Cap-cap-Capakova CRO epidemiologija čeka Godota

Marijan Vogrinec
Autor 3.3.2021. u 11:40

Izdvajamo

  • Navodno, protukoronavirusno se cjepivo već proizvodi na 41 mjestu na Starom kontinentu, uskoro se otvara tvornica u Marburgu (Njemačka), Mađarska, Srbija i još neke europske zemlje također pokreću vlastite proizvodnje, a Bijedna je Naša „domoljubno“ prodala Plivu strancima te zatukla svjetski poznati Imunološki zavod u Zagrebu i bitno ovisi o uvozu lijekova, kao i o uvozu hrane. Sic transit. Zemlja koja je bila perjanica u obje te proizvodne grane - i ne samo te - „svoja na svomu“ nosi gaće na štapu. Civilizirane, naredne i bogate europske zemlje produljuju strogoću i epidemiološki se ozbiljno hvataju ukoštac (fizički kontakti, ekonomija, granice, kretanje ljudi, promet roba i usluga, etc.) s izazovima tzv. drugog i trećeg vala pandemije, gledaju u budućnost dalje od nosa, paniraju... U državi 'Rvackoj već tri desetljeća - pa zašto bi i sada, zbog korone, je li? - ne vrijedi ona tzv. socijalističko-mračna, općenarodnoobrambena „Ništa nas ne smije iznenaditi (NNNI)“.

Povezani članci

Cap-cap-Capakova CRO epidemiologija čeka Godota

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Postoji li opasnost da Bijedna Naša u brzom razvitku novih cjepiva, na čemu se temelji i globalna utrka farmaceutskih industrija za bildanjem enormnih profita, ostane puki statist kojemu će se neki eurosamaritanski suosjećajnik od pozicije i moći smilovati dostavom većih količina cjepiva koje više „nije u modi“ u velikomu, moćnom i respektabilno pozicioniranu svijetu? Kao što se znalo događati – i ne samo na balkanskom kifliću – kada se ratom ili prirodnim katastrofama postradalima dopremala tzv. humanitarna pomoć čišćenjem inozemnih skladišta, tavana, podruma i šupa od artikala kojima prolazi rok trajanja i glomaznog otpada? Upravo će zbog tako politički dizajnirane cap-cap-Capakove CRO epidemiologije Vili Beroš – dobro primjećuje kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula – spasti na „jednog od najbrže potrošenih političara u Hrvatskoj“

 

Marijan Vogrinec

‘Ajde, ljudi, da se dogovorimo, pa da narod ne vučemo za nos! Bio bi red – bahati premijer Andrej Plenković to neće učiniti upravo da mu zaprijeti streljački stroj – sazvati u nekoj ovećoj sportskoj dvorani napokon sve tzv. nacionalne stožeraše (ne)epidemiološke vokacije, pa vladine znanstvene savjetnike i HDZ-ove čelnike u operativnomu medicinskom sustavu i uz njih viđenije denver plave političare koje mediji gotovo dnevno vuku za rukav te se oni rado razbacuju očitovanjima, je li, o epidemiološkim CRO mjerama, pa jednom za svagda ili barem na neki duži rok utanačiti čvršći konsenzus: cjepivo dolazi u RH kako je dogovoreno, obećano i unaprijed plaćeno ili kada se distributer u Bruxellesu sjeti „međunarodno izvrsno pozicioniranog“ (sic transit) balkanskog kiflića dokazanog i čašćenoga u Uniji „Europejca“ Plenkovića, odnosno moraju li i dalje biti pod maskama cijepljeni protiv zaraze virusom SARS-CoV-2 (mutirani sojevi su totalna imunizacijska nepoznanica) i moraju li u karantenu dođu li u blizak fizički kontakt sa zaraženom osobom.

Odgovorne za cijepljenje povlaštenih građana preko reda građana („da se ne baci višak u bočicama s navodno pet doza, sic transit) cjepivom od najvećeg povjerenja (BioNTech – Pfizer) komotno se može zaboraviti jer ni ministar zdravstva Vili Beroš, ni „vezisti“ u bolnicama, ni ministrovi hitri inspektori niti itko drugi u lancu neodgovornih ne žive u Argentini ili kojoj drugoj zemlji, gdje najprije ministar i za njim ostali podnose neopozive ostavke čim javnost sazna za te njihove nemoralne postupke. U Bijednoj Našoj ne stanuje niti je ikad stanovala – čast „zviždačkim“ iznimkama – ta vrst odgovornosti. Logično, onda i dezinformirana i prevarena javnost ne treba očekivati da će joj se ispričati itko od viđenijih stožeraša, nedajbože sâm Plenković nadređeni Berošu kojeg je osobno instalirao kao ministra u zamjenu za imovinski kompromitirana i operativno nesposobna Milana Kujundžića. Ni šef HZJZ-a Krunoslav Capak, član Nacionalnog stožera Civilne zaštite, koji tvrdi da cijepljenima protiv zaraze koronavirusom ne trebaju maske ni karantena, nije se ispričao javnosti zbog izjave svog voditelja epidemiološke službe u HZJZ-u Bernarda Kaića koji je netom prije njega izjavio – suprotno. Da i cijepljeni moraju i dalje nositi maske i biti pripravni za karantenu u slučaju fizičkog kontakta sa zaraženima.

Capak je tek obećao „razgovarati s doktorom Kaićem“, a javnosti je time proslijeđena poruka kako ni najviđeniji stožeraši – koji kao vladino/HDZ-ovo ad hoc paratijelo, bez dvotrećinskog blagoslova tzv. Visokog doma, odlučuju o životu i smrti, o temeljnim ljudskim pravima dok je država u izvanrednom stanju – nemaju pojma kako cjepivo djeluje na ljude, koliko dugo traje možebitan imunitet, kakav je zapravo, etc. A to je loše i za njihovu stručnu vjerodostojnost i za stanje svijesti građana o validnosti akcije „Misli na druge. Cijepi se!“ Pa se, je li, ta cap-cap-Capak CRO epidemiologija doimlje, zapravo, obesmišljenom političkim uplivom kojem drže fenjer veze i protekcija, veliki profiti (domaćih posrednika u nabavi protuepidemijskih medikamenata i opreme; opet se medijski spominju i imena hadezeovaca s dna kace Andrije Hebranga, Dragana Primorca…) u pozadini masovnog straha od zaraze i kojekakvi interesi čiji će učinci tek izaći na vidjelo. A što, ako doktor Kaić uvjeri doktora Capaka da je nije u pravu? Svako malo se pred tv-okom – tek radi dojma u javnosti o svojoj stručnoj kompetenciji i načitanosti!? – poziva na nekakva svjetska istraživanja, ali nikad ne precizira gdje su objavljena, tko ih je proveo, za koga, kada, na kojem uzorku, etc.

Drugi mogu. Hrvatska ne može!?

Valjda drži da to nije važno, da je on epidemiološki autoritet čija je riječ neupitna svetinja? Sic transit. I Capakova zbunidba, je li, glede i u svezi kontradiktorne Kaićeve tvrdnje cjelokupnom općinstvu izravna je poruka o dugotrajnom već tzv. kurzschlussu u CRO epidemiološkim glavama što time siju nepovjerenje sve većeg broja potrebitih cjepiva protiv zaraze tim opasno mutirajućim virusom. Kojima „izvrsno pozicionirana“ u Europi i šire (sic transit) RH-država/vlada nije kadra osigurati ni minimum cjepiva, nego 10 puta manje no izvaneurounijska Srbija, koja je već cijepila blizu milijun svojih građana, čak i dijela hrvatskih i inih susjeda, u svega par mjeseci izgradila/opremila specijalnu Covid-bolnicu s blizu 1000 kreveta te 1600 liječnika i inog medicinskog osoblja, a Sjevernoj Makedoniji bila darovala 5000 doza cjepiva.

HDZ/Plenkovićeva „uspješna vlada“ može se pokriti ušima po glavi i po „ne zamjeraj se Uniji“ cap-cap-Capakovoj CRO epidemiologiji u odnosu na mađarsku Viktora Orbána koja – ne obazirući se na Bruxelles i EMA-u (Europska agencija za lijekove), jer joj je nacionalno zdravlje važnije od činovničkog politikantstva nesposobne birokratkinje Ursule von der Leyen – cijepi Mađare i kineskom i ruskim cjepivom. Ruska je znanost upravo pustila na tržište i CoviVac, već treće cjepivo za imunizaciju, a Sputnik V u uporabi je u pedesetak zemalja širom svijeta. Hrvatski pak epidemiolozi, kao i mnogi u svijetu, potvrđuju mu kvalitetu i učinkovitost, ali to trenutnom gazdi Banskih dvora ne golica savjest. Dapače, neka ljudi umiru, gužvaju se bolesni i nemoćni u kilometarskim redovima ili se grebu za vezu s bijelim kutama, dok on i cap-cap-Capakova CRO epidemiologija – čekaju Godota.

