Bilježnica Robija K.: Maksimalna bolest

Viktor Ivančić
Autor/ica 22.9.2020. u 11:09

Bilježnica Robija K.: Maksimalna bolest

Nama je u školi završijo sat iz matuše. Posli matuše smo mi imali sat vjeronauka. Učiteljica Smilja je stajala isprid ploče sa zelenom maskom na faci. U razred je ulazila ona sestra Melita šta drži vjeronauk. Sestra Melita je imala žutu masku na faci. Uča Smilja je nama rekla: „A saće van, posli uspješnog sata iz matuše, sestra Melita održat sat vjeronauka!“ Sestra Melita je rekla: „Faljen isus, dico!“ Mi smo svi rekli da faljen isus. Onda je učiteljica Smilja rekla: „Moran samo napomenit da je zbog protupandemijskih mjera Ministarstvo naredilo da i oni učenici koji ne idu na vjeronauk moraju ostat na satu i slušat nastavu vjeronauka, jerbo zbog cirkumacije virusa ne smiju napuštat razred! Srića šta u našen razredu svi idu na vjeronauk, pa to za nas ne važi! A sad prepušan rič sestri Meliti…“ Samo onda sam ja dignijo se iz klupe i rekao sam: „Skužajte, učiteljice, al meni je to maksimalno bolesno!“ Učiteljica Smilja je pitala: „Šta ti je maksimalno bolesno, Robi?“ Ja sam rekao: „Maksimalno mi je bolesno da i oni đaci koji ne idu na vjeronauk moraju bit na satu vjeronauka!“ Uča je meni rekla: „Upravo san objasnila da u našen razredu nema takvih đaka! Pa prema tome nema šta bit bolesno!“ Ja sam rekao: „Naravski da ih nema kad svi moraju bit na satu vjeronauka! Onda se ne može ni znat ko ide, a ko ne ide na vjeronauk, jer pošto svi moraju bit tu!“ Učiteljica Smilja je rekla: „Prošle godine, kad nije bilo protupandemijskih mjera, u ovon razredu su svi išli na vjeronauk! Isto tako ove godine, kad su se roditelji tribali izjasnit žele li, pod a) da in dica ka pristojni Hrvati pohađaju vjeronauk ka izborni predmet, ili pod b) da in dica budu crne ovce i propaliteti šta će se smucat oko škole, pušit i drogirat se, svi su izabrali pod a)! Prema tome, u našen razredu nema onih koji ne idu na vjeronauk!“ Ja sam rekao: „To šta ih nema, to ne znači da nije maksimalno bolesno da na satu vjeronauka moraju ostajat i oni koji ne idu na vjeronauk!“ Uča Smilja je rekla: „Al kod nas to nije slučaj, Robi, jerbo svi idu na vjeronauk! Znači da tu nema ništa bolesno! I kad ti nonstop ponavljaš da ti je ovo maksimalno bolesno, meni to ide maksimalno nakurac!“ Samo onda je moj drug Dino dignijo se iz klupe i pitao je: „Zašto se učenici uopće dile na one koji idu na vjeronauk i one koji ne idu, ako ionako svi moraju bit na nastavi vjeronauka?“ Učiteljica je rekla: „Pa ne dile se, Dino, sad san to rastumačila! Jer pošto u našen razredu svi idu na vjeronauk!“ Ja sam rekao: „Naravski da svi idu! Jerbo je učenicima koji ne idu na vjeronauk uskraćeno njihovo pravo da ne idu na vjeronauk!“ Uča Smilja je rekla: „Al u ovon razredu niko od učenika dosad nije pokaziva interes da koristi to pravo!“ Moj drug Dino je pitao: „Kako će iko koristit pravo da ne ide na vjeronauk kad u svakon slučaju mora bit na satu vjeronauka?“ Učiteljica je rekla: „Dino, zašto sidiš na ušima? Ja nisan govorila o tome može li ili ne može neko koristit to pravo, nego je li ili nije pokaziva interes da to pravo koristi! Kapito? A u ovon razredu ti interes nije pokaziva nijedan đak!“ Ja sam pitao: „Zašto bi iko pokaziva interes za pravo koje ne može koristit?“ Samo onda je sestra Melita raširila ruke i podviknila je: „Dobro, ekipa, bil ja sad mogla počet sa nastavom?!“ Učiteljica je prema njoj dignila livu ombrvu. Ja sam rekao: „Pa ne znan baš! Ja se osjećan ka zadnja guba i škovaca kad pohađan vjeronauk koji moraju slušat i oni učenici šta ne žele ić na vjeronauk! Zamislite kako se oni osjećaju!