Boris Dežulović: Danke, Prnjawohr!

tačno.net
Autor 9.10.2015. u 15:09

Boris Dežulović: Danke, Prnjawohr!

Zakleo bih se, recimo, da bi se negdje u Karamarkovu ekonomskom programu, zagleda li se bolje, moglo naći i kako je HDZ-ov 5+ „jedini spas za posrnulu i osiromašenu Republiku Srpsku“.

Piše: Boris Dežulović, n1info.com

Nisu ni Nijemci što su nekad bili. Nije se, eto, još stišao skandal sa švapskim automobilskim gigantom Volkswagenom, uhvaćenim u prevari s ugrađivanjem softvera za lažiranje eko-testova – sitnom šibicarenju kakvoga bi čovjek očekivao od kakve hrvatske netjačke tiskare s ugovorom o štampanju testova za državnu maturu, ne i od ozbiljne saksonske protestantske industrije što isti automobil proizvodi po šezdeset godina – a već se slavna Njemačka opet osramotila.

Hrvatske novine otkrile su, naime, kako je dugo iščekivani ekonomski program HDZ-a, kojega je Tomislav Karamarko prije gotovo dvije godine naručio od ekonomskog instituta Sveučilišta u Münchenu, tek jeftina fotokopija programa što ga je pred lanjske izbore za Narodnu skupštinu Republike Srpske sastavio manje poznati kandidat manje poznatog Narodnog demokratskog pokreta, stanoviti Mile Vasić iz Prnjavora kraj Banje Luke!

Godinu i pol dana Tomislav Karamarko najavljivao je, eto, famozni program kojega za njega radi glasoviti münchenski IFO, najveći njemački think-tank, sâm Bundeskabinett u sjeni što je, kako smo saznali, od DDR-a napravio Njemačku, a od Njemačke europskog lidera. Godinu i pol dana bavarski inženjeri u bijelim kutama ručno su sastavljali program po narudžbi, BMW „peticu“ među ekonomskim programima, što će spasiti Hrvatsku, preporoditi je i pretvoriti u bogatu Bavarsku: punih dvadeset mjeseci Karamarko čuvao je njegove detalje kao vojnu tajnu i svako malo tajnovito odgađao njegovu svjetsku premijeru, da bi konačno prije par dana u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma pred stotinama novinara, ekonomista, menadžera i kineskih industrijskih špijuna svečano predstavio plan zvučnog naziva „Pet plus“.

A program ispao gotovo identičan programu što ga je pod istim nazivom – „Pet plus“ – prije točno godinu dana, u listopadu 2014., u Domu kulture u Prnjavoru predstavio profesor Mile, ekonomski mastermind privatnih univerziteta Slobomir iz Doboja i Megatrend iz Beograda, akademskih shopping-centara s najvećom ponudom diploma za srpske manekenke, voditeljice, ministre, direktore javnih preduzeća i predsednike Republika.

Da im je program identičan programu kandidata Narodnog demokratskog pokreta iz Prnjavora – s jednako efektnim „5+“ ispisanim jednakim fontom na jednakoj plavoj pozadini, s jednako razvijenom trobojkom – u HDZ-u nisu shvatili vjerojatno zato što su srpska i hrvatska zastava od istih boja, a brojke, plusevi i minusevi, u usta ih jebem kvrgava, isto se pišu na ćirilici i na latinici. Ne bi, međutim, ni to bio tako dramatičan skandal da program nije neobično nalik i sadržajem, od borbe protiv birokratskog gušenja poduzetništva do stvaranja srednje klase, od poljoprivredne politike i borbe protiv uvoza hrane do demografske politike, subvencioniranja majčinstva i stambenog zbrinjavanja mladih: zakleo bih se, recimo, da bi se negdje u Karamarkovu ekonomskom programu, zagleda li se bolje, moglo naći i kako je HDZ-ov 5+ „jedini spas za posrnulu i osiromašenu Republiku Srpsku“.

Dugo iščekivano bavarsko inženjersko čudo „pet plus“ umjesto BMW „petice“ ispalo tako Yugo „četr’es pet“, zapravo 45 plus, i Karamarkov se HDZ pod nazivom Narodni demokratski pokret – naziv „HDZ“ u Bosni i Hercegovini navodno je, naime, zaštitio neki Dragan Čović iz Mostara – uključio u uzbudljivu izbornu utrku u Republici Srpskoj. Na parlamentarnim izborima osvojili su tako cijelih – naravno – pet poslaničkih mjesta i sada se zbog „ekspanzije ustašizacije u Republici Hrvatskoj“, kako čitam nekidan u banjolučkim novinama, bore da Narodna skupština Republike Srpske usvoji „deklaraciju o hrvatskom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima“.

Tomislav Karamarko, nije mudro sumnjati, branit će se kako je Vasićev NDP zapravo jeftina kineska kopija HDZ-a, poput Abibasa ili Cristiana Diona: predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću samo su, eto, promijenili jedno slovo i sad je predsjednik Vasićeva NDP-a odjednom Dragan Čavić, bivši predsjednik Srpske demokratske stranke Radovana Karamarka. Pardon, Karadžića. Jebiga, tko bi se više snašao sa svim tim krivotvorinama, kopijama i plagijatima. HDZ-u, uostalom, nije prvi put da kopira i prepisuje od srpske braće. Pred parlamentarne izbore 1999. godine, sjetit ćete se, Tuđmanova je stranka lansirala krilaticu „Idemo dalje!“, slogan pod kojim je tri godine ranije izbore u Srbiji dobio SPS Slobodana Miloševića. I bogami je sa Slobinim sloganom HDZ „išao dalje“: kad je osam godina kasnije Sanader smišljao slogan pod kojim će „ići dalje“ i sačuvati vlast, dosjetili su se hadezeovci genijalnog, kratkog i sugestivnog – ne biste vjerovali – „Idemo dalje!“.

Novih osam godina kasnije, kako vidimo, hadezeovci opet bezočno kopiraju srpski politički marketing. Slogan bi im mogao biti „I tako dalje“. Što se drugo, najzad, moglo i smjelo očekivati od stranke čiji je utemeljitelj prepisao tuđi doktorat, a današnji joj je glavni tajnik dokazani plagijator tuđeg diplomskog rada? Takav se, eto, HDZ brani optužujući SDP da im pakira aferu, poručujući kako, citiram, „onima koji nemaju svoj program preostaje vrijeđanje i bavljenje tuđim programima“.

Ukratko, stranka koja nema svoj program, pa mrtva hladna fotokopira tuđi, optužuje političke suparnike da nemaju svoj program, pa se bave tuđima! HDZ-ovu je šizofreniju, bogami, sve teže pratiti. U cijeloj kretenskoj aferi, koja bi svugdje u svijetu, dakle ne samo onom što ga kolokvijalno nazivamo razvijenim i civiliziranim, bila dovoljna da se izbori izgube i prije početka – pokušajte samo zamisliti da novinari otkriju kako je program američkog republikanskog kandidata Donalda Trumpa grafički i sadržajno identičan, recimo, ekonomskom programu Baghdadijeve Islamske države – nitko se, međutim, nije bavio samim sadržajem pompozno najavljenog i džeparoški prepisanog programa. A ako su bavarski stručnjaci iz Münchena zaista radili na pet točaka programa „Pet plus“ za spas Hrvatske, jedino što je Hrvatska od toga vidjela bilo je onih Bayernovih pet komada za 5:0 u Münchenu protiv Mamićeva Dinama.

Ne kažem, bio je to možda i najveći konkretni doprinos spasu Hrvatske u posljednjih deset godina, ali bojim se da Karamarko i HDZ ipak nisu mislili na taj bavarski „pet plus“. Nije problem što njihov 5+ izgleda, zvuči, piše, broji i zbraja poput programa Mile Vasića iz Prnjavora: problem je što program prnjavorskog HDZ-a izgleda, zvuči, piše, broji i zbraja kao bilo koji program bilo koje stranke na bilo kojim izborima bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji.

Ima li, i je li ikada bilo na Balkanu neke stranke da nije najavljivala nemilosrdnu borbu protiv kriminala, korupcije i birokracije, ima li i je li ikada bila ijedna da nije na prvo mjesto stavljala mlade, da nije obećavala nova radna mjesta i pokretanje gospodarstva rasterećenjem poduzetništva?

Od jeftinih općih mjesta poput tih, ukradenih u Prnjavoru, u najbližem dućanu s plastičnom političkom galanterijom „sve po osam“ – dobro, „sve po pet“ – bili su sastavljeni ekonomski programi baš svih stranaka na svim izborima u svim postjugoslavenskim državama u posljednjih dvadeset godina, pa onako kako jednako savršeno funkcionira i kao ekonomski program najveće političke stranke jedne članice Europske unije, i kao ekonomski program lokalnog srpskog političara iz bosanskohercegovačke provincije, „Pet plus“ do posljednje točke, zareza i plusa može funkcionirati i kao program slovenskih demokršćana, bošnjačkih islamista, crnogorskih liberala ili srpskih radikala: nije li ono, kad smo već kod hrvatsko-srpske robne razmjene, prije šest godina Šešeljeva Srpska radikalna stranka na izbore izašla sa Tuđmanovim sloganom iz herojskih devedesetih, „Zna se“?

O ozbiljnim, temeljitim i bolnim reformama o kojima je nadahnuto kurcu svirala baš svaka opozicija u povijesti hrvatske demokracije, i ovaj put, baš kao i svaki put do sada, neće biti ništa. Ovakav, potpuno jednak, bez ijedne jedine intervencije, s istim šupljim trkeljanjima o depolitiziranju ekonomije, poduzetničkoj klimi i zapošljavanju mladih, program 5+ mogao je biti i program Đapićevih pravaša, Glavaševih naciregionalista, Milana Bandića, Željka Keruma ili Milanovićeva SDP-a i Kukuriku-koalicije, svejedno. Koja je, najzad, razlika između Karamarkova programa 5+ i Milanovićeva Plana 21? Točan odgovor je, samo trenutak da izračunam, dakle: 16.

Točno toliko godina, naime, HDZ je bio na vlasti. Nije stoga meni toliko žao Hrvatske – ta je državica konačno i definitivno prdnula u čabar, ali barem nije bog zna kakva šteta – nego mi žao slavne, silne Njemačke, najveće europske i četvrte gospodarske sile svijeta, koja je čovječanstvu dala i Friedricha Kruppa i Karla Benza i Wernera von Siemensa i Roberta Boscha i Adolfa Adija Dasslera, i Prusku školu i Karla Marxa i čitav jedan velebni ekonomski panteon, od Friedricha Lista do Reinharda Seltena, a čija se cijela veličanstvena ekonomska pamet danas, eto, svela na prepisivanje od profesora Mile iz Prnjavora. Njemačke će, kažem vam, zaista biti šteta.

tačno.net
Autor 9.10.2015. u 15:09

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija