Biti angažiran, danas
Izdvajamo
- Njegovo veličanstvo moneta poništilo je razliku između desnice i tzv. ljevice. U tom političkom kolapsu u kojem ne postoji ozbiljniji dijalog u društvu, u kojem su mediji, takođe dijelom kupoprodajnog ambijenta, što preostaje intelektualcu koji bi kao nešto htio?
Povezani članci
- FENOMEN (NE)OČEKIVANOG PREDSJEDNIKA
- Saša Leković: Večernja škola za fašiste male
- HAVA TATAREVIĆ: Našla sam ih, zakopat ću ih da znam gdje su mi
- Ivan Brodić tvrdi: Velike Albanije neće biti
- “Tvrđava Brest” na 2. Festivalu antifašističkog filma
- Lucić: Svega ima u Eurohrvatskoj, jedino nema Eurobalkana
foto: šg
Jedini smisao je individualni čin i građanski otpor temeljen na postulatima građanske hrabrosti!!! Tako je odvažnost izricanja u javnom prostoru praktično preostala kao jedina forma ozbiljnog angažmana danas.
U dobu podivljalog kapitalizma, u kojem je bukvalno sve dozvoljeno i gdje moćni svjetski gangovi odlučuju o tome za koliko milijuna treba skratiti ovaj još vegetirajući i krajnje poniženi populus, valja se zapitati, poglavito pred sobom i vlastitom odgovornošću, za sutrašnjicu onih koji dolaze iza nas: Što je to angažman danas, što uopće znači biti angažiran??
Danas, kada su praktično utihnule jedine progresivne (do nedavno?!) studentske snage, kada je pojam studentski pokret davno zaboravljeni anakronizam, kada je posljednji val neke ozbiljnije pobune bio onaj francuskih žutih prsluka, pitam se da li je smislen ikakav angažman, osobito na bosanskohercegovačkim političkim prostorima? Jer, posljednjih nekoliko izbornih ciklusa pokazali su daleko manju moć desnice, od onoga što se zove općom apatijom biračkog tijela, nevjerojatno niskom cijenom, gotovo bescjenjem za koje je moguće potkupiti ovdašnjeg birača…
Ljevica, koja bi po prirodi stvari trebala biti predvodnikom progresivnih procesa na političkoj sceni, praktično, iz dana u dan, sama sebe dokida.
Količina negativne energije sa kojom tzv. ljevičari međusobno razgovaraju je nevjerojatna.
Njegovo veličanstvo moneta poništilo je razliku između desnice i tzv. ljevice. U tom političkom kolapsu u kojem ne postoji ozbiljniji dijalog u društvu, u kojem su mediji, takođe dijelom kupoprodajnog ambijenta, što preostaje intelektualcu koji bi kao nešto htio?
Jedini smisao je individualni čin i građanski otpor temeljen na postulatima građanske hrabrosti!!!
Tako je odvažnost izricanja u javnom prostoru praktično preostala kao jedina forma ozbiljnog angažmana danas.