Boris Dežulović: Domoljubni felacio

Boris Dežulović
Autor 30.12.2015. u 15:04

Boris Dežulović: Domoljubni felacio

Neobično je, eto, važno precizno definirati odnose u politici, nazvati stvari pravim imenom i tako izbjeći svaki nesporazum. Nije isto kad je instrument u ustima ili među nogama, nije ista stvar sviranje saksofona ili, hm, gudanje violončela…

Piše: Boris Dežulović, n1.ba

Mlada smo demokracija, nova u tim stvarima, pa i danas zamuckujući učimo komplicirani politički leksik: svake parlamentarne sezone savladamo neku novu, modernu i zvučnu riječ, a ona nam onda sljedećih mjeseci izlazi i na usta, i na uši, i na nos, ponavljamo je nesvjesno kao melodiju iz reklame za omekšivač rublja, i domalo je više ni dimnom bombom ne možemo istjerati iz glave.

Sjetit ćete se, recimo, „implementacije“, „sinergije“, „izvrsnosti“, „monitoringa“, „downsizinga“ ili „outsourcinga“ – bila je stvar prestiža nositi te pojmove, i čim bi netko inzistirao na implementaciji monitoringa izvrsnosti sinergije downsizinga i outsourcinga, odmah bismo vidjeli da je čovjek ozbiljan, svjetski ekspert na polju implementacije monitoringa izvrsnosti sinergije downsizinga i outsourcinga, a ne još jedan od onih krezavih konjokradica što ih poplava svake četiri godine izbaci na Markov trg.

Na dvadeset peti rođendan hrvatske parlamentarne demokracije naučili smo tako i dva nova pojma: „koalicija“ i „suradnja“.

I prije smo ih, istinabog, koristili, ali tek sad naučili smo što stvarno znače, pa nam dođe i neugodno kad se sjetimo kako smo ih neuko miješali, govoreći kako, recimo, koalicijski partneri tijesno surađuju. Morali smo, eto, sačekati Most nezavisnih lista i njegova neimara Božu Petrova, mladomisnika iz Metkovića, da nam objasni kako koalicija i suradnja nisu isto i kako je koalicijska suradnja školski oksimoron, jer partneri ili koaliraju, ili tijesno surađuju: nema suradnje u koaliciji, niti koalicije među suradnicima.

Kad bi tako, ne dao nam Dragi Bog, Most nezavisnih lista zajedno s oksimoronima iz HDZ-a izabrao premijera, sastavio Vladu i podijelio ministarstva, to bi bilo – objasnio nam je Petrov – upravo suprotno od situacije u kojoj su se Most i HDZ dogovorili oko premijera, sastavili Vladu i podijelili ministarstva. Prvo je, naime, klasična „koalicija“, odnosno „savez“, a drugo – shvatili ste – tek kolokvijalna, čak i tijesna, ali ipak samo „suradnja“.

„Mi nismo govorili ni o kakvom sklapanju saveza, nego o suradnji“, strpljivo je sutradan Božo Petrov tumačio Mislavu Bagi. „Nije savez, niti koalicija, nego suradnja.“ Neobično je važno, kako vidite, precizno definirati odnose u politici, nazvati stvari pravim imenom i tako izbjeći svaki nesporazum.

Imaju Amerikanci o tome jednu zgodnu i izvanredno poučnu istinitu priču.

Ovih dana navršilo se točno dvadeset godina otkako je u vojnoj bazi Wright-Patterson kraj Daytona, Ohio, potpisan historijski sporazum kojim su Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, pod pokroviteljskim smiješkom američkog predsjednika Billa Clintona, okončali rat u Bosni i Hercegovini. Danas, točno dvije decenije kasnije, fotografija trojice potpisnika Daytonskog sporazuma opće je mjesto balkanske kolektivne memorije, naša mala seoska Jalta, ali u Sjedinjenim Državama malo tko pamti Slobu, Franju i Aliju s naliv-perom u ruci.

U Sjedinjenim Državama, naime, taj znameniti kadar pamte samo po blaženom smiješku Billa Clintona.

Amerikanci danas to znaju, ali u to vrijeme još nisu imali pojma: smiješak na lice američkog predsjednika nisu tada navukli silom pomireni balkanski divljaci i konačni završetak rata u Bosni, već stanovita Monica Samille Lewinsky, dvadesetdvogodišnja pripravnica u Bijeloj kući, koja je upravo tih dana, prilično bukvalno pokleknuvši pred Clintonovim šarmom – kako to sada objasniti na pristojnom obiteljskom portalu – pa, recimo, zasvirala u njegov saksofon.

Danas to znamo i mi, ali u to vrijeme nije zvučalo tako urnebesno ironično: Bill Clinton tih je dana bio pod velikim stresom samo zbog mirovne konferencije u Daytonu, ali i zbog unutrašnjopolitičke situacije u SAD-u, gdje je njegova administracija upravo gurala svoj National Campaign to Prevent Teen Pregnancy, veliku kampanju prevencije maloljetničke trudnoće, te ambiciozni Reduce Youth Smoking Plan, program borbe protiv pušenja među mladima.

Gospođica Lewinsky svesrdno je tako pomagala Mister Presidentu – kako to sada objasniti na pristojnom obiteljskom portalu – pa, recimo, da izbaci stres iz sebe.

Za mladu saksofonisticu i antistres-terapeutkinju nije se, međutim, čulo do siječnja 1998., kad je Washington Post provalio priču i detonirao golemi skandal. Samo koji dan kasnije predsjednik Clinton pojavio se u onom čuvenom televizijskom kadru sa suprugom Hillary, pa izgovorio rečenicu koja će obilježiti cijeli njegov mandat: „I want to say one thing to the American people, and I want you to listen to me. I’m going to say this again: I did not have sexual relations with that woman!“

Džabe su, eto, Billu Clintonu bile i kampanja prevencije maloljetničke trudnoće i borba protiv pušenja među mladima, i socijalna reforma i program zdravstvene zaštite za djecu, džabe su mu bili i povijesni posjet Vijetnamu i trgovinski ugovor koji će lansirati Kinu, i Daytonski sporazum i bombardiranje Srbije – od oba Clintonova mandata historija je zapamtila samo njegovu glasovitu rečenicu: „Nisam imao seksualne odnose s tom ženom!“

Pitanje je li predsjednik Clinton lagao kad je rekao da „nije imao seksualne odnose s tom ženom“ – je li dakle njeno, hm, sviranje Predsjednikova saksofona u strogo tehničkom smislu seksualni odnos – bit će osovina cijele afere, koja će završiti postupkom Predsjednikova impeachmenta, drugim uopće u cjelokupnoj povijesti SAD-a. Bill Clinton na kraju je preživio opoziv, u međuvremenu pred velikom porotom detaljno elaboriravši tvrdnju kako nije imao seks s mladom pripravnicom, precizno definirajući prirodu svog odnosa s njom i pojasnivši kako, strogo tehnički, „nikad nije imao fizički kontakt s genitalijama, anusom, stražnjicom, grudima, preponama i bedrima gospođice Lewinsky“.

Neobično je, eto, važno precizno definirati odnose u politici, nazvati stvari pravim imenom i tako izbjeći svaki nesporazum. Nije isto kad je instrument u ustima ili među nogama, nije ista stvar sviranje saksofona ili, hm, gudanje violončela. Ako vam je pak pun kurac okolišanja, prispodoba i parabola, recimo to pučki: gudanje violončela je klasična koalicija, a puhanje u saksofon – suradnja.

Nakon poučne priče iz Bijele kuće mnogo je jasnije inzistiranje vođe Mosta nezavisnih lista Bože Petrova na preciznoj definiciji odnosa s Tomislavom Karamarkom, i njihova – kako to sada objasniti na pristojnom obiteljskom portalu – pa, recimo, sporazuma o suradnji.

Iz tog ključa, već čuvena izjava vođe Mosta, pohranjena pred izbore kod javnog bilježnika – u kojoj, sjetit ćete se, obećava odstupanje „ako Most koalira s nekom strankom koja je vladala Hrvatskom u posljednjih desetak godina“ – može se čitati i ovako: „Jamčim da ću podnijeti ostavku i svoj eventualni saborski mandat staviti na raspolaganje ako nekoj stranci koja je upravljala Hrvatskom u posljednjih desetak godina Most dopusti fizički kontakt s genitalijama, anusom, stražnjicom, grudima, preponama ili bedrima.“

Ostatak priče znamo: niti dva mjeseca kasnije Most je prilično bukvalno pokleknuo pred šarmom HDZ-a – stranke dakle koja je od „posljednjih desetak godina“ vladala punih šest – i Hrvatskom je detonirao golemi skandal. Već sutradan, Božo Lewinsky se pojavio u onom čuvenom televizijskom kadru s Mislavom Bagom, i izgovorio rečenicu koja će obilježiti cijeli njegov mandat: „Mi nismo govorili ni o kakvom sklapanju saveza, nego o suradnji: nije savez, niti koalicija, nego suradnja.“

Džabe će mu, eto, biti povijesni Treći put, džabe će mu biti sve kampanje prevencije maloljetničke trudnoće, programi borbe protiv pušenja među mladima i ostale spektakularne reforme koje će provesti s Tomislavom Karamarkom – od cijelog mandata Bože Petrova, do Tri kralja ili do četiri godine, svejedno, historija će zapamtiti samo njegovu glasovitu rečenicu: „Nisam imao koalicijske odnose s tim čovjekom!“

Neobično je važno, rekoh, precizno definirati odnose u politici i nazvati stvari pravim imenom. Nije, jebiga, isto domoljubni felacio i Domoljubni koalicio.

Boris Dežulović
Autor 30.12.2015. u 15:04

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija