Bljutave proustaške provokacije kao predizborni aduti

Marijan Vogrinec
Autor 14.5.2020. u 17:24

Izdvajamo

  • Ustaško-partizanska predizborna pripetavanja u Bijednoj Našoj će se sljedećih dana još zaoštriti, ali nikakvo konstruktivno rješenje neće biti ni na vidiku dok god ta vrst ideološkog šaketanja nekom donosi makar i jedan jedini mandat u tzv. Visokom domu. A jadna je i prejadna ta vlast kojoj je u temeljima apologetika ustaškoga genocida, rasizam i zločini protiv čovječnosti, povijesno poraženi svibnja 1945. u cijeloj Europi.

Povezani članci

Bljutave proustaške provokacije kao predizborni aduti

Foto: cazin.net

Iako to HDZ ne želi priznati kad su (pred)izborna kemijanja posrijedi, šef stranke i premijer Andrej Plenković ne odbacuje srpanj kao prigodu za pobjedu na parlamentarnim izborima. Jamačno opet relativnu – sve drugo bi bilo ravno političkom čudu – jer sva protuepidemijska postignuća i već poodmakla akcija novačenja Škorinih i tzv. suverenističkih „Za dom spremnih“ ipak nisu dovoljan kapital za najmanje 76 zastupničkih mjesta. U tom grmu je zec iz Milanovićeve sintagme: „Premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju“ biti u društvu tih s ustaškim pokličem „Za dom spremni“ na prsima i sudjelovati u organiziranoj provokaciji. Kao što su provokacija i mise u Zagrebu i Sarajevu te saborsko pokroviteljstvo tzv. komemoracijama „nedužnim bleiburškim žrtvama“. A prejadna je vlast kojoj je u temeljima apologetika ustaškoga genocida, rasizam i zločini protiv čovječnosti, povijesno poraženi svibnja 1945. u Europi 

Marijan Vogrinec

Bez ustaša i partizana, Jasenovca i Bleiburga nema i još ohoho vremena neće biti ijednih važnijih izbora u Bijednoj Našoj, pa ni parlamentarnih što će vladajući HDZ naprasno s kasne jeseni prebaciti u virusom SARS-CoV-2 dodatno pregrijan srpanjski komad ljeta. Nema veze što epidemija i dalje ubire svoje žrtve, što vladajući – politički promiskuitetno – prisežu na to, je li, da im je „zdravlje naših građana i pokretanje gospodarstva“ iz sfere zabrana/restrikcija „prvi i najvažniji zadatak“, protuepidemijska će se stožeraška politika HDZ-ovih podobnika u zdravstvu na čelnim mjestima, ne najsposobnijih, kapitalizirati u predizborne svrhe. Otuda ideja o parlamentarnim izborima u RH usred žarkog ljeta, jer je i tada već gotovo prekasno za „uprihoditi“ opadajuću naklonost birača i rastuću averziju većine građana prema sve neuvjerljivijim/kontroverznijim dnevno višekratnim performansima epidemioloških stožeraša (svi iz HDZ-a!) te državnog policajca u odori vladinog potpredsjednika Davora Božinovića. Tzv. koronavirus ili Covid-19, čije suzbijanje si HDZ pripisuje u epohalnu zaslugu kad je već zatajio na tzv. strukturnim reformama i okolnosti da su politička oporba i birači prisilno (#ostanidoma propagandom) stjerani među svoja četiri zida, te ustaše i partizani, Jasenovac i Bleiburg pride sav je kapital kojim ZNA SE opcija želi o(p)stati na vlasti još četiri godine.

Dobro, to s pan/epidemijom zaraze bolešću kojoj neće biti lijeka barem još godinu i kusur – do kada će i virus mutirati u nešto pred čime će znanost opet ostati u čudu? – manje je važno za opće društveno zdravlje trknute zemlje pred recesijom koncem godine katastrofalnih razmjera od neodgovornih i maloumnih ideoloških pripetavanja kao visokooktanskim gorivom za osvajanje biračkih stratosfera. Tek što se kojekakvi aspiranti na unosne pozicije u Hrvatskom saboru – ali i vladi, posreći li se potentna poslijeizborna koalicija – prepoznatljivije počinju okupljati s krajnje tzv. desnog i tzv. liberalno-lijevog političkog spektra u dva bloka kontra HDZ-u, ustaško-partizansko-jasenovačko-bleiburška se stara priča jače gura pod reflektore javnosti. Provokacija koja nikomu ne donosi prestiž, jer si birači u nepomirljivoj ideološkoj podjeli ne daju soliti pamet. Jedni su „partizani“ i takvi će ostati, drugi su „ustaše“ i također će takvi ostati.

Mladima se pak živo fućka i za jedne i za druge, o ratu, domoljublju, vjeri, etničkoj, rodnoj ili kojoj već pripadnosti imaju bitno drukčije stajalište i od „partizana“ i od „ustaša“, pa ih zato uglavnom i nema na biralištima gdje te životne (bez)vrijednosti ne jamče nikakvu izgledniju budućnost. Svijet ostaje na mladima, ali ovakav svijet nije vrijedan ostati nikomu. Dakako, ni nacionalno niti globalno. Kroz pan/epidemijsku dimnu zavjesu što je napadno zapasala sav medijski prostor – više no obiteljske sjedeljke u intimnoj atmosferi samoizolacije – goropadno se ovih dana probija upravo ta toksična ustaško-partizanska epizoda što je provokativno uskrsnula tog kišnog petka uz okučansku Kristalnu kocku vedrine za proslave okrugle, 25. obljetnice VRA Bljeska kada je protokol Ministarstva hrvatskih branitelja neodgovorno dopustio crnomajičarima ustaškim pokličem „Za dom spremni“ raskoliti državni vrh u proslavi sjajne vojne pobjede kojom je uvjerljivo najavljeno konačno oslobođenje okupirane trećine Hrvatske i odavanju pijeteta poginulim hrvatskim vojnicima.

Predsjednik RH Zoran Milanović, vidjevši kako mu je provokativno podmetnuto da vijenac prije njega polažu – navodno u braniteljsko ime – neki likovi u crnim majicama s ustaškim pokličem „Za dom spremni“, odnosno da se takvi crnomajičari muvaju neposredno oko premijera Andreja Plenkovića, šefa Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, ministara i po mjestu proslave, napustio je Okučane. Prethodno je upozorio premijera na proustaški incident, ovaj je slegnuo ramenima i zajedništvo državnog vrha na proslavi se raspalo. Ta provokacija HOS-ovih „crnaca“ – u režiji Ministarstva hrvatskih branitelja, dakle HDZ-a i samog premijera Andreja Plenkovića – reagiranje je u predizborne svrhe na Milanovićevu izjavu par dana ranije kako je HOS-ovu ploču svojima poginulim u Domovinskom ratu s ustašlukom „Za dom spremni“ trebalo negdje baciti, a ne Plenkovićevim nalogom izazvanim prosvjedom Srba, Židova, Roma i antinacifašista premjestiti sa zgrade vrtića u Jasenovcu u šumu Trokut uz cestu Novska-Lipik-Pakrac.

E, nećeš tako, predsjedniče!?

E, nećeš tako predsjedniče, razgoropadila se ucrnjena tzv. desnica na mig HDZ-ove vrhuške kojoj kao oko u glavi treba i ta šake glasova na izborima – još više mandat-dva poslije izbora – pa je „Za dom spremne“ crnomajičare izvukla u prvi plan pred tv-kamere, razmjestila među HDZ-ov dio državnog vrha. Protokol braniteljskog ministra Tome Medveda je te sa „Za dom spremni“ odredio položiti vijenac i zapaliti lampion prije predsjednika RH Zorana Milanovića. Ovaj je napustio Okučane, jer nije želio sudjelovati u provokativnom performansu koji je i namješten da bi Milanović postupio kako je postupio ili se pokorio crnomajičarskoj volji.

„Došao sam u Okučane odati počast onima koji su pali za Hrvatsku“, ponovio je predsjednik RH na FB-u što je prije odlaska s proslave izjavio i medijima, objašnjavajući svoj principijelan postupak. „Moji stavovi su poznati, govorim ih javno, bez namjere da bilo koga uvrijedim, ali nekada neke stvari morate reći jasno. U organizaciji ovog skupa moj Ured nije sudjelovao, ovo je organizacija Ministarstva hrvatskih branitelja i pristali smo na sve elemente protokola; da branitelji i obitelji polažu vijenac prvi, a premijer i predsjednik drugi, to je u redu. Međutim, ovdje se jedan od sudionika koji je trebao polagati vijenac prije mene skinuo u odoru sa znakom i grbom ‘Za dom spremni’, u tome ne želim sudjelovati. To je stvar organizatora koji je o tome mogao voditi računa i to je moj stav.

Žao mi je, to je namjerna provokacija s kojom smo računali, ona se dogodila i ja to smatram gaženjem žrtava i sjećanja na ovaj događaj. Ovo se nažalost moralo dogoditi jer je netko htio da se to dogodi. Ubuduće, gdje god bude ovakva situacija, ja u tome neću sudjelovati. Za organizaciju nisam odgovoran, a premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju. Dokle god uvjeti budu ovakvi, a ovo je netko namjerno napravio, ja u tome neću sudjelovati. Oznaci ‘Za dom spremni’ nije mjesto na ovakvom mjestu.“

E sad, bilo je za očekivati da će premijer Plenković oštro zamjeriti šefu drugoga državnog brda Milanoviću što je prosvjedno napustio Okučane, a stranački mu trbuhozborci s čela tzv. Visokog doma i vlade smjesta to podboltati dolijevanjem ideološkog kerozina na već primjetno živahnu predizbornu vatricu. Ako je vjerovati oporbenim nostradamusima i baba vangama, od kojih se baš ne ograđuju uvjerljivo hadezeovci tzv. prve brzine, tipa šefa stranačkog Kluba saborskih zastupnika Branka Bačića, parlamentarni izbori – majka svih izbora – održat će se najvjerojatnije već u srpnju, ne koncem zakonskog roka, do 15. prosinca. Ljeto odgovara HDZ-u više no drugim političkim opcijama budući da je pandemija SARS-CoV-2 u ključnom pomogla zaustaviti slobodni pad stranke i njezina šefa i premijera zbog teškog debakla na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima. Rejtinga je počeo rasti, jer su se HDZ-ove uzdanice na čelu Nacionalnog stožera Civilne zaštite te na ključnim pozicijama u zdravstvu pokazale učinkovitima u vođenju protupandemijske politike u zemlji.

 foto Nacional.hr

Hrvatska na tom području bolje stoji od susjeda, ali i od većine zemalja EU-a tzv. prve brzine i najvećeg dijela ostatka svijeta. To nosi i izborne bodove. Itekako. Plenković računa i na to kako je politička oporba zbog dramatičnih okolnosti epidemioloških restrikcija svih vidova života ljudi uskraćena, a da to javno ne izgleda smišljenom ujdurmom vladajućih, za iole izgledniju priliku javno parirati HDZ-u medijskom pozornošću. Nema tema vrjednijih javnog tretmana/interesa od tih što ih diktira Nacionalni stožer Civilne zaštite. U kojem nema istaknutijeg lika među tima što se dnevno postrojavaju u „živom zidu“ pred tv-kamerama i nebrojeno puta u vijestima, govore na radiju, citira ih se ili daju intervjue novinama, a da nije član vladajuće političke stranke. Za ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu prof. dr. sc. Alemku Markotić se znâ samo to kako je na predsjedničkim izborima glasala za neuspješnu HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović.

U uvjetima zabrane javnog okupljanja i slobode kretanja pak, oporbi je onemogućena i normalna predizborna kampanja u kojoj ima jednake mogućnosti predstaviti svoj program biračima kao i HDZ. Indikativno, lakonotni čelnik nedavno osnovanog Domovinskog pokreta Miroslava Škore i gubitnik predsjedničkih izbora u prvom krugu čak nije dobio propusnicu za odlazak iz Osijeka u Okučane na proslavu 25. obljetnice VRA Bljeska. Njegova stranka, uz HDZ i SDP, jedina još ima dovoljno potpore za prelazak izbornog praga. Most nezavisnih lista Bože Petrova, koji je na predsjedničkim izborima podržao Miroslava Škoru i kani s njim izaći na parlamentarne, tone sve dublje ispod izbornog praga i jasno je zašto, kao i Škoro i ostatak tzv. desnice desnije od desnog centra nema kritično stajalište o javnom proseravanju krvavim ustaškim pokličem „Za Dom spremni“ i svira iste Škorine diple kako su Plenković i Milanović ista politika pod različitim stranačkim oznakama, odnosno da je njihovo dogovoreno predizborno maslo provokacija ustaškim pokličem. I HDZ-u i SDP-u koristi javno se koškati na ideološkim i svjetonazorskim temama, jer skreću pozornost s ključnih pitanja društvenog razvitka i standarda svojih sugrađana. Čim izbori prođu i podijeli se plijen, ustaše i partizani, Jasenovac i Bleiburg uredno se pospreme u skladište. Do novih izbora.