“ Uča Smilja je rekla: „Ne osjećaju se nikako, jer takvih učenika nema u našen razredu, Robi, stoti put ti ponavljan!“ Ja sam rekao: „Pa reka san van da ih zamislite! Čak i kad ih nema, meni je koma ić na vjeronauk na koji silom moraju ić i oni kojih nema, al da ih ima ne bi tili ić na vjeronauk!“ Moj drug Dino je rekao: „I meni isto! To mi je toliko gadljivo da mi ne pada na pamet pohađat nastavu vjeronauka!“ Ja sam rekao: „Ni meni!“ Sestri Meliti je uletijo teži ošamut. Učiteljica Smilja je nama rekla: „Ali morate! Ministarstvo je jasno naredilo da, zbog radi mjera za suzbijanja pandemije, na satu vjeronauka moraju ostat i oni učenici koji ne idu na vjeronauk!“ Ja sam rekao: „Al mi nismo učenici koji ne idu na vjeronauk!“ Uča je pitala: „Nego koji?“ Ja sam rekao: „Mi inače idemo na vjeronauk, al smo odlučili ne ić jer pošto silom moraju ić i oni koji ne idu!“ Uča Smilja je počešala se po maski i rekla je: „A je, to je malo drukčije…“ Moj drug Dino je rekao: „Baš me zanima šta Ministarstvo kaže o tom slučaju! Šta da se radi sa đacima koji pohađaju vjeronauk, al ga ne žele pohađat dok god ga silom moraju pohađat i oni koji ga ne pohađaju?“ Sestra Melita je zakolutačila sa očima. Učiteljica Smilja je malo produmala i rekla je: „Ha, to je ipak novi moment, jebemu miša… Ja mislin da bi tribali sastavit pisani upit Ministarstvu i zatražit službeno očitovanje!“ Samo onda je sestra Melita dreknila: „Pa koji je ovo cirkus, jebate?! Više od po sata mi je prošlo na vaše pižđenje!“ Uča je njoj rekla: „Šta si ti, Melita, tako živčana, za gospu blaženu?“ Sestra Melita je naperila kažimprst prema njoj i rekla je: „Smiljo, ja san na ovon satu tribala dici prinosit rič Božju, a ne slušat vaša preseravanja!“ Uča je njoj zarežala: „Rič Božju će dica slušat kad se rješe administrativna pitanja! Sad prije riči Božje triba čut rič Ministarstva!“ Sestra Melita se zlamenovala i cijuknila je: „Tebi je, znači, rič Ministarstva važnija od riči Božje?“ Učiteljica Smilja je rekla: „Pa šta onda? Ne daje mi Bog plaću! I osin svega, kakvi je to Bog, molinte lipo, kad nas je izložija ovoj kugi od korone? Može ga bit sram!“ Sestra Melita je zakreštala: „Ma nemoj? Ti bi tila nekog Boga iz Crvenkapice, ili iz Pinokija, ili Ivice i Marice? E pa ovo ti je biblijski Bog, draga moja, Bog Sodome i Gomore, on oštro kažnjava ljude zbog njihovih grija!“ Uča je pitala: „Kakvi mogu bit griji trećaša, jebaga dragi irud?“ Sestra Melita je rekla: „Još pitaš! A jel ti znaš da skoro deset posto hrvackih đaka ne ide na vjeronauk?“ Učiteljica Smilja je viknila: „E pa u ovon razredu svi idu, glupsonice! Zbog toga je i ispa problem!“ Tu je sestra Melita tiltala sa očima. Uča je njoj rekla: „Aj molinte izađi iz učijone dok mi sastavimo upit Ministarstvu!“ Sestra Melita je okrenila se u teškoj bjesnoći i izjurila je iz razreda. Učiteljica Smilja je keserila se ispod maske. Onda je ona pogledala prema mojoj i Dinovoj klupi i pitala je: „Jel možemo zaključit da je operacija uspila?“ Ja sam rekao: „Dvista posto!“ Dino je rekao: „Trista smista!“ Uča Smilja je rekla: „Okej! Ondašmo sad do kraja sata nastavit sa raspravom da bi se nastava odvijala po planu i programu!“ Ona tuljanica Niveska je pitala: „Po kakvom planu i programu?“ Ja sam njoj rekao: „Svi idemo na vjeronauk, al vjeronauk ne ide na nas!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net

Viktor Ivančić
Autor/ica 22.9.2020. u 11:09