BOŽO PETROV O USTAŠKOM ŽUPNIKU

Povezani članci

• HDZ-ov treći zec ispada iz utrke već u prvom krugu
• Marin Jurjević: MEKSIKANAC U SPLITU
• Vinko Grgurev: Komunizam – I dio
• Beograđanin u Sarajevu: Tražim zaklon, izgleda da sam se odomaćio
• Božica Jelušić: Šišmiševo jato
• Zašto nikada nećemo saznati za HT, Coning, Sanaderove pokretnine, Kamensko, Podravku, HPB, autoceste

Foto: Wikipedia

„Fra Vlado Bilobrk imenuje se tabornikom za Metković“, objavljeno je u vjesniku hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta „Ustaša“ br. 2 od 13.6.1941. godine, te je tim postavljanjem župnik Metkovića, koji je ujedno i dekan svih neretvanskih župa, fra Vlado Bilobrk, postao glavni ustaški dužnosnik općine Metković. Mnogi se u Metkoviću sjećaju s koliko je žara fra Vlado dočekao proglašenje NDH početkom travnja/aprila 1941. godine, što se donekle i može razumjeti ili pravdati njegovom naivnošću, no prihvaćanje funkcije ustaškog tabornika za općinu Metković u lipnju/junu, dakle dva mjeseca nakon uspostave te države je nešto sasvim drugo, nešto što je bilo nedopustivo, tragično i neoprostivo jer se tada već jasno vidjelo i znalo kakva je to država i čije interese ona štiti i promiče. Naime u ta dva mjeseca počinjeni su već brojni zločini ustaša nad srpskim stanovništvom, Dalmacija sa Splitom, Šibenikom i otocima prepuštena je Italiji, a i donijet je čitav niz zakona i odredbi koji su trajno obilježili NDH kao zločinačku tvorevinu, donijeti su rasni zakoni, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, o zaštiti arijske krvi, zabranjena je ćirilica, a donijete su i odredbe o prelasku s jedne vjere na drugu. Otvaraju se logori za Srbe, Židove i Rome, a prvi od njih „Danica“ kod Koprivnice osnovan je već 20.4.1941. godine. Kako je u svakom ratu prisutan i nagon za bogaćenjem, a što je posebice izraženo kod nacionalista jer oni sebe smatraju nosiocem i štitom državnog suvereniteta, donijete su i zakonske odredbe o židovskom imetku kako bi imovina Židova „zakonitim putem“ promijenila vlasnika. Kao što napisa veliki književnik Ivo Andrić – „Dođu neka vremena kad pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Svako vrijeme nosi svoju pretvorbu i privatizaciju.

Za katoličku Crkvu ne bi bio problem da je fra Vlado bio jedini koji je služio okupatorskoj i izdajničko-ustaškoj vlasti. No na žalost stotine svećenika je bilo u službi NDH, učinivši spregu svećenstva i ustaške države neraskidivom. Nema zemlje u Europi, osim Španjolske, gdje je svećenstvo bilo tako sljubljeno s nenarodnom vlašću uz nacizam i fašizam kao što je to bilo svećenstvo u Hrvatskoj. Katolička Crkva u Hrvatskoj je šutjela, odnosno kasno progovorila i o rasnim zakonima i logorima za Srbe, Židove, Rome i Hrvate antifašiste. Kanonsko pravo se nije primjenjivalo na svećenike koji su se latili političkih funkcija u ustaškom pokretu, a „Stepinčeva Crkva“, kako joj danas tepaju, o tome je šutjela što je fra Vladu i druge svećenike koji su se kao i on uključili u ustašku vlast poticalo i sokolilo da su na pravom putu.

Ubrzo su ustaški zločini stigli i do Metkovića i Neretve. Prihvaćanjem uloga, funkcija u NDH prihvaćala se i politika njenih saveznica i pokroviteljica, nacističke Njemačke i fašističke Italije. Mnogi svećenici kao i fra Vlado Bilobrk koriste propovijedi na misama za širenje mržnje, čime potiču zločine prema Srbima. U tome se fra Vlado posebno isticao, te su ga i smatrali glavnim nosiocem ustaške ideje u Neretvi, a s don Martinom Gudeljom iz Opuzena bio je oslonac bez kojeg hercegovačke ustaše ne bi mogle izvršiti masovna pogubljenja Srba iz okolice Čapljine i Stolca, njih ukupno 283, na Neretvi ispod Opuzena na predjelu zvanom Pod Topolom. Tom je prilikom iz zatvora u Metkoviću pokupljeno i odvedeno na gubilište i desetak metkovskih Srba te jedan Hrvat Korčulanin dr. Ivo Bosnić Kovačić, koji se na izborima 1938. godine kandidirao na listi Jugoslavenske radikalne zajednice. O tome je vrijedan iskaz ostavio general u mirovini Ante Damić (1923.-2017.) iz Opuzena, u svom posljednjem intervjuu pred samu smrt:

