Cenzurirani intervju Đorđa Balaševića: “Kakav Zrinjski? Ja znam samo za Velež, koji je igrao najbolji fudbal u bivšoj Jugoslaviji”

Povezani članci

• Kolinda, America’s sweetheart
• JEBO VAS VAŠ “ALI”
• Esad Bajtal: Ni crnjeg posla, ni crnjeg hljeba od rudarskog
• Vidovice i Kopanice ugroženi, teška situacija u Salašu
• Živko Budimir ostaje u pritvoru mjesec dana, njegov odvjetnik tvrdi da se radi o državnom udaru
• Kosoričina druga nacionalistička revolucija

Piše: Nermin Bise

Nakon što je 2005. godine moj intervju s ovim čovjekom objavljen, tada sam postao svjestan da mi se NOVINARSTVO ogadilo i da je ta deklarativno časna profesija ustvari PROSTITUISANJE.
Naime, Đorđe Balašević je uoči svog prvog koncerta na mostarskom Gradskom stadionu pod Bijelim brijegom, u septembru 2005, odgovarajući mi na pitanje šta očekuje na tom stadionu, rekao nešto što je u lektorisanju teksta jednostavno ispalo. A rekao je ovo: “O tom stadionu imam samo najlepše mišljenje i lepe uspomene. Na tom stadionu igrao se najlepši fudbal zato jer je tu je igrao Velež. U ovim svežim godinama čujem da Veleža više nema na tom stadionu i da tu igra neki drugi klub za koji nikad prije nisam čuo. Neka mi oproste i neka se ne ljute, ali ja znam samo za Velež”, a to nikad nije objavljeno.

Od ovog intervjua novinarstvo i ja ušli smo u brakorazvodnu parnicu, koja se otaljava i dan-danas.

Evo intervjua koji je objavljen:

Razgovarao: Nermin Bise

Foto: Velid Mehmedović

SARAJEVO – Prvi put u svojoj bogatoj karijeri legendarni Đorđe Balašević će 2. rujna održati koncert u Mostaru. Nakon trideset godina provedenih na sceni bivše Jugoslavije, popularni Đole s nestrpljenjem očekuje nastup pred publikom u gradu na Neretvi. Balašević je u ekskluzivnom razgovoru za “Dnevni list”, koji je generalni medijski sponzor njegovog koncerta u Mostaru, istaknuo da jedva čeka koncert na stadionu pod Bijelim brijegom. Razgovor sa Balaševićem vodili smo neposredno prije njegova nastupa u Sarajevu u okviru manifestacije “Baščaršijske noći”.

Kakav je osjećaj prije koncerta u Mostaru?

Priznajem da jedva čekam da vidim te ljude u Mostaru. Znam da se moje pjesme pjevaju u Mostaru, da ne moram ni dolaziti, ali ću doći. Volio bih vidjeti kako to zvuči jer Mostar je grad koji sam uvijek volio i u koji sam prolazio privatno, ali eto, na sceni u Mostaru nisam bio nikad.

Pretpostavljamo da Vam je žao zbog toga?

Iskreno, da. Znaš, takav je bio neki raspored. Ili je bend bio u razlazu, ali obično su menadžeri kreirali svoje putne pravce kako je njima odgovaralo. Dvadeset puta svirao sam u Slavonskom Brodu, koji je bio na križanju svih puteva, a, eto, u Mostaru nisam nikad. Moram priznati da mi je to ostala neispunjena želja. Istina, imao sam jedan nastup u diskoteci u Mostaru, ali to ne računam. To je bilo onako, s gitarom i više uz matricu.

Dokazali ste da ste osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine i njezinih ljudi. Večeras je vaš treći koncert u Sarajevu od završetka rata. Kakve ste imali informacije o Mostaru sve ove godine?

Znaš, to je jedan čudan osjećaj koji jednostavno ne možeš ni izraziti. Evo, baš danas sam išao iz jedine republike koja se još nije odvojila, iz Crne Gore, i prošao kroz Mostar. Znaš, osjećaš neku sjetu. Dalje, kroz Jablanicu, pa Konjic, Hadžiće, na Ilidžu, pa onda u Sarajevo. Koliko sam puta tuda prošao i uvijek sam se osjećao odlično. Ljudi su ostali isti iako su se vremena  promijenila. Promijenilo se i mnogo toga.

Svirali ste i u Splitu. Kakve su impresije?

Bio sam u Splitu. Ništa se nije promijenilo. Znaš, uđem u hotel i recepcionarka pita: “Jeste li vi gospodin Balašević? A jeste se prominili!” Jesam, malo sam se prominio. K’o Robert De Niro za ulogu u filmu kada se udebljao trideset kila za “Razjarenog bika”. Onda je on skinuo trideset kila, a ja se sve nadam da će on snimati i drugi dio filma, pa se neću dva puta bacati u trošak. Ali, sve sam se gled’o u ogledalo i pitao zar sam se toliko prominio. Znaš, ono kad uđeš u dizalo i gledaš se u ono ogledalo. Cijeli sam život pazio da ne sličim na svog ćaleta. I sad u koje god ogledalo pogledam – ma ćale je grom. Međutim, na četvrtom katu dočekala me jedna sobarica koja nije bila tako sofisticirana. I ona je iznenađeno rekla: “Jeste li vi Balašević? Ajme, ća ste se prominili”, čudila se ona. Nemoj, rekoh, dramatizirati opet. Dosta je reći “Prominili ste se” i u redu. Nemojte sad oko toga praviti frku. Odlučio sam da ako me još netko upita jesam li ja Balašević, ja ću reći: “Bio sam. I to onda kada nitko nije htio, kad sam samo ja bio dovoljno glup da budem Balašević!” Došao sam provjeriti u Split kako su moje pjesme tamo preživjele bez mene sve ove godine. Ih, još kako! U divnoj dvorani, onoj na Gripama, njih 86% pjeva bolje od mene.

Što poručujete Mostarcima uoči koncerta koji ćete održati za nešto više od mjesec dana?

Dat ću sve od sebe da Mostarce ne razočaram. Zaista, ima puno pjesama i ako za sve ove godine nisam zaslužio šansu za nastup u Mostaru, onda ne znam što bih mogao dalje. Pozdravljam ih puno i vidimo se u rujnu.