Iako to HDZ zasad još ne želi priznati kad su baš (pred)izborna kemijanja posrijedi, premijer Plenković ne odbacuje onu mudrog pûka da se željezo kuje dok je vruće. A baš ovog najavljeno prevrućeg ljeta bit će vruća da ne može biti vrȕća HDZ-ova prigoda za pobjedu u parlamentarnoj utrci. Jamačno opet relativnu – sve drugo bi bilo ravno političkom čudu – jer sva protuepidemijska postignuća i već poodmakla akcija novačenja Škorinih te tzv. suverenističkih i „Za dom spremnih“ ipak nisu dovoljan kapital za najmanje 76 denver plavih zastupničkih mjesta. U tom grmu se krije zeko iz Milanovićeve sintagme „premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju“. Moraju, je li, sudjelovati baš u provokaciji – a najučinkovitije ustaškim pokličem „Za dom spremni“ – ako žele HDZ-u biračku naklonost crnomajičara i njihovih istomišljenika s tzv. radikalne desnice. Koji nisu i nikad neće oprostiti nacionalno „neosviještenim“ biračima – a to jamačno nisu Hrvati i katolici, nego valjda srbo-udbaško-partizanska peta kolona s kojom se „još nismo konačno obračunali“ – što su drčnog „komunjaru“ iz šatoraške akcije „oba su pala“ 2015. godine tako uvjerljivo instalirali za petogodišnjega gazdu bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku.

Ako se morao dogoditi incident u Okučanima, jer je bio organiziran te je netko iz Ministarstva hrvatskih branitelja valjda morao pitati odgovornog ministra Tomu Medveda hoće li u protokol za polaganje vijenca staviti baš crnomajičare s ustaškim pokličem „Za dom spremni“ preko junačkih prsa ili nekog samozatajnog i istinski zaslužnog – domoljubnog na djelu, ne na jeziku i pri natprosječno visokoj državnoj apanaži za „dostojanstvo i dignitet“ – kakvih je ohoho među čak 510.000 registriranih. Kojima je „Za dom spremni“ upravo to što povijesno znači: ustaški zločin i genocid, što je veleizdajnički i za sva vremena bacilo blato na hrvatsko ime. Čega se  Hrvati srame, a predsjedniku RH Zoranu Milanoviću izaziva gađenje. S pravom, razuman čovjek neće pristati ni na slučajne performanse, kamoli organizirane provokacije ustašlukom „Za dom spremni“ u celofanu, je li, odavanja počasti poginulim hrvatskim braniteljima. Ako HDZ-ovi prvi ljudi moraju, pred tv-kamerama stajati uz ustašluk „Za dom spremni“, jer vlast je slast – žele ju uživati i po cijenu vlastita obraza i povijesne kulture – to je njihov izbor kojemu će birači suditi na izborima, a povijest po svomu.

Ministri za dom nespremni

„Nema sumnje u to da se u Okučanima radilo o provokaciji“ kazao je ugledni povjesničar Hrvoje Klasić, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. „Koliko sam shvatio, tamo nisu došli ljudi u uniformama iz 1991., nego u majicama kojima je dominirao natpis ‘za dom spremni’. Slažem se s predsjednikom RH da na takvu provokaciju odgovori kako je odgovorio. HOS-ove su postrojbe raspuštene bar dvije godine prije VRA Bljeska i u Bljesku u uniformama, a posebno u majicama HOS-a nisu sudjelovale tako da je jasna poruka. Drago mi je što je netko, možda čak i prvi put, pokazao ovako rezolutno stajalište. Podsjetit ću da smo do sada imali i predsjednicu i ostale visoke dužnosnike koji su ‘za dom spremni’ nazivali starim hrvatskim pozdravom, koji su bili na stadionima kada se izvikivalo ‘za dom spremni’ i ‘ubij Srbina’, imali smo i ministre i političare koji su na zidovima svojih kuća imali slike Ante Pavelića i nitko od svih tih koje sam nabrojio nije se čak ni ispričao javnosti zbog toga.“

Hrvoje Klasić je kazao televiziji N1 Hrvatska da je „relativizacija ustaškog režima toleriranjem znakovlja i ličnosti“ iz doba marionetskog tzv. NDH „u stvari pravi primjer povijesnog revizionizma kojim je postignuto to da su već 30 godina u Hrvatskoj nenormalne stvari postale normalne. Kad već nemamo jasne i rezolutne odluke sudova, neka bar imamo predsjednika koji ima nedvosmisleno i jasno stajalište o ustaškom režimu. Apsolutna je laž da oni koji su osnovali HOS nisu imali veze s tzv. NDH. Osnivači HOS-a su se javno, što je lako provjerljivo svakome, ponosili svojim obožavanjem poglavnika i tzv. NDH. I tu se slažem s predsjednikom, jedno je boriti se za Hrvatsku, a važnije pitanje je za kakvu Hrvatsku se boriti i često me strah pomisliti i kako bi izgledala Hrvatska u kojoj bi pobijedili oni koji se ponose Jurom Francetićem, Rafaelom Bobanom i Antom Pavelićem“.

A ti što se ponose krvavim hrvatskim veleizdajnicima Jurom Francetićem, Rafaelom Bobanom, Antom Pavelićem i njihovom družbom u genocidu i rasizmu već su uzburkali javnost – kao i desetljećima prije – svojim vidom tzv. komemoriranja „bleiburške tragedije“ koji u uvjetima pandemijske strogoće neće biti ni sjena svojedobno masovnim dernecima (pro)ustaša na Bleiburškom polju. Nakon provokacija u Okučanima, izazvanim očito provokativno smišljenim i novinarskim pitanjem Milanoviću u Jasenovcu o HOS-ovoj ploči koju „treba nekamo baciti“, tzv, komemorativna se proustašijada bučno nastavlja, pa je sva prilika kako će – privremeno? – pasti u drugi plan i zaraženi SARS-CoV-2 virusom u nas i u svijetu, broj izliječenih i umrlih, tzv. relaksacija (sic transit -, „relaksacija“?) mjera epidemiološke strogoće, itsl. Da se i moglo ove godine opet na taj „hrvatski“ komadić bleiburške livade s granitnom hrgom povijesne neistine, bez provokativnih politikantskih eskapada, ustaških odora i znakovlja, naslikavanja političara s državnog vrha koji hine proustašku svijest, etc. ne bi uopće bilo vrijedno potrošiti novac za putovanje na to mjesto, gdje – istine radi – nije ubijen ni jedan čak zlotvor koji je zaslužio metak na licu mjesta. Jer je osobno, zvjerski presudio tisućama nedužnih i zato je glavom bez obzira bježao pred rukom pravde.

„Politički gledano“, drži politički analitičar Žarko Puhovski, „Milanović je svojim reagiranjem već u Okučanima jako pomogao Plenkoviću na skorim izborima, jer ga je gurnuo udesno, u nacionalno-patriotsko leglo iz kojeg su ga pokušali izbaciti desničari u HDZ-u. Strategijski, reagirao je ispravno i principijelno za one koji ne prihvaćaju ‘Za dom spremni’.“ U odnosu na tzv. komemoraciju „bleiburške tragedije“, odnosno odavanje pijeteta „nedužnim hrvatskim žrtvama“ – zapravo rehabilitacije genocida i zločinačkog ustaškog režima u tzv. NDH – predsjednik Zoran Milanović dodatno je uzburkao krv i dignuo tlak ekstremistima s tzv. desnice. Neće sudjelovati u farsi koja se svake godine inatljivo ponavlja od debakla tzv. NDH u svibnju 1945., nego će položiti vijenac i upaliti lampion u Teznom u Sloveniji, gdje jest ubijeno navodno nekoliko stotina/tisuća ljudi.

„Žrtve Bleiburga ne postoje kao takve“, kazao je Milanović za posjeta Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu u povodu Dana Europe. „Postoje žrtve obračuna i likvidacije nakon predaje nacističke vojske i njihovih slugu. Tu je uhvaćeno više tisuća ljudi, uglavnom muškaraca, najviše u Sloveniji u Teznom i tamo ću položiti vijence. Moje stajalište o tome je poznato i više puta objašnjavano. Godine 2008. sam bio na Bleiburškom polju na kojem se predala lažno nazivana Domovinska vojska koja je par mjeseci prije kraja rata promijenila ime, dobila ustaško zapovjedništvo, koja je izručena njihovim neprijateljima, Jugoslavenskoj armiji, i na kraju se dogodila katastrofa nakon što ih britanske snage nisu htjele prihvatiti kao zarobljenike, nego su ih predali Saveznicima. Ubojstva su činjena, ali nikakav križni put. Da bi se nešto zvalo križnim putom, protagonist mora biti pravednik, a to je Isus. Vojnici u ratu nisu Isus, ni jedni niti drugi, stradavali su zbog huljskog odnosa svojih lidera. Križni put je gruba zloporaba Isusovog križnog puta i žrtve, a tu se radilo o ratu, odbijanju da se predaš i zločinima, i jedan manji dio hrvatskog naroda je zbog toga traumatiziran i to se ne zaboravlja lako.“

Predsjednik Milanović je više puta znao spomenuti kako je i u vlastitoj obitelji imao slučaj „gdje je moj djed završio tako da su mu nabacili uniformu tri mjeseca prije kraja rata i morao je u zatvor, bio je u Staroj Gradišci, nakon toga je izašao van, to nije križni put. Zato neću sudjelovati u komemoraciji koju organizira Počasni bleiburški vod, to s časti veze nema. Na čelu tog voda je čovjek koji je u Njemačkoj robijao za ubojstvo (Bože Vukušić, pravomoćno osuđen pred njemačkim pravosuđem na doživotni zatvor kao nalogodavac ubojstva, op. a.), i to ubojstvo prvog stupnja, od 1984. do 1991. i onda je pušten u Hrvatsku (gdje je po odobrenju Franje Tuđmana bio visoko pozicioniran u MUP-u, Hrvatskom saboru, etc. – op. a.).

Potpora i prosvjed u BiH

Kao onaj čovjek u Okučanima ispred premijera, vukao se po hrvatskim sudovima zbog ubojstva u Domovinskom ratu nekoliko civila iz podruma. I greškom Državnog odvjetništva izvukao se, iako je već bio osuđen. S nekim ljudima sam mogao suosjećati, a sada dolaze ljudi koje je hrvatsko pravosuđe proganjalo zbog zločina i guraju ih metar ispred premijera, to je provokacija i uvreda premijeru.“ To je društvo jamačno prihvatljivo ne samo HDZ-u i Andreju Plenkoviću zbog predizbornih razloga – među inim i ponajviše radi slabljenja ešalona „za dom spremnih ‘crnaca’“ Miroslava Škore, ali nedajbože ih na vlasti – nego i najvišim „pastirima“ tzv. Crkve u Hrvata koji i ove godine misama časte „nedužne bleiburške žrtve“. I izazivaju žestoke prosvjede razumna svijeta, među inim i Svjetskog židovskog kongresa koji se oborio na kler i hrvatsku vlast zbog misa zakazanih za 16. svibnja u Zagrebu i Sarajevu te pokroviteljstva nad manifestacijama što veličaju ustaštvo.

Foto Anadolija

Poglavar pak Istamske zajednice u BiH reis Husein Kavazović našao se pametovati urbi et orbi – prenosi Glas Amerike – u potpori vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću i tzv. Crkvi u Hrvata, a za političku dimenziju tzv. komemoracija „nedužnim bleiburškim žrtvama“ smatra odgovornim „pokrovitelja manifestacije, a to je Sabor RH“. Usuprot reis Kavazovićevim stajalištima kako „Katolička crkva ima pravo donositi odluke autonomno i, kada je riječ o obredu, nitko nema pravo zabraniti bilo što“, najviši bošnjački i srpski dužnosnici te važnije političke stranke sa sjedištem u Sarajevu, židovske i romske udruge, oštro osuđuju misnu rehabilitaciju ustaških zločinaca i ustaškog režima pod izgovorom počasti žrtvama „bleiburške tragedije“. Na trgu ispred sjedišta parlamenta i Vijeća ministara BiH organizira se prosvjedno okupljanje i komemoracija za 55 žrtava što su ih 28, veljače 1945. na tome mjestu objesili ustaše po zapovjedi zloglasnog krvnika iz ustaškog konc-logora u Jasenovcu Vjekoslava Maksa Luburića.

Ustaško-partizanska predizborna pripetavanja u Bijednoj Našoj će se sljedećih dana još zaoštriti, ali nikakvo konstruktivno rješenje neće biti ni na vidiku dok god ta vrst ideološkog šaketanja nekom donosi makar i jedan jedini mandat u tzv. Visokom domu. A jadna je i prejadna ta vlast kojoj je u temeljima apologetika ustaškoga genocida, rasizam i zločini protiv čovječnosti, povijesno poraženi svibnja 1945. u cijeloj Europi.

Marijan Vogrinec
Autor 14.5.2020. u 17:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija