Čedomir Petrović: Otvoreno pismo Aleksandru Vučiću

Čedomir Petrović
Autor/ica 17.5.2014. u 13:25

Čedomir Petrović: Otvoreno pismo Aleksandru Vučiću

( PREKO MOSTARA )

                                     I pored enormne većine koju ste dobili na izborima, mora vam
biti uvek na umu da se narod neće slagati sa mnogim vašim
odlukama. Zato morate biti postojani i dosledni.

Predsedniku Vlade Srbije,

U proteklih skoro godinu dana pisao sam na retkim portalima koji su puštali moje tekstove, drugi su odbijali, iskreno i veoma afirmativno o vama, verujući vam a i konkurencija je bila očajna. Apsolutno sam protiv bilo kakvog političkog angažovanja Tomislava Nikolića, nekih članova vaše stranke i nepotrebnim hvaljenjem i primanjem u stranku, dnevno više od hiljadu osoba. Vi znate zašto oni ulaze u SNS, kao nekad u komunističku partiju, ne bi li lakše i brže došli do posla, stana, nekog većeg položaja i ko zna čega još …

Znam da ste bili pod pritiscima i izvan i unutar zemlje prilikom sastava Vlade Srbije. U njoj ima i onih koji ne bi mogli biti ni portiri u Vladi ali tako je kako je. Možda vremenom zamenite neke, što bi bilo veoma korisno.

Vešto izbegavate da se jasno izjasnite i iznesete vaš konkretan stav o pojedinim pitanjima i problemima. To možete činiti jedno izvesno vreme a onda će doći dan kada ćete morati javno reći i ono što možda nikada ne bi.

Evropska unija i NATO koji nas čekaju kad tad i sa druge strane klackalice Rusija. Oseća se u vazduhu da nekome ne odgovara ovakvo stanje kakvo je danas. I kod nas i u svetu. Dugo nije bilo rata.  Trgovci oružja koji drže više od polovine Vlada u svetu, više nemaju gde da skladište oružje i municiju a i mora od nečega da žive. Traže se mesta na kojima bi mogli da upotrebe svoje „proizvode“. To su zemlje beznađa sa sirotinjom koja uvek jedina strada. Razlog će se uvek naći.

U  mnogima, na ovim prostorima još uvek tinja i samo se čeka iskra koja može da zapali još veći i žešći požar od onoga koji je bio pre dvadesetak godina.

Pisao sam toliko puta o SPC. O njenoj ubilačkoj misiji. O onima koji čine njen Sinod i Sabor u saradnji sa sada već potpuno obezvređenom i obesmišljenom  SANU i malim sitnim piskaralima i njihovim urednicima, televizijom Srbije i javnim kuplerajem, koji parama dobijenim za pisanje članaka punim mržnje, plaćaju svoj račun za info stan, bljuvotinama otplaćuju struju, pljuvanjem telefon … i sve ostalo dažbine.

Kažu, urednici i novinari svih medija da su uplašeni. U strahu su od samocenzure. Svako i sve se može i mora kritikovati. Kritika mora biti oštra, upozoravajuća, dobronamerna a ne razarajuća, da nudi svoje predloge kako rešiti konkretne probleme, koje po njima vlast ne radi dobro. Oni koji samo kritikuju, koji su zajedljivi, puni uvreda, puni poniženja drugih, puni žuči, nisu novinari. To su oni koji pripadaju korpusu snaga koji hoće da sruše sve dobro što krene da raste u ovoj napaćenoj i izmučenoj zemlji Srbiji.  Uvek je bilo i biće i režimskih novinara i onih koji deluju iz opozicije. Nema više studioznih i  objektivnih novinara, od čijih su tekstova strahovali i pozicija i opozicija. Bili su samostalni. Bili su persone. Onih, čiji članak kada pročitaš kao da si pročitao odličnu knjigu. Nema dopisnika iz sveta čije izveštaje sečeš makazama i čuvaš kao nešto najvrednije. Sada imamo zavisne, nezavisne, polu zavisne, prodane, odane, na licitaciji, na rasprodaji, nudeće urednike i novinare … 

Republika Srpska?! Aleksandre Vučiću, ne znam šta je vaše a šta nije. Ako nije vaše morate upotrebiti zakone zemaljske kojima svi mi smrtnici podležemo. Patrijarh Irinej i njegova bratija mora krivično odgovarati zbog mešanja u politiku jedne zemlje. Zbog raspirivanja rasne i verske mržnje i unošenja zla i nemira u onaj deo naroda koji veruje u ono što crkva kaže.

Poglavar SPC je rekao da ga ne bi začudilo kada bi u Republici Srpskoj bio održan referendum o otcepljenju od BiH. “To ne bi bilo nikakvo čudo. Taj proces je već krenuo. Ako može Kosovo da se odvoji od Srbije, zašto se RS ne bi odvojila od Federacije BiH i pripojila Srbiji? Za tako nešto ima mnogo više razloga, jer se oduzimanjem Kosova sada prave dve albanske države, a Srbija s RS bi bila jedna srpska država kao što je to bila vekovima“.

Posle ovakve izjave prvog čoveka SPC, moramo znati, mi narod Srbije, stav Vlade Srbije i vaš kao njenog predsednika, pogotovo što ste u nedavnoj poseti BiH izjavili – „Da poštujete teritorijalni integritet BiH, koja poštuje RS, koja poštuje Dejtonski sporazum, koja poštuje sve narode koji ovde žive, koja želi da gradi neuporedivo bolje odnose u budućnosti sa svim građanima BiH“.

U Novom Pazaru, Miroslav Gavrilović kao šef SPC, nastavlja sa suludim i veoma opasnim izjavama, birajući veoma pažljivo da to budu mesta gde su međunacionlni i međuverski odnosi tanki kao jedva vidljiva nit, koju samo jedna pogrešna reč može pokidati i krenuće ono što se neće moći dugo zaustaviti …

Kosovo je izgubljeno odavno. Secite. Ne možete u korenu jer je crkveno drvo zla već počelo da raste, ali ga secite momentalno ili će ono nići a takvo drvo raste uvek mnogo brže od hlebnog. Zaustavite mnoge pomahnitale popove, jer ne verujem da stojite iza toga.

Molitveno ćemo se obratiti Bogu za prestanak kiše”, rekao je episkop Irinej ne shvatajući da su oni jedan od najvećih razloga ovog strašnog potopa.

Skidajte mantije i hvatajte se džakova sa peskom. Pravite brane i nasipe da ne prodire voda dalje. Tako pomozite narodu. Vezu sa bogom ste izgubili odavno … Dodola odavno više nema osim kod vas.

Aleksandre Vučiću, zaustavite ovo zlo, dok se još može. Ovo je trenutak kada narod Srbije mora da zna kakvo je vaše mišljenje o mešanju SPC u unutrašnju politiku Srbije. Odakle to dolazi? Ko stoji iza njih? Ko to želi ponovo ratove, mrtve, razaranja i mržnju prema svemu što nije srpsko.

Prisećam se jednog sastanka Programskog saveta RTS čiji sam član bio od 2006-2009. godine, kada je predsednik saveta Milovan Mitrović politikolog i član DSS, zatražio da se, preko reda, kao prva tačka dnevnog reda ubaci donošenje odluke o zabrani upotrebe reči Sandžak na programima RTS?! U početku sam pomislio da je to šala, ali nije bila. Javio sam se za reč i rekao da je to suludo. Da se na takav nasilni način ništa ne rešava i da ja ne želim da učestvujem u ubijanju reči Sanđak. Došlo je do glasanja i tesnom većinom taj fašistički pokušaj nije uspeo. Ti koji su tada stajali iza Mitrovića i čije naređenje nije uspeo da sprovede, danas opet pokušavaju, ovoga puta preko SPC, da se ponovo vrati vreme ratova, krvi, straha, mržnje, jer se oni time hrane. To meso im je najslađe. U to vreme pokojnik je bio gen.dir. RTS, tako da se znalo odakle duvaju vetrovi rata u Srbiji.

Ovo što vam pišem je iz najbolje namere. Ne mnogo zbog vas, koliko zbog nas, naroda Srbije. Mogao sam vam sve ovo reći i usmeno ali kod nas još uvek vlada kult rukovodioca i političara još od završetka II Svetskog rata i teško da možete prići i predsedniku opštine a kamoli nešto više.

Stariji sam od vas dvadeset i jednu godinu, što ne znači i pametniji ali sam živeći u ovoj zemlji prošao kroz sve „scile i haribde“, da ne izgovorim neke ružnije reči.

Morate znati nešto kao čovek koji se nalazi na tako važnom mestu a verujem da već znate. Sami ne možete sve. Ako jednu stvar uradite dobro, ostale dve će trpeti. Okruženi ste osobama koji bi dali život za vas a isto toliko onima koji bi voleli da vam ga oduzmu. Što se naroda tiče izbori su pokazali. Srbija vam je ukazala ogromno poverenje. Teško je sa njom. Da li biti potpuno otvoren? Da li nešto prećutati ili ništa ne reći? To ćete sami odlučiti. Ali, nikada nemojte zaboraviti da je ovo čudan, veoma čudan i težak narod, koji zna da uzdigne nekoga u nebesa i odmah posle da ga baci u blato. 

Dobro ste postupili kada ste po snežnoj oluji bili sa svojim narodom. Dobro je i sada, kada ste za vreme strašnih poplava sa narodom. Lakše podnose tragediju koja ih je zadesila kada vide nekoga koji vodi zemlju pored sebe. Srbija nije navikla na tako nešto.

Morali ste Aleksandre Vučiću biti hrabriji  i politički mudriji i priključiti se stavu Evropske unije i onih zemalja pretendenata za ulazak u nju, Crna Gora, Albanija i uvesti sankcije Rusiji i zabraniti određenim ličnostima ulazak u Srbiju.

Svi znamo da je smešno da Srbija uvodi sankcije Rusiji, ali u pitanju je princip. Ako smo krenuli tim putem moramo ispoštovati ono što se traži od nas.

Morali ste imati jasan stav prema krizi u Ukrajini. Ovakvom politikom ne zameranja nećemo daleko stići. Gleda sve to Evropska unija i ukoliko i dalje nastavimo sa greškama u koracima, sve će se više udaljavati od nas, i put ka njoj biće sve duži i teži. Svi smo pomislili da ste se definitivno opredelili. Tu će vam veliku smetnju praviti Dačić, koji je nacionalista i kao takav ne može biti ministar spoljnjih poslova. Velimir Ilić, totalno nepotrebna i beskorisna figura u Vladi?!  

Održavajmo dobre odnose sa svima kojima nam žele dobro i gde možemo naći svoj interes. Sa Rusijom, ali joj jasno reći da je naš konačni cilj puta Evropska unija i NATO pakt.

Budimo  prijatelji sa svim državama koje nas okružuju i sa kojima smo nekada činili Jugoslaviju. Ne dirajmo nikoga a ponajmanje Crnu Goru. Ide nekoliko koraka ispred nas.

Aleksandre Vučiću, ne menjajte svoju poruku koju ste izneli u Sarajevu o Republici Srpskoj i o Bosni i Hercegovini –  “Kao što niko ne može da uništi Republiku Srpsku, niko ne može da uništi Bosnu i Hercegovinu. To je politika Srbije”!

Bilo bi poželjno da Dodik ode i da na njegovo mesto dođe neko normalan, neko ko shvata stvarnost, ko prihvata suživot sa svim narodima i poštuje ih kao svoj narod i veru njihovu i političko opredeljenje i sve različitosti.  

 

p.s.  Pismo ide preko Mostarskog portala Tačno.net, zato što nijedan beogradski nije želeo da ga pusti ili bi mu promenio naslov a zasigurno bi ga iskasapio po svojoj volji.

                                                                                             Čedomir Petrović
dramski umetnik

Čedomir Petrović
Autor/ica 17.5.2014. u 13:25