Cecilia Malström: Europskoj uniji treba više migracija radne snage

Povezani članci

• Prokleta avlija
• Srbija nudi pomoć preduzećima u zamjenu za udio u vlasništvu
• Stotine građana Sarajeva poručilo vlastima: Nesposobni ste, odlazite!
• SNJEŽANA KORDIĆ: POVIJEST JEZIKA
• O čemu govorimo kad govorimo o snijegu?
• Fizički napad na imama u vojvođanskom selu: Napadač pominjao Srebrenicu i nož!

Cecilia Malström – Europska komesarka za unutarnje poslove

Doseljavanje ima značajno mjesto na političkom dnevnom redu mnogih država članica Europske unije, između ostalog i zbog uočene sve veće podrške populističkim pokretima i krajnjim desničarskim strankama u EU. Osjećanja mržnje prema doseljenicima su u posljednje vrijeme okrijepljena, ljudi migrantima zamjeraju da uzimaju radna mjesta lokalnim radnicima i da su teret nacionalnih sustava socijalne zaštite. Ali da li je to tačno? I da li možemo zanemariti ulogu koju doseljenja imaju u europskim društvima danas, i onu koju će možda imati u Europi sutra?

Europa se nesumnjivo suočava sa demografskim izazovom: broj radno sposobnih stanovnika opada,  broj uzdržavanih starijih osoba raste. Radna snaga u Europskoj uniji će se do 2060. godine, u poređenju sa 2008. godinom, smanjiti za približno 50 milijuna. 2010. je na svaku osobu, staru 65 ili više godina, bilo 3,5 radno sposobne osobe (u starosti od 20 do 64 godine). Očekivan odnos za 2060. godinu je 1,7 naprema 1. Demografski trendovi predstavljaju izazov za naša društva i ako želimo ostati konkurentni  i sačuvati europske sustave socijalne zaštite, moramo istražiti različite mogućnosti da bi se mogli uspješno suočiti sa sadašnjim i budućim izazovima na tržištu rada, uključujući i ulogu, koju bi u tome mogle imati migracije iz država izvan Europe.

Pitanje migracije radne snage postaje osjetljivo i pogrešna uvjerenja su vrlo raširena. Ako je potrebno i dalje  istraživati potencijal migracija za rješavanje pitanja nedostatka radne snage i osposobljavanja radnika, oni koji oblikuju politike na svim razinama moraju se uključiti u opravdanu raspravu koja se temelji na činjenicama i dugoročnoj viziji. U suprotnosti sa postojećim pogrešnim predstavama doseljenici ne štete nacionalnom tržištu rada, ne snižavaju plaće i ne povećavaju nezaposlenost među lokalcima. Suprotno, doseljenici predstavljaju razmjerno  malu neposrednu konkurenciju lokalnoj radnoj snazi, jer se zapošljavaju u sektorima u kojima domaća radna snaga ne želi raditi ili u onima za koje nije osposobljena. Doseljenici čak pozitivno utječu na rast produktivnosti. Čak 30 % rasta španjolskog BDP u zadnjih 15 godina, na primjer, posljedica je ulaska doseljenika u državu. U Italiji su doseljenici radna snaga u usponu i prispjevaju 11,1 % BDP.

Što se tiče tržišta rada, moramo naravno poboljšati obrazovanje i mogućnosti zapošljavanja svojih državljana, ali u odnosu na ozbiljnost demografskog izazova sa kojim se Europa suočava, to neće biti dovoljno. Više sektora će biti pogođeno nedostatkom radne snage. Kao očit primjer možemo navesti buduće potrebe za njegovateljima starijih osoba. Na temelju programa Komisije, za nova znanja i vještine i nova radna mjesta iz 2010. do 2020. u zdravstvenom sektoru će nedostajati približno još milijun stručnjaka, odnosno dva milijuna, ako uzmemo u obzir još i pomoćna zvanja u zdravstvu. Ko će popuniti ta radna mjesta?

Odgovor, makar djelimični, je da će nam trebati radnici iz država izvan Europe. Povećano doseljavanje radnika je jedan od instrumenata koji možemo upotrijebiti u našim nastojanjima da se spriječi kratkoročan i dugoročan nedostatak radne snage. Ali kako da znamo ko će nam biti potreban i kako će doseljenici  najbolje iskoristiti svoja znanja? Jasno je da se moramo više usredotočiti na budućnost i bolje predvidjeti na kojim područjima će nedostajati radne snage. Ako na primjer iznenada ustanovimo da u određenoj regiji nedostaju inženjeri, to je veliki problem,  jer osposobljavanje domaćih radnika traje više godina, a i zapošljavanje primjerenih radnika iz država izvan EU može biti dugotrajan postupak.

Pri tome naravno nagađamo da regija na koju se to odnosi može privući zahtjevan broj tih visoko osposobljenih ljudi. I drugdje po svijetu se suočavaju sa demografskim poteškoćama i traže sposobne ljude. Ne možemo predvidjeti da će ljudi jednostavno željeti doći u Europu, nego im moramo osigurati da ona postane privlačan cilj. Jedno od oruđa koje možemo upotrijebiti je novi sustav plave karte EU, koji olakšava ulazak i mobilnost visoko osposobljenih radnika, kad se pojavi potreba za njima.  Nužno moramo poboljšati i sustav priznavanja profesionalnih kvalifikacija, stečenih izvan EU. Ako na primjer osoba sa doktoratom iz Indonezije radi kao čistač/ica, jer njena diploma nije priznata u državama članicama EU, to je gubitak talenata i izvora.

Migracije radne snage su područje politika  gdje se nadležnosti dijele između Europske unije i država članica; zadatak EU je razvijanje zajedničke politike migracija, koja je usmjerena ka osiguravanju učinkovitog upravljanja migracijskim tokovima, a države članice  moraju odrediti broj državljana trećih država kojima će dozvoliti ulazak na tržište rada.

Zato je to projekat kojeg Europska unija i države članice moraju razvijati skupa. Na zajedničku potrebu bi morale odgovoriti zajedničkim odazivom: migracijskom politikom na razini Unije. Europska komisija za sljedeću godinu planira održati opširnu raspravu o nedostatku radne snage i migracijama, da bi se tako upoznala sa mišljenjima europskih državljana, država članica i svih drugih zainteresiranih strana. To je značajan korak za budući razvoj inteligentnog zajedničkog sustava doseljavanja, koji uzima u obzir sadašnje i buduće izazove koji se nalaze pred Europom.

Dnevnik.si

Odabrala i prevela sa slovenačkog Nada Zdravič