.), a ove godine su zasebno u različitim terminima vijence položila izaslanstva Vlade, Sabora, Ureda predsjednika, predstavnika naroda žrtava i antinacifašista, diplomatskog kora i drugih. Formalno, razlog su epidemiološke mjere (lani nisu bile!? – sic transit, op. a.), a stvarno – kako je to dan ranije priznao i premijer Plenković – zbog niza uvreda na račun samog Plenkovića i predstavnika manjina upućenih od strane predsjednika Milanovića proteklih mjeseci“.

Nakon položenih vijenaca i zapaljenih svijeća u kripti Kamenog cvijeta, spomeničkog djela beogradskog umjetnika Bogdana Bogdanovića, premijer Plenković je – valjda ne iksti put politikantski i s figom u džepu – kazao kako je „važno da mladi znaju da postoji jasna i zajednička osuda ustaških zločina“. A što je on osobno, kao prvi i najvažniji operativac u državi poduzeo u prošlih pet godina premijerskog mandata i što uistinu kani poduzeti za onemogućiti revizionističke kvazipovijesne aktivnosti u Bijednoj Našoj i školstvo kurikulno urediti na povijesnoj istini o tomu tko je bio tko u Drugomu svjetskom ratu na hrvatskom tlu? Nije učinio ništa u prošlih pet godina (čak se naslikavao sa „za dom spremnim“ likovima, etc., sic transit), pa je vjerovati da hoće u sljedeće tri? Dajte najte… Nije mu valjda vrana mozak popila da se zbog zabrane svake vrsti nakazna (pro)ustašluka tek tako odrekne barem trećine od ukupnog broja glasova HDZ-u na izborima eda bi mladi na kojima svijet ostaje (sic transit) učili u školama istinu o ustaškoj nacionalnoj veleizdaji, o genocidu nad Srbima, Romima, Židovima, nepoćudnim Hrvatima… Baš tim redom s obzirom na broj i etničku pripadnost žrtava u konc-logoru Jasenovcu i drugdje po tzv. NDH, ne Plenkovićevim: Židovi, Srbi, Romi…, sic transit. Abolira ustašku neoprostivu krivnju, genocid nad srpskim civilima, građanima tzv. NDH, kojim su hrvatski „za dom i poglavnika spremni“ nacionalni veleizdajnici zvjerski pobili barem triput više no Roma i Židova zajedno.

Ustaše nisu bili predstavnici hrvatskog naroda (u tom slučaju Hrvatske više ne bi bilo) niti ih danas takvima može prepraviti ijedna krivotvorna, „znanstvena“ introspekcija kakvima se – čak državnim, potporama javnim novcem, sic transit, neoprostivo Plenkovićevoj vlasti – vrlo zauzeto bave kojekakvi vukići, jurčevići, hasanbegovići, leljaci, tomaševićke, đapići, zekanovići, šeksovi… i takvi. Nedavno istraživanje o političkoj pismenosti i građanskoj svijesti učenika završnih razreda srednjih škola u RH (1146 maturanata u 67 završnih razreda 59 srednjih škola,) – proveli ga GOOD inicijativa, GONG, Institut za društvena istraživanja iz Zagreba, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci – pokazalo je sav jad i bijedu neznanja mladih „na kojima svijet ostaje“ (sic transit) i defektnost školskih kurikula.

Čak 45 posto djevojaka i mladića brani ustaški „za dom spremni“ kao „stari hrvatski pozdrav“ (Kolinda Grabar-Kitarović, etc.), 40 posto je protiv kažnjavanja „naših“ ratnih i zločinaca protiv čovječnosti u Domovinskom ratu, 79 posto ih smatra da su samo katolici pravi Hrvati, a 33 posto da je homoseksualnost bolest… Koja ih je to škola naučila, odnosno koja crkva i HDZ-ova vlast argumentirala da to nije istina? Oni misle da jest. K tomu ih 40 posto drži da je hrvatska tradicija bogatija od tradicija većine drugih naroda, zapanjujućih 73,1 posto ne zna među četiri ponuđena odgovora pogoditi kako se zove hrvatski  predsjednik vlade, 57 posto maturanata ne zna kada su održani prvi višestranački izbori u njihovoj domovini, a 80,7 posto nema pojma koja koalicija stranaka obnaša vlast u RH. I to je Hrvatska… S takvom mladeži „napokon svojih na svomu“. Nazdravlje.

I Plenkovićeva jasenovačka larpurlartistika – suštinski točna od riječi do riječi, prihvatljiva i poželjna kao dnevna hrvatska zbílja (koja se ipak neće zbiti dok je on na vlasti, i takvi što jedno govore, drugo misle i treće rade) – djeluje kao priča za malu djecu. Ili, što reče ugledni profesor Fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj, „društvo je odlučilo da mladi ne trebaju biti politički pismeni“. Ni građanski. Ali jest „poželjno“ da budu (prazno)vjerski pokorni, isprepadani neznanstvenim dogmama o vlastitom tijelu i rodnim odnosima, potkovani izmišljenom nacionalnom/ističkom mitologijom, itsl. Jer svaka vlast – povijest ljudskog roda je dokaz – najlakše manipulira baš takvim nepismenim neznalicama. A HDZ-ova neodgovorno i štetno na duži rok manipulira povijesnom istinom o Hrvatima u tzv. NDH, puša agresivni revizionizam s lanca koji bi neznanstvenom alkemijom ustaše proizveo u „nedužne hrvatske žrtve partizanskih zločinaca“.

Osuda

A to ne ide, pa ne ide, jer pobijeni ustaše u ratu i poraću nisu „nedužne hrvatske žrtve“ (itekako su bili krvavo dužni za počinjena zvjerstva protiv  čovječnosti), a Titovi partizani – na čijoj je strani bila većina hrvatskog naroda i puškom, i logistikom i simpatijama i zato jest ostvarena pobjeda nad okupatorom i ustašama – nisu bili zločinci no osloboditelji i saveznici antinacifašističkih saveznika bez čega danas Hrvatske ne bi bilo. „To je sigurno jedno od najtragičnijih razdoblja hrvatske povijesti (ustaška tzv. NDH, op.a.) i važno je da mlade generacije osvijeste te činjenice, da s njima budu upoznati i da ovo bude dio našeg obrazovnog sustava i da sve generacije ne zaborave ove strašne zločine koji su se događali ovdje i u sličnim logorima diljem Europe tijekom Drugog svjetskog rata i da postoji jasna i zajednička osuda tih zločina“, kazao je proljetos Plenković pod Bogdanovićevim Kamenim cvijetom. „Ne smijemo dopustiti da se ovakvi zločini ikad više ponove.“ S ovakvim neznanjem mladih i ovako nakaradnim odgojem o građanskom društvu, demokraciji, međuetničkim i međuvjerskim odnosima, polit-ideološkim deformacijama, itsl., samo je pitanje vremena i spleta međunarodnih okolnosti kada će se ponoviti svi ti i možda još gori zločini. Što davno reče mostarsko-beogradski redikulni intelekt Nikola M. Stojanović – „do istrage vaše ili naše“…

Nije dovoljno premijeru Plenkoviću prigodno se, radi medijske dodvorbe javnosti, nabacivati filipikama o pobjednicima i poraženima u Drugom svjetskom ratu na našem tlu – čije poruke ne kani ostvariti, a itekako je za njih izborno odgovoran narodu koji jest država – kad mu prosječan učenik VII. razreda pučke škole ne zna tko je bio Josip Broz Tito. Kumrovečki Hrvat, vođa najjačeg/najorganiziranijeg antinacifašističkog/partizanskog pokreta otpora Führeru i Duceu u Drugom svjetskom ratu. koji je borbom i partizanskom krvlju vratio Hrvatskoj otete i darovane teritorije (ustaški tzv. poglavnik Ante Pavelić fašističkoj Italiji, sic transit) Istru, Hrvatsko primorje s otocima, Gorski kotar, Dalmaciju sa svim otocima, Međimurje, Baranju… Prosječan učenik danas nema pojma tko je bio Tito, jedan od četvorice (uz američkog Franklina D. Roosevelta, sovjetskog Josifa V. Staljina i britanskog Winstona Churchilla) ključnih kreatora pobjede nad nacifašizmom u okupiranoj Europi i jednog od najvažnijih poslijeratnih državnika u svijetu kojemu su dolazile na noge i okrunjene glave i vođe svjetskih velesila sa Zapada i Istoka.

Svih godina – od kritičnih partizanskih dana „u šumi“ do svoje smrti 4. svibnja 1980. godine u ljubljanskoj bolnici – Tito je bio politički i na svaki drugi način mecena svom zagorskom zemljaku s druge strane brijega, iz Velikog Trgovišća, svomu generalu JNA i od 1990-ih godina tzv. prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Da bi „Tuđmnova država“ pod nadzorom njegova HDZ-a dopustila neviđenu maloumnost – gurnuti Tita i svu globalnu pozitivu njegova djela u povijesni naftalin, maknuti mu biste iz javnih prostora, ime iz naziva ulica, trgova, škola, tvornica…, pobrisati ga iz školskih udžbenika, ukloniti iz knjižnica, sa sveučilišta, itsl. pa, je li, neodgovorno zamijeniti u javnom prostoru čak imenima i događajima iz najcrnje, ustaške, nacionalno-veleizdajničke epizode hrvatske prošlosti o kojoj Plenković kaže – „ne ponovila se ikad“. Uklanjanje svakog spomena na Tita u novo’rvackoj zbílji, „ljubičicu bijelu i plavu“ za kojom je plakala cijela Hrvatska tog svibnja 1980. i na pogreb mu došlo 168 državnika iz cijelog uljuđenog svijeta (a Tuđmanu samo turski lider tada Sulejman Demirel) te vladajuće „ne bi se šteli mešat’“ na (pro)ustaško/kompleksaško zbog ratnog luzerstva proglašavanje Josipa Broza „najvećim zločincem 20. stoljeća“ nanosi RH veliku i ekonomsku (prekinuta trgovinska razmjena s Titovim prijateljskim zemljama u tzv. Trećem svijetu)  štetu na međunarodnom ugledu zemlje u kojoj je rođen i 35 godina njome uspješno vladao.

Ako mladež danas ništa ne zna o „kumrovečkom Joži“ – vladajući to ne dopuštaju ni koliko je dopuštao tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, Titov prvi susjed iz Velikoga Trgovišća – niti na kvizu za milijun eura ne bi pogodili da je jugoslavenski Maršal bio najveći autoritet tzv. Trećeg svijeta, osnivač i prvi generalni tajnik međunarodne organizacije tzv. Pokreta nesvrstanih zemalja (1961.) u blokovski podijeljenom svijetu na rubu nuklearnog Trećeg svjetskog rata (npr. 1962. godine za dlaku da nije eksplodirala tzv. kubanska kriza). Tko bi bilo gdje na globusu i dan-danas mogao imati štogod protiv temeljnih pet principa na kojima su Titovi nesvrstani okupili gotovo sve zemlje na svim kontinentima, osim Australije, koje nisu bile u blokovima uz SAD i SSSR: 1) uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta; 2) uzajamno nenapadanje; 3) uzajamno nemiješanje u unutarnje poslove; 4) jednakost i uzajamna korist i 5) miroljubiva koegzistencija? Bipolaran blokovski svijet se srušio padom Berlinskog zida koncem 1989. godine u privremeno monopolaran, da bi ubrzo prerastao u multipolaran (SAD, EU, Ruska Federacija, Kina/tzv. azijski tigrovi…) u kojemu miš-državica, kiflić s brdovitog Balkana zazorno šepesa u tzv. bolju prošlost. Po onoj pučkoj iz davnina: „Hoćeš dobro?“ „Neću!“ „Hoćeš zlo?“ „Hoću!“ Pa…

Okučani

Notorna je glupost štafetno vladajućih Bijednom Našom odbaciti taj dio svijetle nacionalne prošlosti – zapisan čak u Izvorišnim osnovama Ustava RH – eda bi se montiralo nekakav državotvorni kontinuitet na trulom, je li, pontonu ustaške nacionalne veleizdaje, genocida i „rasne“ isključivosti. No, i to je danas Hrvatska… S takvima „na kojima svijet ostaje“ (sic transit). Mediji su zabilježili da je na obilježavanju 26. obljetnice VRA Bjeska 1. svibnja 2021. u Okučanima službeno, bez imalo srama ili grizodušja, demonstrirana javnosti međusobna mržnja, politička nezrelost i moralna pokvarenost  dvaju tzv. državnih brda, pa premijerova izjava – „Sloboda koju su nam dali hrvatski branitelji je vrijednost koju moramo čuvati. Bitno je da smo svi danas u Okučanima, za razliku od lani“ – odjekuje ehom sofisticirane prijevare i prijetvornosti. Naime, istina je nešto drugo. Lani je predsjednik RH Zoran Milanović naprasno napustio zajedničko, državno obilježavanje svibanjskog oslobođenja zapadne Slavonije od paravojske tzv. SAO Krajine, jer je izvjesni ucrnjeni lik, član službenog protokola, bio uza samog Plenkovića s razdrljenim grudima na kojima se kočio ustaški genocidan slogan „za dom spremni“ ispod HOS-ovoga grba. Milanović je i ove godine bio u Okučanima položio vijenac i zapalio svijeću u počast poginulim braniteljima, ali ne zajedno s Plenkovićem i njegovom svitom.

Poruka mladima? Ambivalentna i jednostran reducirana i prepravljena ustavna odredba o tomu što su temelji tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene budući da je prešutio i Tita, i cijeli NOB, i ZAVNOH i svu tu partizansku priču što ju je Tuđman dao zapisati u Izvorišne osnove. Ali, svojim je diskursom – „Uvjereni smo da je Domovinski rat temelj hrvatske države, da je sloboda koju su Hrvatima (samo Hrvatima, u RH ne živi 25 posto inoetnika!? – op. a.) dali hrvatski branitelji najvažnija vrijednost koju moramo njegovati i čuvati te poštovati njihovu žrtvu“ – dignuo rep svima koji su iz dna duše protiv svake Plenkovićeve riječi na ustaškom stratištu na širem području oko Bogdanovićeva Kamenog cvijeta u Jasenovcu. I to je Hrvatska, i to je hrvatski premijer… Ali, i to je hrvatski predsjednik koji će u tim istim Okučanima pridodati povijesnoj istini koju litru ironije: „Hrvatski su junaci oslobodili ovaj dio Hrvatske. To je bilo malo dobrih ljudi, mi ostali smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi…“ U diplomatskom, je li, inkubatoru Mate Granića, sposobni za pušku morskim miljama daleko od prvih crta bojišnice gdje se ginulo, ranjavalo, obolijevalo…? Za sve ove što sada prodaju politička muda pod bubrege, i parazitiraju na slobodi?

Istodobno, u državnim je medijima nezainteresirano prošla 80. obljetnica strašnoga, masovnog ustaškog pokolja velikog broja srpskih civila u Glini (nekoliko stotina je živo zapaljeno u dupkom punoj pravoslavnoj crkvi) koji su – samo zato što su Srbi i pravoslavne vjere – uhićeni u tom gradiću i okolici, sve do Vrginmosta. Klanja, strijeljanja, pljačka, palež, silovanja, ustaše su sustavno provodili među Srbima, Romima, Židovima i inima ni mjesec dana od tragikomičnog (Slavko Kvaternik) samoproglašenja tzv. NDH. Glinske masakre Srba, koji su trajali danima (i pod okriljem noći), obilježilo je Srpsko narodno vijeće; državni vrh i Plenković su se oglušili, a politički predstavnici manjinskih Srba (Milorad Pupovac) koalicijski mu drže glavu iznad vode. Sic transit. Još 2019. ne žele zajedno s vladom u Jasenovac zbog njezina gledanja kroz prste proustaškom ekstremizmu, a potom… Iako se ništa nije promijenilo nabolje, dapače.

Korijenje

Nakon što je nesretni „Otac Domovine“ (sic transit) Franjo Tuđman bio na Prvom općem aboru HDZ-a (24./25. veljače 1990. u Zagrebu otvorio Pandorinu kutiju proustašluka/filoustašluka koji zlokobno traje i danas. I koje crno zlo ni jedna vlada poslije olovnih 1990-ih godina nije ni pokušala suzbiti, jer je u svojoj infrastrukturi imala/ima filoustaški element koji je tih olovnih godina izdašno sufinancirao Domovinski rat i time si osigurao pozicije u vlasti. „NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin“, bezočno je i proendehazijski te veljače samoproglašeni „doktor znanosti“ Tuđman krivotvorio istinu, suprotnu njegovoj „istini“, „već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika – u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke koja je na ruševinama Versajskoga krojila novi europski poredak – tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica. Prema tome, NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila, već je bila posljedak sasvim određenih povijesnih čimbenika.“ Klasnićev serijal dokumentirano opovrgava tu budalaštinu kojom je tzv. prvi hrvatski predsjednik otvorio tu Pandorinu kutiju. Ustaški poklič „Za dom spremni“ legaliziran je u grbu, zastavi i ideologiji HOS-a.

Neki nadobudni novinari/urednici tvrde kako „postoji nada da bi Klasićev serijal (izveden u 12 umjesto u dogovorenih šest nastavaka, op. a.) sve to mogao promijeniti“. Neće. Korijenje filoustaškog zla preduboko se uvuklo u samo društveno-političko tkivo Bijedne Naše. Ali jamačno jest blizu pameti tvrdnja kako će Klasićev serijal „bez sumnje, objektivnom metodom iscrpne historiografske kronologije prikazati kakvo je zlo uistinu bila NDH te da današnja Hrvatska nema baš nijednog razloga da o tom razdoblju hrvatske povijesti misli išta dobro – uz iznimku, naravno, antinacifašističkog partizanskog otpora koji su ustašama, hrvatskim nacistima, pružili Titovi partizani. Zato se može pretpostavljati da je HTV – na nečiju sugestiju ili ne, manje je važno – termin prikazivanja „NDH“ odabrao baš u vrijeme kada bi u Saboru mogla početi ozbiljnija zakonodavna rasprava o izmjeni Kaznenog zakona s nakanom konačne kriminalizacije svih ustaških – čitaj nacističkih – znamenja i simbola“.

No, dok je Andreja Plenkovića na čelu vlade i HDZ-a na vlasti, ruku u vatru – ništa od toga da će se vlast opametiti u om smislu. Kao što su se odavno opametili i Njemačka, i Austrija i Italija, pa se otvoreni nacizam/fašizam ni pravno ne isplate. Drastično se kažnjava svaka iskra tog zla. Bez obzira na to što mu srce kuca „antinacifašistički“ – zbog odgoja u intelektualnoj obitelji koja je čak natprosječno bila pravjerna u Titovom režimu – Plenković neće imati sluha ni za razuman glas novog predsjednika Vrhovnog suda RH, „mog Hvaranina“ Radovana Dobronića. „Poklič ‘Za dom spremni’ nedopustiv je u bilo kojoj prilici“, kazao je u  intervjuu Jutarnjem listu netom što je neki dan stupio na dužnost. „Ne može tu biti neka fluidna razlika poput one da je u nekim uvjetima taj poklič dopušten, a u nekima nije. Stvari su jasne: pod tim su pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga, na temelju nepojmljivih kriterija koji ne mogu i ne smiju postojati. Tu nema nikakve dvojbe. To je civilizacijsko, a ne ideološko pitanje.“

Hebrang

Nikakav Domovinski rat – gdje se HOS namjerno, svjesno i ciljano kitio notornim ustaštvom, koje se nije svidjelo ni samom Franji Tuđmanu – ne može niti smije biti izlika ni za kakvo toleriranje bilo čega što makar samo podsjeća na ustaštvo i ustaški genocid nad Srbima, Romima i Židovima, na razdoblje rasnih progona, zvjerstava u ime „nacije“, etc. „Za dom spremni“ je krvavi ustaški poklič, a nikakav „hrvatski povijesni pozdrav“ ni častan simbol oslobodilačkoga Domovinskog rata. Radikalna je tzv. desnica već skočila na zadnje noge netom što je objavljen Dobronićev intervju, a – zanimljivo ili samoponižavajuće!? – u medijima tih političkih marginalaca glasnije se protivljenjem Dobroniću oglasio bivši HDZ-ov ministar i šef ratnog saniteta Andrija Hebrang. On, je li, brani „Za dom spremni“ i ustašijadu infiltriranu u Domovinski rat, a sin je istoimenog oca, prvoga Titovog partizanskog suradnika koji se borio protiv ustaša i tzv. NDH. U neposrednom je poraću pak politički kukuriknuo prije zore i zaglavio.

Sramotno je da sin Hebrang, a nije jedini s tog političkog pola, sada osvetnički brani ustašluk, simbole i znakovlje nacionalne veleizdaje protiv kojih se borio njegov otac Andrija Hebrang – partizan, komunist i komunistički političar na visokoj poslijeratnoj dužnosti. O tempora, o mores, kazali bi stari Latini.

Marijan Vogrinec
Autor 27.10.2021. u 12:46