Blago Dylanu s takvim tužiteljima!

Predrag Lucić
Autor 27.11.2013. u 11:58

Blago Dylanu s takvim tužiteljima!

Boba Dylana pred pariški sud žele dovesti hrvatski svjetski kongresmeni, koji sebe i čitav svijet prozirno lažu da je stadionski urlik »Za dom – spremni!« nevina reminiscencija na stvaralački opus Ivana pl. Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije

Piše: Predrag Lucić, Novi list

Blago Bobu Dylanu što ga zbog navodne »usporedbe cijelog hrvatskog naroda sa zločinačkom ideologijom i zločinačkom organizacijom«, još navodnijeg »pokušaja diskriminacije cijelog jednog naroda« i najnavodnijeg »propagiranja mržnje prema Hrvatima« pred pariški sud želi dovesti Predstavničko vijeće hrvatskih ustanova i zajednica Francuske, dakle, organizacija koja djeluje kao članica Hrvatskog svjetskog kongresa!

   Blago Bobu Dylanu dok njegove tužitelje predvodi Marc Gjidara , profesor javnog prava i ambasador Hrvatskog svjetskog kongresa, koji krivnju za sve češće koketiranje s ustaškim obilježjima u zemlji Hrvatskoj svaljuje na one »koji koketiraju s komunističkim i četničkim obilježjima« i na one koji su učinili da »hrvatska prošlost bude toliko sotonizirana«!

Sreća Dylanova što je eto baš taj hrvatski svjetski kongresmen izjavio da »Hrvatsku ne možemo poistovjećivati sa zločinima koji su se evidentno događali za vrijeme NDH« i nakon te izjave ostao u vodstvu Hrvatskog svjetskog kongresa!

   Jer evo kako je Hrvatski svjetski kongres preko svoga portparola i bivšega predsjednika fra Šimuna Šite Ćorića reagirao na kaznu koja je izrečena Josipu Šimuniću nakon što je »uradio ono što je oduvijek želio« i s mikrofonom u ruci predvodio skandiranje ustaškog pokliča, e kako bi pokazao da današnju Hrvatsku »ne možemo poistovjećivati sa zločinima koji su se evidentno događali za vrijeme NDH«:

»Prigodom hajke i kazne hrvatskom reprezentativcu Joeu Šimuniću, rođenom i odgojenom među 3,5-4 milijuna Hrvata i njihovih potomaka u izvadomovinstvu te zbog sličnih povremenih nesporazuma, a nakon sabiranja reakcija s raznih strana u HSK, smatramo da je nepotrebna ta hajka na njega i nepravedna izrečena mu kazna. Sama policija je izjavila da nema kaznenog djela, Županijski sud u Zagrebu je 2009. u presudi rekao isto za isti pozdrav, naglasivši da je to starohrvatski pozdrav, a tisuće nogometnih fanova u domovini uzvikuju ga redovito u više varijacija, zasigurno više simbolički citirajući Zrinskoga i njegov ‘U boj, u boj…’ i ‘Za dom, za dom…’, nego koga drugoga. Uostalom, pa nećemo valja morati brijati brkove, zato što su dvojica najvećih zlotvora u povijesti, Staljin i Hitler, sami izrazito nosili brkove!«

  Fra Šimun Šito Ćorić, koji i sam izrazito nosi brkove, nema petlje – baš kao ni ostale Hrvatine njegova formata – da istinu pljune svima u brk i da prestane s tim bijednim velehrvatskim preseravanjem kako je urlanje »Za dom – spremni!« izraz poštovanja prema opernoj umjetnosti i poglavito jednoj ariji iz Zajčeva »Nikole Šubića Zrinjskog«, a ne ono što zapravo jest: slavljenje Pavelićeva zločinačkog pokreta kroz izvikivanje ustaškog ekvivalenta nacističkom arijevskom pozdravu »Sieg Heil!«.

Portparol Hrvatskog svjetskog kongresa je skloniji farbanju brkova i naknadnom presađivanju dlaka na sve one tisuće i tisuće jezika s kojih na hrvatskim stadionima tečno progovara endehazijska etikecija, osuvremenjena unisonim urlicima »Ubij, ubij, ubij Srbina!«, urlicima nakon kojih optuženom Bobu Dylanu ne preostaje drugo nego da – ako ikada stane pred svoje hrvatske tužitelje – zapita: »A zašto ne i Židova, gospodo Hrvati?«

   Blago, kažem, Bobu Dylanu što ga tuži organizacija čiji se portparol toliko trudi da pokaže kako se današnja Hrvatska »ne može poistovjećivati sa zločinima koji su se evidentno događali za vrijeme NDH« da je za dom spreman relativizirati te zločine i pretvoriti ih u dobročinstva!

Dylanov tužitelj Marc Gjidara, naravno, neće znati o čemu je riječ, jer on zasigurno ne posjećuje službene web-stranice Hrvatskog svjetskog kongresa na kojima fra Šimun Šito Ćorić falsificira povijest tvrdeći kako je »u bitci partizana i njemačke vojske 1942. na Kozari« – u kojoj ustaška vojska, po njemu, nije ni sudjelovala, a kamoli počinila stravične zločine nad civilima – »uglavnom strateškom pogreškom Tita, poginulo 3.500 partizana pretežno srpske nacionalnosti i oko 8.000 zarobljeno«.

   Zašto fra Ćorić – pitate se – uopće spominje bitku na Kozari osim da bi za pokolj počinjen od Hitlerovih i Pavelićevih trupa (pod zapovjedništvom »viteza« Jure Francetića) okrivio strateškog nevježu Tita?

Pa eto zato da bi ispisao odu kardinalu Alojziju Stepincu koji je »zaslužan za spas 7.000 partizanske djece smještene po prihvatilištima i kasnije udomljene po obiteljima«! I da bi pritom zatajio da su ta Stepinčevim milosrđem »spašena« djeca postala siročad zato što su ih Nijemci i ustaše oteli od roditelja koje su ili poubijali ili deportirali u Njemačku na prisilni rad, i da bi zatajio kako je oko 7.000 te djece poubijano ili poumiralo od bolesti i gladi u Staroj Gradiški, te da ih je još nekoliko stotina umrlo i u zagrebačkim bolnicama i domovima.

  Lako je stoga Bobu Dylanu, jer ga tuže oni koji se pretvaraju da ne znaju što se objavljuje na službenim stranicama organizacije kojoj aktivno pripadaju, oni što sebe i čitav svijet prozirno lažu da je sveprisutni hrvatski stadionski urlik »Za dom – spremni!« glazboljubačka reminiscencija na stvaralački opus Ivana plemenitog Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije, u kojoj se za dom spremnost iskazivala sustavnim progonom Židova, Srba, Cigana i onih Hrvata kojima u Dylanovoj rečenici nije mjesto, pa se u njoj i nisu prepoznali, niti su se imali zašto naći uvrijeđenima.

Predrag Lucić
Autor 27.11.2013. u 11:58