Budala uvijek nađe još veću budalu koja mu se divi

Edin Osmančević
Autor/ica 5.3.2018. u 12:04

Budala uvijek nađe još veću budalu koja mu se divi

Foto: NN

Riječ „apsurd“ je bez sumnje jedna od nafrekventnijih riječi upotrebljena poslednjih dvadeset i pet godina u našoj državi u kontekstu pokušaja da se ona dezintegriše. Antidržavna strategija bi se mogla  sažeti  u sljedeće; „Učinimo je što apsurdnijom, besramnim uništavanjem državnih, javnih dobara i prirodnih bogatstava kriminalom, korupcijom, nepotizmom, pa će narod valjda shvatiti da je ova država neodrživa.“  U Kamijevom stilu  (Albers Camus) politički protivnici suverene  bosanske državnosti poturaju nam ideologiju apsurda  bosanske  egzistencije, računajući da smo nepismeni i glupi kako bi  se doveli u sumnju moć vlastitog  racionalnog rasuđivanja. Državni destruktivci svoj poziv na smrt nam nameću kao životno pravilo pozivajući nas da to ne činimo samoubitsvom već pucajući jedne druge.

Ali pođimo redom.

Primjer broj 1; Milorad Dodik glasao u Beogradu!

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik glasao je juče na biračkom mjestu broj 34 u opštini Savski venac u Beogradu.
Pored brojnih poltronskih izjava datih medijima u Srbiji u kojima se zaklinjao na ljubav “matici Srbiji“ on se zalaže kako reče da svi ljudi u Republici Srpskoj imaju pravo i na državljanstvo Srbije.
“Ja ne koristim nikakva druga prava osim moja demokratska prava da mogu da glasam. Ne koristim prava ni socijalnog, ni zdravstvenog, ni penzionog, jer ta prava koristim u Republici Srpskoj. Ako je Srbija dala mogućnost da na ovaj način mogu učestvovati, ja to koristim i ništa više”.

E pa Dodik ne može pare i jare!  Sebi daješ pravo da ih brojiš na Dedinju, a kad ti se ćefne na stotine hiljada prenosiš u običnim koferima preko Drine, valjda dajući sebi za pravo da ih tretiraš ”Sitnicom” poput poznatog lika Sir Olivera iz romana Alana Forda. Zar se ovakvi apsurdni likovi, obučeni u kravate i odjela, sa dobro podmazanim novčanikom ne izrugavaju javnosti  pokušavajući je ubjediti da je država u kojoj živimo neodrživa? I zamislite paradoksa; ”Matica mu je Srbija u koju se zaklinje a Bosna i Hercegovina mu je maćeha koja ga hrani, liječi i uplaćuje osiguranja” . Ili drugim riječima; ”Nek se materina sisa ne troši dok sam na maćehinskoj!”

Primjer  broj 2; Bojana  Krišto traži formiranje dvije izborne jedinice!

Na jučerašnjoj javnoj tribini”Izmjene izbornog zakona i posljedice po BiH” održatoj  u Mostaru  Bojana Krišto , zamjenica predsjednika HDZ-a BiH traži da se formiraju dvije izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nije se Krišto ni najmanje osvrnula na dramatični  apel biskupa Komarice da u 75 župa na području entiteta RS živi tek oko 8 000 katolika, što je manje od 5 % od predratnog broja katolika na tom području. Nije pokušala niti da da odgovor  zašto se zločin nad domicilnim hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom u  manjem BiH entitetu uporno prešućuje od strane hrvatskih političara, kako domaćih tako i iz Republike Hrvatske.  Pitam Krištu da li se daljim podjelama  može osigurati  povratak stotinama hiljada prognanika i izbjeglica, u njihove domove i zavičaje i tu im omogućiti sva ljudska i građanska prava i slobode?

Primjer broj 3; Bakir Iztbegović, komentarišući proteste boraca se sjetio kako se toj populaciji treba pomoći i kako ih treba zbrinuti!

Jedan od Bakirovih bisera je nesumljivo i ova izjava. Nema Bakir empatije i osjećaja ne samo prema borcima već i velikoj polulaciji siromašnih u BiH.  Posebno je zabrinjavajuće da ne razumije apel boraca kojom se od vlasti ne traži milostinja već pravda i da  ih sjeti pred izbore ili kad blokiraju raskrsnice. Zar nije vidio njihove šatore pred Federalnom vladom i višemjesečna šikaniranja ove polulacije? Da li Bakir zna da 600 hiljada ljudi u BiH živi u siromaštvu, da mnogi od njih traže koru hljeba po kontejnerima te da žive od 3-5 km dnevno?

Voltere je jednom prilikom  uporedio slavne i ugledne ljude sa jajima; Izvana bijela i čista ljuska a iznutra mućak! A kod nas budala uvijek nađe još veću budalu koja mu se divi!

Edin Osmančević
Autor/ica 5.3.2018. u 12:04