Božji prst u Udbinoj kartoteci

Predrag Lucić
Autor 16.7.2013. u 10:30

Božji prst u Udbinoj kartoteci

Kako se među jakim snagama Udbe, i danas raspoređenim po hrvatskim organima vlasti, političkim strankama, medijima, gospodarskom sektoru… naposljetku zatekao i sam Gospodin Bog? I kakvom su ga ucjenom zavrbovali?

– Vjeruješ li ti, trafikant, u ovo što piše na naslovnoj stranici Hrvatskog tjednika da »Udba i danas vlada Hrvatskom« i da je »ona u svim strankama i medijima«?

– Zašto pitaš vjerujem li? Pa nije vladavina Udbe teološko pitanje!

– Znaš ti dobro šta ja tebe pitam. Vjeruješ li ti u tu ispovijest izvjesnog Pauka kojega nam Hrvatski tjednik, kako vidim, predstavlja kao »bivšeg udbaša i dragovoljca Domovinskog rata, danas poduzetnika«?

– A kako nećeš vjerovat kad ti netko tko se predstavlja kao »bivši udbaš« za ljude svoje, udbaške sorte kaže da je »promjena kod takvih ljudi gotovo nemoguća«, da su »obavještajci ljudi za sve sustave i sva vremena« i da »njihove usluge treba svaka vlast jer su zanatlije i profesionalci«?!

– Ali ako je tako kao što on tvrdi, to jest ako je »promjena kod takvih ljudi gotovo nemoguća«, onda je jednako nemoguće da netko bude »bivši udbaš«.

– Tvoj zaključak je – moram priznat – logičan, ali dosadan. Kao što je dosadna i vječita udbaška priča koju ponavlja i ovaj »bivši udbaš«, priča kako »nije nikakva tajna da su udbaši i danas u svim strankama« budući da im je »jako važno biti na vlasti ili barem blizu vlasti«, kako su u hrvatskim medijima i danas »vodeća pera ili glasovi udbaške provenijencije«, kako su »čvrsto ukorijenjeni u udbaški background« pa tu »ni protok vremena ništa bitno nije promijenio«, kako su operativci i u Titovo vrijeme, ali i danas »štitili i štite svoje suradnike«…

– Pa kaže li »bivši udbaš« koje to suradnike danas štite operativci?

– Sigurno ćeš bit jako iznenađen kada pročitaš da je Josip Perković »bio i ostao u sustavu koji ga štiti« i da je upravo on »krojio odijelo hrvatske države«, te je stoga »njegov doprinos u njezinim temeljima«.

– Koliko ja znam, i djeca u školi uče da je hrvatsku državu utemeljio dr. Franjo Tuđman!

– Ta bi se lekcija možda mogla dopunit ovim što tvrdi »bivši udbaš«. Slušaj priču: »Godine 1986. i 1987. udbaška elita obavljala je informativne razgovore s dijelom hrvatskih disidenata, koje je do tada obrađivala, i tada je ime dr. Franje Tuđmana isplivalo na površinu i u prvi plan tranzicijskih, ubrzo i ratnih vremena. Tuđman je najmanje mrzio Tita i to je prevagnulo u njegovu korist. Godine 1987. prvi je od hrvatskih disidenata dobio putovnicu. Ostalo je povijest.«

– Je li on to hoće reć da…

– Ne da hoće reć, nego je rekao upravo to što ti sad hoćeš pitat. Ostalo je šutnja.

– Ali ako je Tuđmana de facto instalirala Udba…

– Nećemo dalje o Tuđmanu, jer o njemu ni kolega mu »bivši udbaš« ne govori više ništa osim da je naredio da se vrati Titova bista koja je jednom zgodom nestala iz njegova predsjedničkog ureda.

– Ali ne može se, trafikant, ta priča zaustavit na bisti…

– A gdje bi ti htio da se zaustavi?

– Zašto je uopće zaustavljat kad je napokon pokrenuta?!

– Zato što ljudi znaju svoj posao. Danas u njihovoj ponudi velikih istina za sitnu cijenu imaš toliko o Tuđmanu, imaš nešto malo o vrbovanju svećenika koji su – nakon što su uhvaćeni u svojim »financijskim ili seksualnim vratolomijama« – ucjenama bili privedeni u Udbino jato, imaš važnu napomenu da su »danas uglavnom najglasniji protiv Udbe oni koji su bili makar sitni drukeri«, a ima kod »bivšega udbaša« i nešto drugarske samokritike ili samoreklame, ovisno o tome kako gledaš na te stvari…

– Nemoj me, trafikant, mantat sa svojim dvosmislicama! Je li čovjek samokritičan ili je samoreklamer?

– Poslušaj pa sam prosudi: »Obavještajni lobiji i danas kontroliraju politiku i gospodarstvo. Uostalom, i ja sam otišao u gospodarske vode. Ostalo mi je udbaško iskustvo i znanje, komunikacije. Upravo komunikacije i kombinacije donose novac! A to ipak ne može svatko, razumijete?«

– Bojim se da razumijem. Ali nisam siguran da razumijem zašto taj »bivši udbaš« sve to priča…

– Zato što mu se ukazao Božji prst!

– Molim? Šta je Bog otiskom kažiprsta potpisao formular za suradnju s Udbom pod kodnim imenom Tvorac? Hoće li udbaši sad od toga napravit relikviju čudotvorniju od torinskog platna?

– Samo se ti zajebavaj… »Bivši udbaš« je u Domovinskom ratu spoznao »da postoji netko iznad nas, da postoji Bog«.

– I onda je prestao radit za dotadašnju firmu i odlučio pristupit službi moćnijoj od Udbe? Šta ga je Bog osobno došao vrbovat?

– Dogodilo se to kad je dobio zadatak da kardinala Kuharića – kojega je, po osobnom priznanju, do devedesetih tajno pratio i prisluškivao – prati i za vrijeme njegova posjeta prvoj crti bojišnice na koranskom ratištu i da brine za sigurnost Njegove Uzoritosti. Dogodilo se, eto, to da su ga kardinalova »pojava, staloženost, mirnoća, skromnost i duhovnost potakli na razmišljanje«…

– Šta ga je sve dotad pratio bez razmišljanja?

– Tek tada su mu se navedene kardinalove osobine ukazale kao Božji prst. Valjda je to bila Božja volja.

– Jebote, sad će ispast da i Gospodin Bog radi za Udbu…

– A zašto bi, molim te lijepo, Bog bio Udbin doušnik?

– Šta ja znam zašto… Možda su ga ucijenili.

– Čime? Tajnim snimkama seksa s malodobnicima i časnim sestrama, kao što su ucjenjivali i Njegove sluge u ovoj Dolini suza?

– Ma to bi bila sitnica. Bojim se da su ga uhvatili u puno ozbiljnijoj pizdariji zbog koje ga sad drže u šaci.

– Šta si složio tu zagonetnu facu? Kaži mi na šta misliš!

– Mislim da imaju nepobitne dokaze da je Bog doista stvorio ovaj svijet i da on surađuje s udbašima iz golog straha da ne objave to čime ga ucjenjuju.

– Pa šta bi u tome bilo kompromitirajuće za Boga?

– Kao što vidiš: ništa osim svega.

Novi list

Predrag Lucić
Autor 16.7.2013. u 10:30

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija