Bosna je žrtva saudijskog novca

Autor 13.11.2011. u 18:43

Bosna je žrtva saudijskog novca

 


VEHABIZAM je pošast koja prijeti bosanskoj tradiciji već desetljeće i pol, upozorava profesor dogmatike na Islamskom fakultetu u Sarajevu Rešid Hafizović. Otkad je vehabizam počeo puštati korijenje u BiH, Hafizović poziva i proziva, traži da se taj radikalni pokret obuzda, ali na svaki njegov javni nastup redovito stižu demantiji poglavara Islamske zajednice u BiH reisa Mustafe efendije Cerića. Danas reis osuđuje napad na Američko veleposlanstvo u Sarajevu, a Hafizović šuti!?

Kaže da je odlučio suzdržati se od medijskih istupa dok se i drugi intelektualci aktivnije ne uključe u raspravu o problemu vehabizma. No, nakon polusatnog neslužbenog razgovora pristao je na intervju, zaključivši da ima „sugovornika koji dobro poznaje problematiku, a kojemu je stran konformizam“ koji inače dobrano karakterizira bosanskohercegovačku intelektualnu elitu.

Prvi čovjek Islamske zajednice u BiH nije želio vidjeti taj problem niti se s njim ozbiljno pozabaviti, uostalom, kao ni s jednim problemom koji je po definiciji svoga posla morao uočiti i s njim se suočiti. Među svim drugim razlozima zbog kojih nije želio na valjan način reagirati na pojavu agresivnog vehabizma u BiH dva su najbitnija: jedan su razlog njegovi osobni interesi, koje je imao radi dobrih odnosa sa saudijskim režimom, koji je svačiju lojalnost obilato nagrađivao. Drugi je razlog prvi čovjek Veleposlanstva Saudijske Arabije u Sarajevu, koji je na svaki moj javni istup u kojem sam makar usputno dotaknuo vehabizam i Saudijsku Arabiju kao njegov rasadnik, zahtijevao od prvog čovjeka Islamske zajednice u BiH, da oštro i pod svaku cijenu reagira na moj istup. Glede moje šutnje na najnoviji teroristički čin u Sarajevu, ona je i logična i posve prirodna. Na vrijeme sam upozorio na pojavu vehabizma i na kobne posljedice koje može proizvesti za državu BiH i njezine narode, a posebice za Bošnjake, ali ni religijski ni politički autoriteti u ovoj zemlji nisu se osvrtali na sve to. Moje su se prognoze, nažalost, pokazale točnima, stoga mi, nakon svega, nije preostalo drugo nego šutjeti i gledati. Teroristički čin u Sarajevu posljednja je prilika u kojoj relevantni čimbenici u BiH trebaju učinkovito djelovati, kako bismo znali da poslije toga više ništa u BiH neće biti isto.

razgovarala: Zdravka Soldić-Arar

Upozoravali ste na to da se mora spriječiti „otimanje bosanske djece“ od vehabijskih emisara. Mevlida Jašarevića su „oteli“, no smatrate li da bi njegov teroristički čin mogao biti početak kraja cvjetanja vehabizma u BiH?

-Nažalost, ne mislim. Naprotiv, mislim da će stvari biti još gore. Nisam posve siguran da je ovaj čin samo njegov. On je mogao biti samo igračka u rukama mnogih, kako njegovih istomišljenika u vehabijskoj zajednici koji su ga, možda, poslali na Američko veleposlanstvo kao probni balon, kako bi vidjeli hoće li ili neće uslijediti ozbiljnija akcija političkih, religijskih i sigurnosnih tijela u BiH, jednako tako i predstavnika onih politika u BiH koje otvoreno i prilježno rade protiv ove zemlje i koju razaraju na svaki mogući način. Nije bilo tako davno kad smo svjedočili otvorenom napadu vehabijske zajednice na obrazovni sustav u BiH u Gornjoj Maloči, ili tragičnom događaju u Bugojnu kad su tamošnji vehabije izveli bombaški napad na institucije države, ubili jednog policajca i nasrnuli na ustavni poredak zemlje, ali se ni nakon toga ništa osobito nije dogodilo. Umjesto da su počinitelji tih tragičnih događaja već odavno iza rešetaka i da služe dugoročnu kaznu strogog zatvora, oni se pred televizijskim kamerama izruguju sudskim djelatnicima i bezočno ismijavaju pravosudni sustav BiH. Stoga vam velim, poučen dosadašnjim iskustvom, ne očekujem da će se dogoditi ništa spektakularno nakon najnovijeg napada na Američko veleposlanstvo u Sarajevu.

Koliko se problem vehabizma gurao pod tepih, svjedoči činjenica da u policijskim službama ne postoji evidencija pristaša tog radikalnog pokreta.

-Tako je. To samo potvrđuje ono što sam već kazao. Ali te evidencije nema ne zato što policijski službenici to ne žele raditi, nego zbog toga što im to netko s viših razina vlasti ne dopušta. Bojim se da je tu bit problema. Da se razumijemo, u BiH svaka politička opcija ima svoje „vehabije“, ravnogorske četnike, radikalne i militantne junoše… i svaka od njih čuva svoje „vehabije“ kao tajno oružje protiv zastupnika one druge politike. To je ujedno i razlog zašto političari u BiH nisu sposobni ili ne žele donijeti zakon na razini države koji bi strogo kažnjavao svako poricanje genocida, zločina protiv čovječnosti i svaki radikalizam.

Islam je u svojem temelju religija mira i tolerancije, a vehabizam, koji se poziva na „izvorni islam“, promovira nasilje. Možete li ukratko objasniti genezu vehabizma i distinkciju između islama i vehabizma?

-Islam zacijelo jest religija mira i tolerancije, kao što mu i samo ime kaže. S obzirom na svakidašnju praksu pristaša vehabizma, gotovo bi se moglo kazati da vehabizam nema ništa zajedničko s islamom. To je reduktivni i militantni purizam koji bi želio izmijeniti svijet iz temelja, jer mu se ne dopada onakav svijet kakav je Bog stvorio. To su, jednostavno, vječiti popravljači svijeta koji, poput svakog purizma, razaraju i uklanjaju sve što njima temeljito ne sliči. Sjetimo se samo negdašnjih američkih puritanaca koji su, vođeni vlastitim, uskogrudnim razumijevanjem kršćanske poruke, uništili sjajne indijanske civilizacije. Slične su pobude primjetne kod rodoslovnika vehabijskog pokreta Muhameda Bin Abdulvehaba iz 17.stoljeća koji je proglasio službeni džihad protiv svih muslimana. Taj njegov bezumni čin imao je dalekosežne posljedice. Svesrdno poduprt od engleske krune kao tajno englesko oružje protiv Otomana, Muhamed Abdulvehab poveo je svoje falange i, u zajedničkoj akciji s tadašnjim plemenom Sauda, muslimanskom je krvlju crtao granice današnje Saudijske Arabije. A kad je obitelj Sauda, najzad, zasjela na politički tron, bratski je podijelila vlast u saudijskom kraljevstvu s predstavnicima vehabijskih falangi. Prvi su do danas zadržali politički, a potonji religijski autoritet u svojim rukama.

Saudijska Arabija izvozi vehabizam, pa tako i terorizam. Bosna je, po mojem sudu, postala žrtva saudijskog novca. Izgradit će vam džamije, a vi pustite vehabije da se mole na njihov „izvorni način“ iz 18.stoljeća.

-Da Saudijska Arabija izvozi vehabizam u ostatak svijeta, to je već posve bjelodano, a da mnogi među vehabijama provode najgori oblik terora, to zna čak i Amerika, čije tajne službe nude neoborive dokaze koje svatko može vidjeti u dokumentarnim emisijama. Ali, jedina supersila to ustrajno prešućuje poradi strateškog partnerstva sa saudijskim režimom koji, zbog zahvalnosti na šutnji, najkrupnijim političkim figurama dijeli zlatne kolajne, odličja, petrodolare i „crno zlato“ po nedopustivo niskoj cijeni.

Što se Bosne tiče, ona je doista žrtva saudijskog novca koji, nažalost, nije ostavio nikakva ozbiljna traga u ovoj državi i u njezinim gradovima, ali najvjerojatnije jest u džepovima ovdašnjih političkih i religijskih autoriteta, od kojih su neki od njih, u ime Bosne i njezinih naroda, u Beču uredno potpisivali „čitulje“ i primali ispisane čekove novčane pomoći, no do danas nikada o tome nikome nisu položili račune. Koliko je malo saudijskog novca došlo do naroda ili do gradova u ovoj zemlji, najbolje se vidi ako odete u Srebrenicu, na to mjesto genocida i kozmičke tragedije, gdje ćete zateći avetinjski grad koji kao da vam kazuje da je agresija tek jučer prestala. Stoga vam velim, Bosna nije preživjela zahvaljujući saudijskom novcu, ali bi zbog njega i zbog nezajažljive pohlepe ovdašnjih religijskih i političkih vođa mogla, najzad, umrijeti.

Jednom ste ustvrdili da su vehabije agresor na bosansku tradiciju, pa vam je reis spočitao srebrenički genocid, u kojem ste vi izgubili dva brata.

-Da, to sam rekao, i dalje mislim isto. Petsto godina islamske tradicije u Bosni bosanski muslimani-Bošnjaci baštine zahvaljujući Otomanima. Oni su nam donijeli islam, a s njim i otomansku kulturu, tradiciju i duhovnost koja se razvila iz njihova interpretiranja islamskoga religijskoga genija. Ovi puritanci su sada došli i, poput „duhovnih barbara“, žele sve to zbrisati s lica zemlje i izbrisati našu višestoljetnu povijest. Oni nama Bošnjacima, prije svega, nastoje izmaknuti duhovno tlo pod nogama i pretvoriti nas u dežurnoga krivca, odgovornog za sve loše što se sutra dogodi u svijetu. U tome su, nažalost, do danas imali prešutno odobrenje.

Što se tiče genocida u Srebrenici kojim je, u nedostatku stvarnih argumenata, prvi čovjek Islamske zajednice u BiH pokušao udariti na moju savjest, moram reći da je taj genocid znak i moje osobne tragedije. U srebreničkom genocidu izgubio sam pola svoje obitelji i najmanje 25 muških glava iz svoje šire obitelji. No, ja o tome ne želim previše javno govoriti, i nipošto na nedostojan način. Ja svom svojom intimom poštujem sve žrtve srebreničkoga genocida i srebrenički genocid ne koristim kao monetu za svakovrsno potkusurivanje.

Vi ste ustvrdili da vehabizam od Bosne može napraviti novu Čečeniju, Afganistan ili Palestinu?

-Zar oni, zacijelo, žele nešto drugo doli to? Sve što su do danas učinili u Bosni nesmiljeno potvrđuje tu moju tvrdnju. Gdje god su se pojavili u muslimanskim zemljama, sa sobom su donijeli nevolju i zlo. Pogledajte što čine u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Somaliji. A njihovi rušiteljski rukopis uskoro će se prepoznati i u Jemenu, posebice u Libiji i Tunisu. Iza njih posvuda ostaje samo krvav trag.

Postdiplomac na Katoličkom fakultetu

Rašid Hafizović rođen je u Potočarima pokraj Srebrenice, gdje je završio osnovnu školu. Gazi Husrevbegovu medresu završio je u Sarajevu, kao i Islamski teološki fakultet. Poslijediplomski je studij pohađao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, kao prvi musliman koji je ondje ikada studirao, a doktorat na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, u kojemu se bavio posebnim aspektom Ibn´Arabijeva mišljenja. Ibn´Arabi, inače, slovi kao najveći mistični filozof Istoka i Zapada, živio je u 12. stoljeću na tlu nekadašnje muslimanske Španjolske ili Al-Andalusa. Napisao je desetak knjiga i preveo mnogo više knjiga s arapskog, engleskog, francuskog i talijanskog jezika. To su uglavnom štiva koja se odnose na pitanja iz islamske dogmatike, usporednih religija i usporedne mističke filozofije.

Vehabizam se ozbiljno proširio na Balkanu. Čuli ste, vjerojatno, kako makedonski reis, za razliku od vašeg, traži zaštitu države od vehabija.

-U pravu ste kad kažete da se sjeme vehabizma rasijalo diljem Balkana. Sama ta činjenica i svakodnevni „ispadi“ koje militanti među vehabijama čine u Makedoniji, Srbiji i Bosni izazivaju sumnju u brojnim političkim centrima moći Zapadne Europe i Amerike prema zemljama Balkana, pa sama ta činjenica tim zemljama donosi golemu političku i gospodarsku štetu. A to bi ovim zemljama moglo donijeti i ozbiljne nevolje u njihovim nastojanjima na putu prema Europskoj uniji. Posebice Bosni.

Kako objašnjavate američko-saudijsko prijateljstvo unatoč činjenici da kraljevska obitelj izvozi ozbiljne probleme po svijetu?

-Amerika neće promijeniti svoj partnerski odnos prema Saudijskoj Arabiji dokle god kvrcaju saudijski naftni izvori. Ona će, ustreba li, dopustiti da joj saudijski teroristi poruše i Pentagon, kako su to nekoć tornjeve „blizance“ u New Yorku, ali neće se odreći saudijske nafte. To saudijska kraljevska obitelj dobro zna i tu činjenicu, stoga, obilato koristi izvozeći vehabizam u svijet i financijski ga podupirući. Osim toga, od ukupnog američkog nacionalnoga kapitala sedam posto je saudijski kapital pohranjen u američkim bankama i nekretninama. Ta činjenica mnogo znači posrnulome američkome gospodarstvu i Americi općenito. Posreći li se američkom imperijalizmu da danas-sutra zagospodari i iranskim i libijskim izvorima nafte, ne birajući sredstva, a sve pod izgovorom da donosi „demokraciju“ i „slobodu“, to će samo osnažiti „vječiti“ savez kojega se drže američka administracija i saudijski dvor. A taj će savez militantni vehabizam još i te kako umjeti iskoristiti.

Povijest uzajamno uvjetovanih interesa koji u neraskidiv savez partnerstva povezuje Saudijsku Arabiju i Ameriku prilično je duga. Amerikanci su neumoljivi čuvari korumpiranog i antiislamskog režima u „kolijevci islama“, čuvari koji bdiju nad saudijskim naftnim platformama i štite taj režim od njegovih muslimanskih susjeda. Taj je režim posve svjestan činjenice na kako se nečastan način instalirao na politički tron na toj zemljovidnoj točki muslimanskog svijeta, stoga redovito škrguće zubima na svaku muslimansku zemlju koja pokaže i najmanje znakove vlastitog vojnog jačanja i narastanja, i odmah je ispostavlja Americi kao poželjnu metu koju treba pod svaku cijenu srušiti. WikiLeaksovi su nam dokumenti to nedavno na poseban način posvjedočili i dočarali živopisan diplomatski jezik kojim saudijski suvereni traže od Amerike da sa zemljom sravni Islamsku Republiku Iran.

Pročitate li memoare negdašnjeg direktora izraelske obavještajne službe Dana Raviva „Svaki špijun jedan princ“ (Every Spy a Prince, Houghton Mifflin Company, Boston-London-Melbourne 1990.), postat će vam jasno do koje mjere i po kojoj cijeni saudijski prinčevi svakodnevno priskrbljuju važne obavještajne podatke izraelskoj obavještajnoj službi. Osim toga, visoke kamatne iznose saudijskih petrodolara pohranjenih u američkim bankama, koje Saudijci ne žele uzimati zbog „osobne pobožnosti“, a koji na godišnjoj razini dosegnu i 35 milijardi dolara, Amerika uredno transferira Izraelu, koji saudijskim novcem svakodnevno ubija Palestince, Libanonce, Sirijce i druge muslimanske narode.

Stoga saudijsko kraljevstvo, s druge strane, od Izraela očekuje da bude jedini relevantni policajac na Srednjem istoku koji će, po željama saudijskog dvora, ušutkati svaki politički režim u muslimanskim zemljama koji nastoje sudbinu svoje zemlje i svoga naroda uzeti u vlastite ruke. Do koje mjere saudijski dvor može biti izdašan, svjedoči i podatak da je Saddamovu avanturu, poznatu kao desetogodišnji iračko-iranski rat, financirao u iznosu od šezdesetak milijardi dolara. Trebamo li se uopće pitati na koliki je iznos taj isti dvor spreman pristati ako se Amerika i Izrael u svojoj paranoidnoj zanesenosti odluče nasrnuti na Iran.
Ove malobrojne činjenice dostatne su da se jasno vidi do kojih granica seže američko-saudijsko prijateljstvo i koliko je čvrst savez njihova partnerstva, koji će, zacijelo, još dugo trajati.

  Slobodne Dalmacije, datum 5.11.2011.

Autor 13.11.2011. u 18:43

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija