Ceste će prodati sposobniji od ovih

Izdvajamo

• Milanovićeva Vlada, po svemu sudeći, neće biti u stanju provesti čak ni najavljenu monetizaciju autocesta, pa će taj posao izdavanja koncesije sačekati one koji u njemu danas vide »rasprodaju obiteljskog srebra« i »krčmljenje državne imovine«…

Povezani članci

• Sorensen: Zasad ništa novo u pregovorima bh. lidera o provođenju presude Sejdić-Finci
• Ljubav prema domovini
• DA SE NE LAŽEMO: U Bosni i Hercegovini odavno funkcionišu tri entiteta, poznate su granice i nadležnosti
• Sigurnost ili sloboda?
• „WELCOME TO SARAJEVO“ – GDJE JE BIO SRPSKI SNAJPER, SADA JE COCA COLA
• Dragan Markovina: Bilo kuda, Dodik svuda

Hoće li vas zaprepastiti ako Milanovićeva Vlada ne bude u stanju provesti čak ni najavljenu monetizaciju autocesta? I što ćete u tom slučaju pomisliti? Da je netko u Banskim dvorima napokon shvatio kako bi davanje polustoljetne koncesije na ubiranje cestarina u cilju kratkoročnog krpanja proračuna zapravo bio »loš posao«, »rasprodaja obiteljskog srebra«, »skup hipotekarni kredit«, »krčmljenje državne imovine«…? Ili će vam glavom projezditi zlobna misao da propast projekta monetizacije nije rezultat nikakvih ohrabrujućih misaonih procesa u Vladi, nego očekivana posljedica fascinantne nesposobnosti predstečajno-upravljačke garniture u Republici Hrvatskoj da ostvari išta od onoga što je planirala provesti?

   Bi li vas iznenadilo da ste o frci i panici u procesu priprema za izručenje hrvatskih autocesta koncesionaru, nekim komunikacijskim čudom obaviješteni od resornoga ministra Siniše Hajdaša Dončića? Ili vam je zapravo posve normalno što ste informaciju da je »Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Ministarstvo prometa i ostale relevantne institucije odbacile nacrt Ugovora o koncesiji za upravljanje i održavanje autocesta koji su izradili pravnici ugledne odvjetničke kuće Wolf Theiss« zaprimili od neznanoga sugovornika Jutarnjeg lista, kojega umjesto imena i prezimena legitimira to što je navodno »upućen u proces monetizacije«?

   Budući da navedene i nenavedene »relevantne institucije« nisu našle za shodno da javnost obavijeste o novonastalim problemima u trgovanju javnim dobrom, preostaje vam vjerovati ili ne vjerovati »sugovorniku upućenom u proces monetizacije« koji tvrdi da »konačna verzija dokumenta jednostavno nije dovoljno kvalitetna«, a osim toga što – u slobodnom prijevodu – ništa ne valja, nacrt Ugovora »nije u skladu ni s hrvatskim zakonom«. I preostaje vam da se divite Vladi koja je uspjela izabrati tako respektabilan savjetnički konzorcij od kojega – ako je vjerovati sugovorniku Jutarnjeg – mjesecima nije uspjela iskamčiti suvisao dokaz da zaista radi ono za što je izdašno plaćen, e da bi joj naposljetku, s dva mjeseca kašnjenja, bila isporučena konačna verzija nacrta Ugovora koja ne zadovoljava ni profesionalne ni zakonske standarde.

   Ako znate da je koncesionar hrvatskih autocesta trebao biti odabran još ovoga mjeseca, najbolje da ne čitate uvjeravanja »sugovornika upućenog u proces monetizacije« kako novonastala situacija »neće ugroziti krajnje rokove za potpisivanje ugovora i provođenje transakcije« nego »samo dovesti do promjena u rasporedu aktivnosti«. Jer – takve su tvrdnje uvredljive čak i za one kojima je palo na pamet da bi itko mogao povjerovati u to da će Dončićevi savjetnici preko noći pronaći novu odvjetničku kuću s međunarodnim ugledom koja bi izradila novi koncesijski ugovor ili da će se Ministarstvo prometa zahvaliti savjetničkom timu na nezaboravnoj suradnji, pa preuzeti stvar u svoje ruke i raspisati novi natječaj za čudotvornu firmu koja bi višemjesečni posao na sricanju zadovoljavajućeg ugovora uspjela odraditi za svega 45 dana.

   Sindikalci i aktivisti nevladinih organizacija koji su u siječnju pred Banskim dvorima prosvjedovali protiv monetizacije autocesta, prijeteći pritom i raspisivanjem referenduma o nedopustivoj rasprodaji državne imovine, ne moraju smišljati nikakve nove akcije ni performanse poput onoga sa simboličkim piljenjem zlatne krave zbog jedne šnicle. Jer ta šnicla teška oko tri milijarde eura – za koliko je Vlada namjeravala ustupiti koncesiju – na jelovniku sigurno neće biti barem još nekoliko mjeseci.

   Ne mislim pritom na novi rok po kojemu bi sav posao, od izrade koncesijskog ugovora pa do ulaska koncesionara u naplatne kućice, trebao biti zgotovljen do siječnja ili veljače sljedeće godine. Mislim na onih par mjeseci koliko nas dijeli od izborne kampanje u kojoj će se – kao što to obično biva u takvim prigodama za testiranje kratkoće pameti i plitkoće sjećanja – svi koji su ikada bili na vlasti zaklinjati da nikada ne bi, kao što nikada i nisu, rasprodavali obiteljsko srebro i krčmili državnu imovinu.

   Mislim na ono što će uslijediti odmah nakon izbora, čim se novoj garnituri u Banskim dvorima ukaže šansa da rasproda sve što ova trenutno vladajuća družina nije znala ni umjela utržiti.