Nema veze što bi onaj Drčan iz bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku – kazao je u intervjuu Mislavu Bagi s Nove TV – kupovao po svaku cijenu cjepivo i od mafije ili iz Gruzije da ga imaju. Nikakav Bruxelles tu nije važan, jedino je važna zaštita života i zdravlja naših građana, kazao je predsjednik RH Zoran Milanović. Nema veze, je li, ne dira to „uspješnu vladu premijera Plenkovića, najuspješniju od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) ni to što je AstraZeneca – visoko preskočivši i Bijednu Našu s njezinim čekajućim Godota premijerom s navodno jatacima u Bruxellesu – upravo isporučila jednoj Gani usred crne Afrike 600.000 doza cjepiva. Istoga onog što ga je cap-cap-Capakova CRO epidemiologija naručila u eurounijskom zajedničkom paketu čak 2,8 milijuna doza koje će joj valjda biti isporučeno na, kako ono šaljiv pûk voli kazati – „na sveto Nigdarjevo“. Ili, u najboljem slučaju, kada podmiri sve ugrožene po globusu, a nikako „pozicionirane“ u tzv. mainstreamu međunarodne zajednice. Gdje (ni)je mjesto, je li, tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj?

U sve češćoj kakofoniji kontradiktornih izjava o cjepivu/cijepljenju najprije 70-80 posto stanovništva naručenim 5,6 milijuna doza cjepiva čak četiriju razvikanih zapadnih farmaceutskih industrija, odnosno 60-70 posto kad je zapelo zbog „tehničkih razloga“ u belgijskoj tvornici AstraZenece, pa berem 50 posto kad je procurila „kapaljka“ i sada već znatno manje i do kraja godine, zatajeno razočaranje tih na državnom sljemenu što sve tiše spominju svoju „preuzetu odgovornost“ (sic transit) koju tzv. mali/obični ljudi ne vide ni elektronskim sitnozorom. Ne žele priznati kako cap-cap-Capakova CRO epidemiologija više ne može ništa uvjerljivo jamčiti niti na dnevnim presicama argumentirati kako, je li, glede i u svezi unaprijed (pre)hvaljenog vladinog plana cijepljenja drži situaciju pod kontrolom. Ne da ju ne drži, nego ju otpočetka nije držala. Već i time što je Plenković – kao vrag tamjan – kukavički pobjegao od saborske, ustavne legalizacije Nacionalnog stožera Civilne zaštite kojemu prije godinu dana, u jeku globalnoga pandemijskog rusvaja, nije bila u pitanju apsolutna većina. Ne bi bilo vidjeti jedne oporbene ruke protiv, ako zbog nacionalne ugroze treba samozaštitno, sigurnosno, etc. ograničiti neka ljudska prava. Što je premijerov stranački dizajniran ad hoc stožer činio i čini poduprt štakama retrogradno izmijenjenih zdravstvenih paragrafa.

Cap-cap-Capakova CRO epidemiologija na visokokranski politički ZNA SE pogon zapravo je capkanje napamet, zavezanih očiju, slijedeći zvuk iz bruxelleskih – da parafraziramo novojezično ismijavanoga mirogojskog pokojnika – bespuća birokratske/činovničke zbiljnosti („zbiljnosti“, sic transit). Pa onda ‘rvacka ćorava kokoš na globalnom bunjištu tu i tamo nabasa na zrno: od najbolje u upravljanju koronakrizom do najgore čak i izvan Starog kontinenta. U postotku prema broju stanovnika, ali također pravodobnosti, smislu i posljedicama pojedinih epidemioloških mjera. A bilo ih je – hvali se kapo Nacionalnog stožera s politološkim doktoratom Davor Božinović – čak 300 u prošlih godinu epidemijskih dana. On tvrdi „dobrih i jedino mogućih“, pa ispada „dobrim i jedino mogućim“ već više od 5500 umrlih u tom razdoblju od bolesti SARS-CoV-2 samo zato što su „krivi opaki virus i nedisciplinirani građani“ (sic transit). Gdje je god i kada je god negdje na balkanskom kifliću izbilo žarište, „crni prišt“ nediscipline. Za vukovarsko-srijemsko žarište zaraze službeno je bila kriva sezona svinjokolje, nikako Plenković/Capak/Beroševo epidemiološki bogohulno gledanje kroz prste masovnom okupljanju (ne)zaraženih na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a za pomahnitalu zarazu na dubrovačkom području – što se sada trajanjem inkubacije podudara s masovkom na tradicionalnoj Festi sv. Vlaha i na Dan grada vrlo bučnim performansom Dubrovačkih trombonjera – ni služeno niti ispod epidemiološkoga glasa nitko nije kriv.

A zna se što znanost tvrdi o tomu zašto/kako se širi virusna zaraza u populaciji i zna se zašto/kako HDZ/Plenkovićevi epidemiolozi „apeliraju“ na odgovornost pri takvim okupljanjima. S figom u džepu. A Božinovićevi pak organi reda – sve odreda u tim prigodama plavci Mizaru, Kikazaru i Iwazaru (nađe se među njima i pokoji Shizaru, četvrti pametnjaković, ne baš popularan kao prva trojica) – statisti, po zapovijedi glumataju žive kulise te neki također fasuju zarazu. Koju nose u svoje obitelji i, ni ne znajući, štafetno predaju kolegama na poslu. No, Božinović i Plenković neće o tomu, a Beroš, Capak & comp., je li, brinu svoje resorske brige, pa… Mudro se drže one: ne diraj lava dok spava. I svi zadovoljni?

Osim, naravno, političke oporbe kojoj je u opisu posla nezadovoljstvo svim i svačim što pozicija (ne) čini, pa čak i onim što misli da vladajući (ne) misle. U demokraciji je to samorazumljivo ponašanje, samo što ta demokracija na ‘rvacki način sliči malformativnomu, pobačenom plodu, a to i jest ključni problem. Politička oporba, recimo, a uz nju i veći dio sve zabrinutijih za svoje obitelji i nezadovoljnijih izgledima za budućnost tzv. malih/običnih ljudi – istraživanje rejtinške agencije Promocije plus, CRO Demoskop u veljači pokazuje da ih 67,4 posto smatra kako vlada vodi RH u pogrešnom smjeru te premijera Plenkovića i dalje najnegativnijim političarem u zemlji – drže kako cap-cap-Capakova CRO epidemiologija uzastopno pravi greške u koracima. Na opću štetu budući da prilagođuje mjere strogoće HDZ-u osobito važnim nadnevcima („državotvornim“, je li, događajima/obljetnicama i iole većim katoličkim blagdanima), pa u jeku razbuktale zaraze i stotinama mrtvih dnevno premijer Plenković bjesni iz etera i s ekrana „stranačkog“ tzv. javnog medija HRT-a na SDP i oporbu: „Nećemo uvesti lockdown i policijski sat!“ I nije.

Mijene osobne volje

Početkom 2020. godine ga je uveo – bez policijskog sata – u podnošljivo doba dvoznamenkasta broja zaraženih i tek tu i tamo pokojega umrlog na respiratoru. Sada pak, kad trend zaraze opet raste i zbog prodora u zemlju mutiranih, opasnijih i brže širećih sojeva virusa SARS-CoV-2, ali i zbog kroničnog nedostatka cjepiva, pribjegava popuštanju epidemiološke strogoće. Kocka se sa sigurnošću sustava i zdravljem ljudi? Inati se tima koji su prije tjedan-dva – kad je osjetnije izražen trend pâda zaraze, broja hospitaliziranih i na respiratoru te umrlih, očito zbog učinkovitosti mjera epidemiološke strogoće, koje su također debelo kasnile – zahtijevali blaži pristup normalizaciji života, uz poštivanje svih uvjeta (samo)zaštite, ali i javno prosvjedovali (ugostitelji, vlasnici teretana i ini)? Jamačno dvojica najvažnijih ‘rvackih „epidemiologa“ – pravničke i politološke akademske naobrazbe u kojoj je CRO epidemiologija glavni nastavni predmet na svim studijskim godinama – nisu razumjeli izvorno značenje filozofske i životne istine Panta rhei starog Efežanina. Ako su za nju ikad čuli. Pa su mijene svoje osobne volje – posredovane medijem Nacionalnog stožera Civilne zaštite, retrogradno zaštićene zdravstvenim paragrafima – učinili stalnim u mijenjanju dnevnog života ljudima, gospodarstva i društva.

To nije ostalo nesankcionirano nepovjerenjem u državne vođe i ključne institucije (Hrvatski sabor, vladu, ministarstva, Nacionalni i ine stožere, pa pravosuđe, represivni i sustav nacionalne sigurnosti, etc.) te padom popularnosti, javnog rejtinga samog ministra zdravstva Vilija Beroša. On je pak pao s bijelog konja lipicanca na magarca. Nacionalni junak No. 1 od prije godine dana skončao je nedavno kao mesopustni Krnjo, spaljen na riječkoj lomači. Doduše, razuzdane su maškare već znale paliti čak i lutke à la Andrej Plenković, Zoran Milanović, Milorad Pupovac, Nenad Stazić, homoseksualni par s djetetom u naručju, etc., što jest dozlaboga neukusno/primitivno, ali da jest poruka – jest. Pa sada i ministru Berošu, i ne samo zbog napadnog koketiranja s falšom politikom. Dnevna ga je ZNA SE apologetika pod kišobranom epidemiologije i zloporabe trenutne protuvirusne slave bila gurnula lani u parlamentarne izbore, a nedavno je kotirao i kao HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, pa…

„Vidite i sami da je put od zvijezda do lomače vrlo kratak, posebno u politici!“ – otvorio je dušu tzv. Covid-ministar neki dan Jutarnjem listu kad su ga pitali o razlozima tako primjetnog pada popularnosti. „Kao hrvatski ministar zdravstva, proglasio sam epidemiju koja je u našu zemlju došla ipak nakon nekih drugih europskih zemalja u kojima je usmrtila brojne ljude, a zdravstvene sustave bacila na koljena. Nitko u to doba, pa ni ja, nije znao niti je mogao predvidjeti daljnje tokove. No, ja sam postao ministar zdravstva s jasnim ciljem, da učinim nešto dobro i korisno za pacijente i zdravstveni sustav.“ Koliko je dobroga učinio za pacijente, je li, stvar je objektivne stručne procjene budući da percepcija toga što je (u)činio – epidemiologija drastično impregnirana vladajućom politikom i premijerovim diktatima – odavno više nije na početnoj „herojskoj“ razini. I sve je manje što vrijeme više odmiče. Da jest mogao učiniti više i bolje – jest. Uvijek se može više i bolje, ali… Za boljitak zdravstvenog sustava pak jedva da je išta učinio, jer se njime gro svoga mandata uopće nije bavio. Ili stigao baviti, svejedno. Zbog enormnog broja zaraženih virusom SARS-CoV-2, bolnički sustav je bio pred raspadom, svi ostali kronični i ini bolesnici silom su prilika gurnuti u stranu (posebno je jedno vrijeme bilo kritično s onkološkim pacijentima), troškovi zdravstva znatno su rasli, a  dugovi države veledrogerijama premašili su šest milijardâ kuna.

Cjelokupna se ta cap-cap-Capakova CRO epidemiologija našla u krizi i veliko je pitanje kako će se sljedećih mjeseci nositi s izazovima „koji su u našu zemlju došli ipak nakon nekih drugih europskih zemalja“ i nitko nije kadar vjerodostojno „predvidjeti daljnje tokove“. Recimo, kakav će učinak imati na javnost upravo objavljene činjenice – u neveselim okolnostima izrazitog manjka cjepiva, nepoštene distribucije i kontroverznih izjava o razložnosti CRO epidemioloških mjera – kako je netom po cijepljenju AstraZenecom umrla baka (88) iz Starih Perkovaca (službeno: ne od cjepiva, nego zbog srčanog aresta), a njemačka kancelarka Angela Merkel javno je odbila cijepiti se AstraZenecinom vakcinom? Niz zemalja u Europi i šire ne želi cijepiti AstraZenecom starije od 65 godina, a RH je dvije trećine ukupne količine protukoronarnog cjepiva naručio upravo od te britansko-švedske farmaceutske industrije i, čim bruxelleska kapaljka nakapa nekoliko paketa Bijednoj Našoj, AstraZenecom se bez zadrške ili bilo kakve sumnje, opreza i provjereno ljudima probadaju nadlaktice.

Cap-cap-Capakova Cro epidemiologija na riječi i djelu: „Misli na druge. Cijepi se!“ Novi, opasniji i brže šireći sojevi virusa SARS-CoV-2 prešli su i hrvatske granice, pa opća političko-epidemiološka zbunidba poprima već tragikomične dimenzije. Koliko i dugoročno pogubne, vidjet će se. Covid-ministar Beroš, Capak, Božinović, Markotić, Kaić & comp. od osobita premijerova povjerenja dopuštaju kakofoniju (dez)informacija i kojekakvih (polu)službenih izjava o tomu kako nije problem i odgoditi za neko vrijeme drugu dozu cjepiva već cijepljenima, kako se od „viška“ u raspoloživim standardnim bočicama s pet doza cjepiva može cijepiti još 300.000 ljudi, kako se iz jedne takve bočice može izvući i šest-sedam doza (Pfizer-BioNTech), čak i jedanaest doza (AstraZeneca). Sic transit. Dokazano već nesposobna šefica eurounijske vlade, Europske komisije Ursula von der Leyen će „prosvjedovati“ u upravama proizvođača cjepiva koji zanemaruju EU u isporukama, a premijer Plenković ne želi medijima reći o čemu se to razgovara iza zatvorenih činovničkih vrata u Bruxellesu tako da cijela ta priča djeluje karikaturalno i javnosti bljutavo.

Zemlja pokisloga perja

Navodno, protukoronavirusno se cjepivo već proizvodi na 41 mjestu na Starom kontinentu, uskoro se otvara tvornica u Marburgu (Njemačka), Mađarska, Srbija i još neke europske zemlje također pokreću vlastite proizvodnje, a Bijedna je Naša „domoljubno“ prodala Plivu strancima te zatukla svjetski poznati Imunološki zavod u Zagrebu i bitno ovisi o uvozu lijekova, kao i o uvozu hrane. Sic transit. Zemlja koja je bila perjanica u obje te proizvodne grane – i ne samo te – „svoja na svomu“ nosi gaće na štapu. Civilizirane, naredne i bogate europske zemlje produljuju strogoću i epidemiološki se ozbiljno hvataju ukoštac (fizički kontakti, ekonomija, granice, kretanje ljudi, promet roba i usluga, etc.) s izazovima tzv. drugog i trećeg vala pandemije, gledaju u budućnost dalje od nosa, paniraju… U državi ‘Rvackoj već tri desetljeća – pa zašto bi i sada, zbog korone, je li? – ne vrijedi ona tzv. socijalističko-mračna, općenarodnoobrambena „Ništa nas ne smije iznenaditi (NNNI)“.

Tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ne treba NNNI, sačuvajbože, jer ima strategiju i paragrafe o nacionalnoj sigurnosti, ali – avaj! – u njima nije ni slova o ugrozi virusom i k tomu još mutiranim sojevima SARS-CoV-2. I dok cap-cap-Capakova CRO epidemiologija – uha i oka prilijepljenih za onaj stakleni propeler u Bruxellesu – pleše kako joj politika svira, hvali AstraZenecu jer neće se valjda baciti što je naručeno i skupo plaćeno te pristiže na kapaljku, mudriji u svijetu, je li, uzdaju se u se i u svoje kljuse. Ruska Federacija i Kina već su izbacili na tržište i treće učinkovito (91,6 posto) cjepivo protiv zaraze, američki Johnson&Johnson ima vakcinu kojoj ne treba docjepljivanje, lakše se čuva i praktičnija je za uporabu, BioNTech-Pfizer i Moderna izbacuju na tržište cjepiva protiv južnoafričke i inih mutacija SARS-CoV-2, etc. Sve je više zemalja u svijetu koje kane same proizvoditi cjepiva, a CRO epidemiologija na politički pogon čeka Godota? Ili se jednostavno ne snalazi u globalnoj trgovini zdravljem?

Postoji li opasnost da Bijedna Naša u brzom razvitku novih cjepiva, na čemu se temelji i globalna utrka farmaceutskih industrija za bildanjem enormnih profita, ostane puki statist kojemu će se neki eurosamaritanski suosjećajnik od pozicije i moći smilovati dostavom većih količina cjepiva koje više „nije u modi“ u velikomu, moćnom i respektabilno pozicioniranu svijetu? Kao što se znalo događati – i ne samo na balkanskom kifliću – kada se ratom ili prirodnim katastrofama postradalima dopremala tzv. humanitarna pomoć čišćenjem inozemnih skladišta, tavana, podruma i šupa od artikala kojima prolazi rok trajanja i glomaznog otpada? Upravo će zbog tako politički dizajnirane cap-cap-Capakove CRO epidemiologije Vili Beroš – dobro primjećuje kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula – spasti na „jednog od najbrže potrošenih političara u Hrvatskoj“.

Marijan Vogrinec
Autor 3.3.2021. u 11:40

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija