CENTRALNA BANKA ALBANIJE ZANIMLJIVIJA OD CENTRALNE BANKE BIH!?

Povezani članci

• Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom
• Predrag Blagovčanin o nastavku genocida u Višegradu: „Princip je isti sve ostalo su nijanse“
• Ozren Kebo: Sarajevski masakr mostarskom pilom
• Ljekari potvrdili autentičnost pisma, tužioci ušli u Klinički centar
• REPRIZNA IGRANJA PREDSTAVE “WHAT IS EUROPE?“ 18. I 19. FEBRUARA U DOMU ORUŽANIH SNAGA BIH
• Olga Lalić-Krowicka: Sjećam se…(1)

N1 se pokazala kao televizija koja je bliža interesu građana BiH nego Al Jazeera. Dokaz za to je pljačka Centralne banke BiH. Od N1 smo dobili zanimljivu priču, dok Al Jazeera o tome nije imala ništa, a u septembru su iz dana u dan pratili pljačku Centralne banke Albanije

 Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

Al Jazeera: Zanimljivo, ne uvijek i informativno

Osmi – četrnaesti decembar 2014.

KAKO TRETIRATI REGIJU: Al Jazeerini dnevnici su, kao i prošle sedmice, najčešće zanimljivi, ali oni se ne gledaju zarad informisanja, jer prosječnog gledaoca u BiH, pa i u regiji (a prosječnih je najviše), većina informacija nikako ne dotiče.

Međutim, kad je sport u pitanju, vodi se računa da regija bude zastupljena i to na prvom mjestu. Devetog decembra smo, naprimjer, kao prvu vijest iz sporta mogli vidjeti da je Kosovo postalo punopravan član Međunarodnog olimpijskog komiteta. Mada je, recimo, ta vijest, koja nije isključivo sportska, već je od šireg značaja, mogla ići i u glavni dio dnevnika kako bi povećala broj vijesti iz regije. Dakle, na Al Jazeeri postoji svijest o potrebi prioretiziranja regije u informativnom smislu, ali se to ne radi osim kad je sport u pitanju. Iz kojeg razloga, teško je dokučiti.

PRIJEVREMENI IZBORI U JAPANU: Treba ipak konstatovati da iako vijesti iz svijeta po brojnosti prednjače u odnosu na regionalne, ove potonje polako zauzimaju primat, bar u odnosu na prošlu sedmicu. To je najbolje pokazano u dnevniku od desetog decembra, koji je vodila Ann Marie Ćurčić. Počeo je protestima studenata u Skoplju protiv eksterne provjere znanja, zatim su uslijedili protesti veterana u Zagrebu, a onda još šest vijesti iz Srbije i BiH. Samo tri dana dnevnik nije počeo viješću iz regije, ali je vijest iz regije bila barem druga. Osim u slučaju dnevnika od 14. decembra, koji je vodila Mirjana Hrga. Tada smo imali osam prvih vijesti iz svijeta, među kojima i one za koje se može sa sigurnošću tvrditi da se nikog iz regije nisu dotakle. Osim eventualno ljudi po japanskim ambasadama u regiji, u slučaju vijesti o prijevremenim izborima u Japanu. I dalje nema poveznica za regiju s vijestima iz svijeta. Izuzetna prilika za to je bila 13. decembra, kada je poginulo 12 deminera u Afganistanu. Radilo se o terorističkom napadu talibana. Ta vijest mogla je biti približena tako da se porazgovara s nekim od ovdašnjih deminera koji su bili na radu u Afganistanu ili su još uvijek tamo.

NIČEG NOVOG U PONOVLJENOJ TEMI: U dnevniku od osmog decembra kao, može se reći, centralna tema, bila su dugovanja bolnica u BiH. Osim Istočnog Sarajeva, prilog je obuhvatio i Kantonalnu bolnicu u Zenici. Takav prilog sam, gotovo identičan, gledao prije mjesec dana u političkom magazinu Crta BHT-a i on je bio ocijenjen kao plus sedmice. U ovom slučaju to je nemoguće. Ne zbog iste teme. O jednoj temi nije problem pričati godinama, ali svaki put o njoj mora nešto novo biti rečeno. Toga ovdje nema.

PLUS SEDMICE

Plus odlazi za vijesti iz svijeta, što će vjerovatno biti čest slučaj zbog brojnosti tih vijesti. Najbolje su urađeni i pozicionirani prilozi i vijesti o CIA-inom zataškavanju mučenja u Guantanamu. Imali smo priliku saznati gotovo sve o tome: američke reakcije, međunarodne reakcije, reakcije bivših zatočenika, ko je protiv kvalifikacije “mučenje” i sl.

MINUS SEDMICE

I ovog puta isti minus. Nedostatak poveznica vijesti iz svijeta s vijestima iz regije. Opet je u Americi bilo protesta i incidenata rasno motiviranih, pa se ponovo i bosanska zajednica oglašavala, a mi ni riječi od nekog našeg čovjeka u Americi nismo mogli dobiti osim ako nije Al Jazeerin novinar.

OCJENA: 7

N1: Opasna novinarska sugestija

osmi – četrnaesti decembar 2014.

KAD VLAST SAMA SEBE DEMASKIRA: Dnevnici N1 su polusatni i nema ih vikendom, ali se za važne informacije koje se tiču BiH i regije ne možete osjećati uskraćenima. Uspiju oni u svojih dva i po sata sedmično ugurati i najvažnije vijesti iz svijeta. Njihov ugao pristupa stvarima je ponekad fantastičan. Recimo, formiranje državne vlasti u BiH propratili su kroz anketu među parlamentarcima. Niko od njih ne zna ni koliko BiH ima autoputa, ni ko je autor himne BiH, a svi do jednog su pogriješili ko je predsjednica Ustavnog suda BiH. To je dobar način da novinar ne mora pričati o manama vlasti, već da pusti da se vlast sama pokaže u svojoj nekompetentnosti.

MALO KOMPARACIJE NIJE NAODMET: Nije, pak, ponekad jasno zašto je nešto izabrano kao tema. Naprimjer, N1 stalno prati oporavak od poplava u BiH. Ove sedmice imali smo priliku vidjeti o tome da se u Šeriće kod Zenice život polako vraća u normalu. Nije baš jasno zašto Šerići a ne neko drugo mjesto ili zašto bar uz Šeriće nije navedeno neko mjesto čisto komparacije radi.

JESTE LI BILI U SIRIJI: Ove sedmice imali smo priliku vidjeti loš tretman sagovornika i to u jako kratkom razgovoru. Povodom ukidanja pritvora pojedinima iz akcije Damask 11. decembra razgovarano je s Halilom Garanovićem, koji je u pritvoru bio samo tri dana. Novinarka ga je pitala da li je bio u Siriji. On je pokazao pasoš u kojem se vidi da je bio u Turskoj i da nije bio u Siriji. Novinarka je na to rekla: “Možda ste i bili, ali ste bili svega devet dana.” Garanović je na to opet rekao da nije bio. Ovakve kompromitirajuće sugestije profesionalci ne bi smjeli davati.

NEPOTREBNI SENZACIONALIZAM: Nije nešto naročito, ali se mora primijetiti ponekad i izvjesna doza senzacionalizma. Naprimjer, 12. decembra emitovan je prilog o tome kako je Raif Dizdarević predao svoju dokumentaciju Arhivu BiH, pa je dat naslov prilogu “Tajni arhiv Raifa Dizdarevića”. Naime, taj arhiv nije tajan. Znalo se da ga Raif posjeduje i da se njim obilato koristio i iznosio podatke iz tog arhiva u knjizi Put u raspad.

PLUS SEDMICE

Osmog decembra emitovan je prilog o diskriminaciji u BiH. Povod je bila priča iz Zavidovića o Romu kojeg je jedan gazda kafića odbio da posluži samo zato što je Rom. Tu smo saznali da je u posljednjih pet godina okončano tek 29 slučajeva koji su kao predmet imali diskriminaciju, da se diskriminacija slabo i prijavljuje jer postoji strah kod ljudi da im samo može biti gore. Odlično je kad mali, običan čovjek, pojedinačan slučaj, posluži kao uvod u priču o globalnom problemu. Tad priča bude i emotivna i informativna i edukativna.

MINUS SEDMICE

I dalje imamo slučaj da na televiziji gledamo današnji dnevnik, a na internetu uživo gledamo stari dnevnik N1, bez upozorenja da se radi o prošlom dnevniku. S tim se nekako mora prestati, unatoč malom broju gledalaca televizije putem interneta. To je dezavuisanje javnosti. Nije problem na internet stranici N1 napisati koje emisije nemaju direktan internetski prenos.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

N1 se kroz dvije sedmice praćenja pokazala kao televizija koja je odabirom informacija bliža interesu građana BiH i regije nego Al Jazeera, bar kad je u pitanju centralna informativna emisija. Zbog toga i ima blagu prednost ove sedmice. Najbolji dokaz za to je pljačka Centralne banke BiH koja bi mogla kotirati i kao svjetska zanimljivost s obzirom da je pljačkana u kontinuitetu od dvije godine i da ju je pljačkao njen uposlenik. Od N1 smo dobili zanimljivu priču o tome kako je opljačkana, a Al Jazeera o tome nije imala ništa, a iz dana u dan su, recimo, pratili pljačku Centralne banke Albanije u septembru ove godine. Al Jazeera je obimnija kad su u pitanju vijesti iz svijeta i sporta, a ove sedmice smo imali i odličan prilog iz kulture o uvrštavanju Zmijanjskog veza na UNESCO-vu listu.