„Pred Vidovdan 26. lipnja/juna 1941. godine hercegovačke ustaše pohapsili su seljake iz okolice Stolca. Trebali su da ih vode na Ušće Neretve. Ispred moje kuće (u Opuzenu) stala su dva kamiona, čujem ustaše kako seljake nazivaju četnicima i drugim uvredama. Ljude su odveli i pošto je put dalje bio slab pobiše ih Pod Topolom, kilometar i pol od Opuzena. Ukupno su u dvije noći pobili 283 ljudi. Ustaše uglavnom iz Čapljine, u Opuzenu je dočekao pop (don Martin Gudelj). Osobno sam svjedočio zločinu, a sutradan je općinska vlast tjerala nas omladince da zakopavamo leševe. Vidio sam mladića svojih godina kojem je bio prosut mozak. Dugo sam osjećao takvu muku da nisam mogao ni kavu da popijem“.

Iste je noći nekolicina metkovskih Srba odvedena prema Dubrovniku i oni se više u Metković nikada neće vratiti. Bit će ubijeni na području Rudina nedaleko mjesta Doli, u blizini Malog Stona, nakon iživljavanja i mučenja u autobusu, a te sadističke scene iz autobusa dokumentirao je i na filmsko platno prenio Lordan Zafranović u filmu „Okupacija u 26 slika“.

Fra Vlado Bilobrk posebno se isticao u prekrštavanju Srba i njihovu prelasku na Katoličanstvo. Skupa sa drugim katoličkim svećenicima aktivno je pomagao zlo NDH. Čak 145 katoličkih svećenika je za takvu, neprijateljsku i u suštini izdajničku djelatnost, bilo odlikovano od Poglavnika i vlasti NDH. Umjesto da se od tih svećenika ogradi, katolička Crkva ih uzdiže te stoga breme njihove sramote i danas nosi sa sobom. O odgovornosti za zločine i progone Srba, prekrštavanja i deportacije u Jasenovac, poticanje na mržnju i druge nedozvoljene postupke ustaškog tabornika fra Vlade Bilobrka, svjedočilo je desetak Metkovčana, kako Srba tako i Hrvata, a među njima i Božo Petrov, nastavnik glazbenog odgoja u osnovnoj školi u Metkoviću. Taj ugledni Metkovac, koji je bio izuzetno cijenjen u zajednici kao vrijedan, pobožan i obiteljski čovjek, prepoznatljivih gospodskih manira, uvijek uredno obučen nosio je pretežno tamna odijela. Redovito je prije nastave u školi prisustvovao jutarnjim misama, a što mu nitko ni u ono „teško komunističko vrijeme“ nije uzimao za zlo premda se radilo o čovjeku kojemu je socijalističko društvo povjerilo odgovornu funkciju u odgoju i obrazovanju mladih. Nastavnik Božo Petrov je kao duboko religiozan čovjek pokazao svojim životom i spomenutim svjedočenjem da je bio sposoban prepoznati djelovanje suprotno Kristovu učenju, te da je znao lučiti dobro od zla. Mislim da bi današnji potpredsjednik Hrvatskog Sabora dr. Božo Petrov, imao razloga biti ponosan na svoga djeda, nekadašnjeg nastavnika glazbenog odgoja Božu Petrova.

Svećenici koji su se stavili u službu zločinačke NDH okaljali su ne samo sebe već i svećenički poziv Crkve kojoj pripadaju. Ti su svećenici umjesto ekumenske ljubavi sijali mržnju, a umjesto da zločine sprječavaju oni su zločine svojim propovijedima inspirirali. Kada će se katolička Crkva ograditi od svećenika koji su je osramotili svojim angažiranjem i služenjem NDH?

Ustaški tabornik i katolički župnik u Metkoviću fra Vlado Bilobrk preko Bleiburga je uz pomoć Vatikana izmakao pravdi te takozvanom štakorskom rutom stigao brodom iz Genove u Argentinu 26.8.1946. godine, gdje je mirno živio do svoje smrti.

Biskupe Marine Barišiću, kada ćete konačno Vi ili netko u ime biskupije, osuditi djelovanje svećenika fra Vlade Bilobrka i reći to su bile teške godine i zla vremena, neki naši svećenici su pogriješili i sudjelovali u zlu, kao primjerice fra Vlado Bilobrk u Metkoviću i mi to osuđujemo i od toga se ograđujemo.

Nije li sramotno biskupe da se svake godine na Bleiburgu održava misa između ostalih i za one koji su počinili ovaj strašni zločin Pod Topolom ispod Opuzena, kao i zločin nad nevinim građanima Metkovića srpske nacionalnosti, a da za žrtve njihove nema ni spomen obilježja, ni molitve, a ni svete vodice.

Amen.