Bosanski poučak ispisan ognjem i križom

Povezani članci

• Bahatost vlasti daje rezultate: Gore: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica
• Na današnji dan 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru
• Dodik među “svojima”: Kao pokvarena ploča
• Marinko Čulić: Kretenizam desnice
• Imamo Hrvatsku za sebe i svoje Hrvate!
• RTRS I BNTV: PROIZVODNJA ZABORAVA

Foto: FRANCISCO SECO / POOL / AFP

Izostanak svake reakcije, pa i formalne ograde od intervju u službenom glasilu Katoličke crkve, dokaz je dubokog moralnog posrnuća i nedostatka političkog samopoštovanja.

Povijesno gledajući teško je pronaći tako politički osoran i prijetvoran odnos država saveznica kao onaj između Hrvatske i BiH, posebice onog dijela koji pripada islamskom svijetu. Složena povijest Bosne „postojbini hrvatskih kraljeva“ kako joj prigodničarski tepaju nacionalistički konzervativci, poprimila je duboke i traumatične ožiljke u razdoblju vladavine Osmanlijskog carstva (teški porazi u Krbavskoj bitci, na Mohačkom polju, tradiciji janjičarstva, nasilnom asimilacijom na islamske običaje, brutalnom primjenom feudalnog prava), a tek mirom u Srijemskim Karlovcima 1799. i povratkom okupiranih teritorija u sastav Austrougarske, postignute su stvarne pretpostavke za europeizaciju Hrvatske i Bosne.

Naravno, jedan zbačeni jaram, de facto, zamijenjen je drugim, ali najveći problem bio je suživot s muslimanskim življem kojeg je Bosna, tolerantna kao što već jest, prepustila čudnoj mješavini zakona i protoku života da ga riješi.

No zato, Hrvatskoj kao vrhu koplja konzervativnih austrougarskih interesa na Balkanu, muslimani, iako s punim pravom na vjeroispovijest i zaštićeni strogim zakonima Monarhije, bili su trajan potencijalan izvor političke destabilizacije.

I pokušali su okrenuti tijek prošlosti.

SVI BALKANSKI DESPOTI POKUŠALI SU ZAJAŠITI BOSNU

I da sad ne duljim s povijesnim, tematskim kontekstom, ukratko Austrougarska ne samo da je integrirala muslimane u vojsku, sudstvo, državnu upravu nego ih je, na užas i bijes starog austrougarskog plemstva na stanovit način i protežirala. I upravo tu nastaje fama o posebnosti muslimana i uskoj povezanosti s Monarhijom i svim njihovim državnim sljednicima.

Borili se u se u WW2 na strani Trećeg Reicha, recimo čuvena „handžar divizija“, muslimanska zajednica pružila je svu potporu Hrvatskoj stvorenoj u nacionalističkom ognju i nerijetko bila medijator odnosa između Islamske zajednice i Katoličke crkve u Bosni, za što je bila obilato nagrađena novcem i moći. No, Hrvatska i europsko balkanski konzervativni dijelovi, predvođeni Hrvatskom, iako potpisnici i mentori Splitskog sporazuma u vojnoj suradnji i Daytonskog sporazuma koji BiH garantira samoopstojnost, propagirali su i aktivno radili na agendi kojom muslimanski narod u BIH je „uzurpator sastavnih dijelova Hrvatske, prijetnja održanju katoličke vjere i naroda, te latentna teroristička opasnost“.

Iako su prijetvorno zagovarali pristupanje BiH euroatlantskim integracijama, in continuo su podrivali njezin državno pravni poredak nastojeći je „utopiti u žlici vode“.

I tada se pojavio konzervativno nacionalni mesija dovoljne specifične političke težine koji je javno iznio ekstremne stavove o muslimanstvu u Europi.

Viktor Orban.

VELIKOM SILOM NA VELIKO ZLO

Premijer mađarske vlade, visokopozicionirani član Pučke stranke u Europarlamentu, klerodesničar koji je donio niz restriktivnih zakona poput onog o LGBT zajednici, istovremeno omražen i slavljen u Europi i Mađarskoj, pripremajući „srednjoeuropske saveznike“ za rujansko euharistijsko slavlje u Budimpešti na kojem će biti prisutan i Papa Franjo, održao je niz programatskih intervjua sa središnjim temama o kojima će razgovarati s crkvenim vrhom. Epidemije, migracije, očuvanje vjere i obitelji, stvaranje široke platforme i strategije za sprečavanje imigranata i njihov ekspeditivan povratak, visoko rangirani set Opus dei hitova. Agresivan i opasan, razvija teoriju kako dolazak tolikog broja mladih imigranata „nije slučajan“ i kako mu se „treba oštro suprotstaviti“ jer je usmjeren prema tradicionalnoj obitelji i vjeri: Hvali vizionarstvo ideje „ožičanih granica“, „prijateljsku Hrvatsku kao gorljivog borca za kršćanstvo i antikomunizam“ i uvjeren je kako će se Papa Franjo složiti s njim u većini stavova. Prognozira propast carstva EU na čelu s Njemačkom i Francuskom jer demokracija uspijeva u samo nacionalno čistim državama“ Na koncu, ulizivački Hrvatima poručuje „Nikola Zrinski bi znao što učiniti u ovim trenutcima“.

Možda i bi da ga Mađari nisu ubili, glupane.

Državni vrh i Katolička crkva nisu prstom maknuli kamoli reagirali na profašistički pledoaje svog „saveznika“ i prijatelja koji otvoreno zagovara široku represiju prema muslimanima, tamnoputim imigrantima, stvara široku alijansu istomišljenika spremnih na sve, vrijeđa naše dobre saveznike, obezvrjeđuje ustavna načela i u budućnosti prijeti našim potomcima. Preživjeti mogu samo etnički čisti, idejno i vjerski jedinstveni narodi u zatvorenim sredinama.

Hrvatskoj je očito svejedno hoće li musliman, hrvatski državljanin, agnostik u perspektivi biti skršen od represivnih vlada ili podleći ozljedama „Karpatske brigade“ – paravojne jedinice koju Orban financira i štiti, a čiji je jedini cilj obračun s muslimanima, tamnoputim, članovima LGBT zajednice etc. – treba gajiti dobrosusjedske odnose.

Izostanak svake reakcije, pa i formalne ograde od intervju u službenom glasilu Katoličke crkve, dokaz je dubokog moralnog posrnuća i nedostatka političkog samopoštovanja.

U suprotnom, dogodit će nam se, kako u svom izvrsnom tekstu analizira Viktor Ivančić, sindrom gdje piscu na hrvatskom natječaju za knjigu pisanu na hrvatski priznatom jeziku, „Orbanov žiri“ nije želio dodijeliti nagradu jer autor valjda nije mogao dokazati od koljena petog hrvatsko porijeklo.

Pogađate, pisac je bio Musliman.