Čirgić: Negiranje crnogorskoga jezika osuđeno na propast

Povezani članci

• Predstavljena biblioteka “Nova osjećajnost” “izdavačke kuće Vrijeme, Zenica pretposljednjeg dana sajma izdavača/nakladnika BiH “Knjige u nišama – KUN”
• Berlin: Bosanci i Hercegovci sakupljaju pomoć za stanovnike poplavljenih područja u BiH
• Policija suzavcem rasterala demonstrante u Skoplju
• Basara: Svesrpska bol Bana Crvenoga
• SOMETHING’S IN THE AIR
• Lajčak nije uspio nagovoriti svog štićenika Dodika da odustane od referenduma

Kao neko ko je učestvovao u standardizaciji crnogorskog jezika uvijek imam ośećaj da se taj standard ne poštuje koliko bi trebalo, što nije samo slučaj u Crnoj Gori, kaže za CdM Adnan Čirgić direktor Instituta za crnogorski jezik i književnost. On ističe da je ipak samo za Crnu Goru karakterističan otpor poštovanju ustavne odredbe o crnogorskome kao službenom jeziku.  

Čirgić ipak vjeruje da je projekat negiranja crnogorskoga jezika osuđen na propast kao i svi drugi anticrnogorski projekti.

On smatra da ne trebamo preuzimati srpske, hrvatske ili bosanske prijevode filmova, već se potruditi da te prijevode prilagodimo crnogorskome jeziku. Čirgić kaže i da program za nastavni predmet Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost neće biti završen, što je kako kaže za građansku Crnu Goru dobro. 

CdM: Bili ste član Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika. Više od dvije godine imamo Gramatiku crnogorskog jezika, čiji ste jedan od autora… Imamo i pravopis. Da li je ste Vi, zadovoljni primjenom svih jezičkih propisa u svakodnevnoj zvaničkoj komunikaciji?

Čirgić: Vjerovatno kao i svi drugi standardolozi jezika na svijetu, uvijek imam ośećaj da se taj standard ne poštuje koliko bi trebalo. Nije to samo slučaj u Crnoj Gori. Tako je i drugđe u svijetu, osobito u našem okruženju. No ono što je karakteristično samo za Crnu Goru jeste svakovrsni otpor ne samo primjeni crnogorske jezičke norme, već i poštovanju ustavne odredbe o crnogorskome kao službenom jeziku u Crnoj Gori. Inferiorna nacionalna svijest pojedinih političkih predstavnika, a osobito inferiorna nacionalna i jezička svijest nekih univerzitetskih profesora koji uz pomoć uslužnih medija plasiraju javnosti dezinformacije o crnogorskome jeziku i njegovoj normi,  ostavila je vrlo negativne posljedice na svijest korisnika naše jezičke norme. Istorijat društvenih kretanja u Crnoj Gori kaže da je i projekat negiranja crnogorskoga jezika i njegove norme osuđen na propast kao i svi drugi anticrnogorski projekti u potonjih sto godina.

CdM: Kako komentarišete činjenicu da od svih državnih institucija samo iz kabineta predsjednika Skupštine stižu zvanična saopštenja u kojim se koriste dva “nova slova“ ?

Čirgić: Pravopis crnogorskoga jezika dozvoljava ravnopravnu upotrebu dubleta, odnosno jotovane i nejotovane forme. Predśednik Skupštine  prvi je počeo primjenjivati jotovane oblike u zvaničnim saopštenjima i koliko mi je poznato, u tome je dosljedan. No više se ne može reći da je to jedina državna institucija koja u zvaničnim saopštenjima koristi jotovane oblike. Broj državnih institucija u kojima se koriste ti oblici, odnosno “nova“ slova ś i ź sve je veći. Sve je veći i broj listova i časopisa u kojima se upotrebljava jotovana varijanta. Ako se zna kolika je propaganda protiv crnogorskoga jezika i protiv jotovane varijante crnogorskoga pravopisa, s jedne, i koliko s druge strane izostaje adekvatna jezička propaganda u cilju promocije crnogorskoga jezika i pravopisa, onda se ne može osporiti i da je ovakvo stanje potvrda uspjeha.

CdM: Ni u medijima gotovo da se ne koriste “nova slova“. Vaš komentar ?

Čirgić: Od romantizma do naših dana standardizacija crnogorskoga jezika bila je prepuštena drugima, crnogorski su udžbenici uvoženi sa strane (uglavnom iz Beograda), crnogorski prosvjetni kadrovi školovani su ili u Beogradu ili u Nikšiću po pravilima beogradske asimilatorske škole itd. Onda nije čudo što je stanje u medijima takvo kakvo jeste. Sto pedesetogodišnja navika upotrebe nejotovanih oblika tzv. srpskohrvatskoga jezika još uvijek nije nestala. Kad se zna kako se stvari u Crnoj Gori sporo mijenjaju, onda se kao pozitivna stvar aktuelnoga trenutka može navesti to što se u našim medijima može objaviti i tekst ili saopštenje u skladu s jotovanom varijantom pravopisa. Naravno da je to daleko od dovoljnog, ali je i previše medija kod nas koji javno na ovaj ili onaj način negiraju kompletan crnogorski identitet, pa tako i jezik i pravopis. Situacija će se promijeniti onoga trenutka kad budemo imali jak i reprezentativan medij kojemu će jedan od ciljeva biti i afirmacija Crne Gore i njezine kulture.

CdM: Treba li Crna Gora da prevodi djela sa srpskog, hrvatskog, na crnogorski, da titlujemo filomove na crnogorski i slično ? Da li ste zagovornik takvih rješenja? 

Čirgić: Naravno da ne! Crnogorski, hrvatski, bosanski i srpski jezik jesu štokavski standardni jezici i među njima nema tolikih komunikacijskih prepreka da bi bilo potrebno prevođenje. No ako ne treba npr. prevoditi srpske, hrvatske i bosanske filmove, svakako ne treba preuzimati ni srpske, hrvatske ili bosanske prijevode filmova. Ako nemamo dovoljno sredstava ili prevodilaca za sopstveno prevođenje, onda bismo se morali potruditi da makar – uz poštovanje autorskih prava – te prijevode prilagodimo crnogorskome jeziku.

CdM: “Prvog septembra crnogorski jezik ulazi u školu, tako da je to zajednička pobjeda svih nas”, kazali ste juna 2011.godine. Danas Vas pitam da li ste zadovoljni načinom na koji crnogorski jezik živi danas u školama ?

Čirgić: I dalje mislim da je to pobjeda svih nas. Crnogorski jezik niko nije odagnao iz škole. Otpor anticrnogorskih političkih partija i njihovo nastojanje da se crnogorski jezik asimiluje, potre i da se srpski jezik nametne kao jedini jezik u školama ipak ne daju rezultate koji su proporcionalni njihovoj borbi. Druga je stvar što je naša vlast vrlo često previše fleksibilna prema opozicionim zahtjevima kojima se želi urušiti građansko ustrojstvo crnogorske države. Na većinu njihovih zahtjeva ne samo da ne bi trebalo odgovarati, nego ih najčešće ne bi trebalo uzimati u obzir. 

CdM:  U školama se uči predmet čiji je naziv Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost ? Međutim Komisija, koju je Vlada formirala,  još nije izradila programa za taj nastavni predmet što stvara brojne javne polemike? Vaša ocjena, zbog čega mislite da se ovaj posao odugovlači, ko je krivac ? 

Čirgić: Nastavni predmet o kojemu je riječ zapravo je još jedan od pokušaja da se pod vidom očuvanja građanskih prava asimiluje crnogorski jezik. Predstavnici srpskoga jezika u Komisiji nijesu radili na finalizaciji programa za četiri jezika koja su se okviru toga predmeta trebala izučavati. Oni su u tome poslu viđeli način da potru crnogorski i nametnu srpski gotovo kao jedini jezik u Crnoj Gori. Predstavnicima srpskoga jezika u toj Komisiji, inače političarima i profesorima književnosti, a ne lingvistima, nije stalo da uvrste srpski jezik u školski sistem, već da iz školskoga sistema nezavisne države Crne Gore izvrste crnogorski jezik. Pošto im to neće poći za rukom, ne očekujem da će program o kojemu je riječ ikad biti završen, što se moglo znati i na početku. S druge strane smatram da je za građansku Crnu Goru takav razvoj stvari dobar jer će se time – nadati se – i našoj vlasti i našoj opoziciji pokazati da taj neodrživi nastavni predmet treba ukinuti i crnogorski jezik kao službeni jezik uvesti kao obavezen predmet, a srpski, hrvatski, bosanski i albanski jezik kao fakultativne predmete koje mogu birati oni kojima su to maternji jezici, odnosno koji ih kao takve doživljavaju. 

CdM: Što vi trenutno vidite kao najveći lingvistički problem u Crnoj Gori, ako ga ima ko je za to kriv ?

Čirgić: Mislim da je najveći problem to što Crna Gora još uvijek nema visokoškolsku instituciju na kojoj bi se mogao izučavati crnogorski jezik, odnosno na kojoj bi se mogli školovati adekvatni prosvjetni kadrovi za predavanje crnogorskoga jezika u osnovnim i srednjim školama. Postojeći Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti u Nikšiću zapravo je trojanski konj u crnogorskoj lingvistici jer se uprava toga studijskog programa i većina onih koji onđe rade po svome činjenju ni po čemu ne razlikuju od prosrpske opozicije u Crnoj Gori. Na tome studijskom programu u istim terminima, istim prostorijama i na osnovu istih udžbenika drže se časovi crnogorskoga i srpskog jezika – uz duple zarade za potiranje crnogorskoga jezika!

CdM: I za kraj, šta trenutno radi Adnan Čirgić, spremate li neke nove projekte ?

Čirgić: Osim tekućih poslova u Institutu za crnogorski jezik i književnost ovih sam mjeseci najviše angažovan na pripremi nekoliko izdanja povodom proslave 200. godišnjice Njegoševa rođenja, koja će biti sljedeće godine. Nadam se da ću do tada završiti i Rječnik Njegoševa jezika.

CDM.me