Čekajući „Klinta Istvuda“

Povezani članci

• Poruka velikog Noleta: Srce mi se cepa.. Živeli svi narodi bivše Jugoslavije, neka je Bog uz vas
• Zavodljiva aksiomatika
• Franjo Tuđman po drugi put među novinarima
• MOJA MARE
• Neznanje je moć
• Rašid Durić: O (NE)KULTURI SJEĆANJA U RATOM RASPADNUTOJ JUGOSLAVIJI 

Foto: jen.filmintuition

Mogao sam započeti naslovom „Čekajući God (o)a“ … ali nisam. Ne vjerujem da će nam se God(o) ukazati, a kamo li da će nam doći i izbaviti nas. Mentalitet kojeg imamo i koji nas krasi kmetski je mentalitet, a on se upravo samo-održava u našem duhovno i idejno gnjilom okruženju. Taj mentalitet kmeta zapravo ne želi God(o)a iako ga stalno priziva.

Ližemo oltare i druga v(l)ažna mjesta, licemjerno i prijetvorno GA prizivajući, istodobno nadajući se da neće doći, jer njegov dolazak bio bi bolan i za nas, itekako.
Znamo mi to vrlo dobro i znamo zašto – grešnici kakvi jesmo! Kunemo mu se, nećemo više, najradije bi se od beznađa ubili, samo-ukinuli ali…
„Vidi, tu je i drvo ali užeta nema da se objesimo …“, nudi izlaz Samuel Beckett svojim junacima znajući njihove kapacitete – a zna i nas iako nas nikad nije upoznao.
Nama također, kao i Beckett – ovim junacima, ne pada na pamet da se „objesimo“, a kamo li da se odupremo ili pobunimo, trpjeti je lakše. Čekamo.

Kmetovi kakvi jesmo, čekamo God(o)a, vjekovima … Trajno trpno stanje podnošljivo je uz vjeru u God(o)a i njegov skori dolazak, uz nešto dodatnog (od)laganja od strane njegovih izaslanika na zemlji i njihovih pomoćnika.

Međutim, to trajno trpno stanje postaje sve gore, čak i kmetovi to uspijevaju shvatiti. Jeste da misao putuje „od dupeta do glave“ prosječno tridesetak godina – a udaljenost svega pedesetak centimetara?! Nažalost, za nas to ne važi, dajte nam više vremena – misao još nije stigla.

Od God(o)a očito nema ništa, nikakve vajde. Počinjem maštati da ćemo skupiti nešto odlučnosti, a možda i love, kao one kurve u filmu „Nepomirljivi“, onom filmu sa Divljeg zapada, i pozvati „Klinta Istvuda“ da nam pomogne i da nas spasi iz kandži naših „šerifa“ i naših „gazda“…

Dakle, umišljam si, kao kurva, sad u ovom filmu sa Zapadnog Balkana, da neću više trpjeti „tucanje u glavu“, uz ono redovno tucanje za koje sam ionako slabo ili nikako plaćen – izmolili ću „Klinta Istvuda“ da nas oslobodi terora onih koji nas „tucaju u glavu“ , njihovih samovolja, samovolje njihovih uhljeba i uhljebinih uhljeba.

I tako … slatko maštam kao što i svaka kurva mašta da će jednog dana doći „onaj“ koji će je umjereno tucati, možda maziti, a možda i izbaviti iz kupleraja…

Između odluke da čekamo God(o)a ili da dočekamo „Klinta Istvuda“ ima nešto prostora i za nas kmetove jer God(o) sigurno neće doći u ove krajeve, a kako vidim čak i „GOSPU“ u Međugorju provjeravaju da li dolazi ili nas zaobilazi.

Dođe li nam „Klint Istvud“ plakati će i kurve i šerifi ali i GAZDA.

Sva sreća, nije došao „Klint Istvud“ – došao nam je ANTONIO ALVAREZ III.

Radujte se narodi.