Čedomir Petrović: Vučićev gambit

Čedomir Petrović
Autor/ica 29.7.2014. u 15:10

Čedomir Petrović: Vučićev gambit

Aleksandar Vučić hoće da odustane od dalje igre i da davanjem svoje ostavke izgubi partiju. Zašto baš tu “figuru” moramo žrtvovati, zašto ne neku drugu. Srpski premijer im je ponovo izneo i zvaničan stav Beograda da naša država ne može da žrtvuje tu “figuru” i uvede sankcije Rusiji, jer za takvu poziciju ima moralne, istorijske, ali i čisto praktične i ekonomske razloge. Moralne i istorijske? Šta mi to Rusima dugujemo? To što nas opaljuju po ušima cenom gasa ili što će nam zavrnuti njegov dotok? ‘Ajde što nam EU zavrće jaja ali što “braća” Rusi? Od prevelike ljubavi i iste vere pravoslavne. Ako ih “žrtvujemo” dovešće Sibir u Srbiju i sve nas slediti od hladnoće

Piše: Čedomir Petrović, e-novine.com

Gligorić – Šah je borba sa samim sobom.

Pol Morfi, američki šahista, možda najbolji u istoriji ove drevne igre. Prvi je u šahovsku strategiju uveo princip brzog razvoja i mobilizacije figura. Zvali su ga „genije kombinacije“. Bio je nenadmašan u simultankama. Igrao ih je i na slepo na desetak tabli.

Uvek je branio interese svojih figura, bilo crnih ili belih. Imao u glavi petnaest poteza unapred ma kako i šta igrao protivnik. Njegove žrtve figura, onima koji su posmatrali partije sa strane, činile su se ulude i sulude, ali je na kraju uvek pobeđivao.

***

Vođenje politike je ništa drugo nego simultanka sa velikim i malim problemima sa kojima se suočava jedna zemlja. Mi igramo na velikom broju tabli. “Protivnici” su nam – Evropska unija, Priština, usklađivanje poglavlja sa EU, Ukrajina, Krim, obaranje malezijskog aviona iznad istočne Ukrajine, odnosi sa SAD, strašan dug koji moramo vratiti, korupcija i kriminal u zemlji i oni koji su antiprotivni svemu i svačemu, pojedini ambasadori, sankcije prema Rusiji, Južni tok i još nekoliko gde “protivnici” nisu ništa manje slabiji.

Aleksandar Vučić kao predsednik Vlade Srbije i najveće stranke, ima veliku moć, a samim tim i ogromnu odgovornost. Većinu simultanki igra sam, uz malu pomoć svojih prijatelja. Teški su “protivnici”, mnogo teški i lukavi. Ne praštaju nijedan previd ili pogrešan potez i koriste i najmanju grešku da ulete i da nas rasture. U ovoj igri nema prijatelja, nema istih vera i vekovnih “prijateljstava”, nema sažaljenja, nema popuštanja, niko ne da ni pešaka fore.

Na prvoj i životno najznačajnijoj tabli igramo sa Evropskom unijom. Sve pršti.  Počelo je burno i dosta nervozno sa obe strane. Napravili smo nekoliko pogrešnih poteza i izgubili tempo. Oni to koriste i daju nam šah. Moramo žrtvovati figuru prema kojoj smo bolećivi, a i od koje strahujemo kroz čitavu istoriju. Ukoliko je žrtvujemo dobijamo šansu da u toku partije povratimo izgubljenu ravnotežu. Ako je ne žrtvujemo sledi nam šah-mat i gubitak. Na samom početku.

Aleksandar Vučić hoće da odustane od dalje igre i da davanjem svoje ostavke izgubi partiju. Zašto baš tu “figuru” moramo žrtvovati, zašto ne neku drugu. Srpski premijer im je ponovo izneo i zvaničan stav Beograda da naša država ne može da žrtvuje tu “figuru” i uvede sankcije Rusiji, jer za takvu poziciju ima moralne, istorijske, ali i čisto praktične i ekonomske razloge. Moralne i istorijske? Šta mi to Rusima dugujemo? To što nas opaljuju po ušima cenom gasa ili što će nam zavrnuti njegov dotok? ‘Ajde što nam EU zavrće jaja ali što “braća” Rusi? Od prevelike ljubavi i iste vere pravoslavne. Ako ih “žrtvujemo” dovešće Sibir u Srbiju i sve nas slediti od hladnoće. Ako zeznemo EU daće nam 50 posto izgradnje gasovoda Južni tok, čija je gradnja uzgred prekinuta i pitanje je da li će se nastaviti i kojim će čudnim božjim putevima otići cevi? I jedni i drugi nudiće nam svašta. Rusi više. Više im je stalo da zeznu EU i SAD preko nas. Smanjuju se plate i penzije posto i ko zna šta će nam se još sve smanjiti?

Mi mu dođemo kao neko govedo koga merkaju i jedni i drugi. Da li ga klati ili gajiti?

To bi mogao da uradi da su u pitanju drvene figure, ali nisu. Izabrali su ga da igra i vuče prave poteze, a ne da se povlači posle prvog velikog iskušenja. Nismo crtali Čiča Gliše i ostavljali bele listiće, nego smo dali glas Aleksandru Vučiću. Njegovo povlačenje je “političko” samoubistvo i to je Vučićev problem. Ne sme da bude “pacer” u igri. Kibiceri-navijači su uz njega i prinuđen je da žrtvuje tu figuru da bi narod opstao. Ako više ne bude imao većinu naroda uz sebe šta će sa tom figurom? Može da se slika sa njom. A narod će biti prevaren. Ostavljen na cedilu. Teško da će u neko dogledno vreme poverovati nekome kao što je Vučiću, a ako toga i bude, neće imati više nikoga da sedi na suprotnoj strani table.

Da posle prve, malo teže situacije i prepreke preda partiju!  Šta će činiti u godinama kada partija dostigne svoju kulminaciju i treba je privesti kraju? Kada će po tabli leteti poglavlja jedno za drugim i kada će se morati brzo i efikasno, kao “cugeraši” odigrati najbolje rešenje? Koliko ćemo još dobijati šahova i koliko ćemo još puta morati da vršimo male i velike rokade i povlačenja i žrtvovanja značajnih figura? Naš imperativ je da ni po koju cenu ne smemo izgubiti partiju i da je moramo privesti kraju. Bez predaje. Sa velikim žrtvama. To će biti naša velika pobeda.

Aleksandar Vučić bi morao učiniti ono što je obećao narodu Srbije. Ulazak u Evropsku uniju. Menjaće se igrači i sa njihove, možda i sa naše strane. Nije ovo Bergmanov “Sedmi pečat” i  šahovska igra sa smrću. Ovo je igra sa životom za što duži i što kvalitetniji život ovog naroda i ove zemlje.

Za vreme ove dugotrajne partije moramo biti aktivni i uspešni i na drugim tablama. Nijednu ne zapostaviti, ali sve su one manje važne od ove prve table.

Dobili smo vreme za razmišljanje do 1. septembra. Do tada se moramo izjasniti da li žrtvujemo tu “famoznu” figuru i spasavamo se iz šah-mat pozicije ili zadržavamo figuru i gubimo sve. Zašto gubiti toliko dragocenog vremena za nas? Zašto kovertirati potez? Izjasnimo se odmah koji je naš sledeći potez? Sat otkucava tik-tak, tik-tak…

Nepotrebno razmišljanje i neodlučnost dovode do pada zastavice i gubljenja  partije,  koja za nas znači život.

Čedomir Petrović
Autor/ica 29.7.2014. u 15:10