Čišćenju hrvatske kulture od nepoćudnih autora

Izdvajamo

• Na predstavljanju Đikićeve knjige „Beara“ Predrag Lucić je ustvrdio kako je žalosno što naša djeca takva štiva neće čitati, kao što je žalosno što ih se u školama ne uči kako bi se trebalo odnositi prema ratnim zarobljenicima. Jer svakih pedeset godina naše politike izazovu nekakav novi sukob, krvavi pir i bitno je kako odgajamo djecu i na kakav način. A kultura prvenstveno služi da ih se odgaja, da uče na našim greškama.

Povezani članci

• Saopćenje redakcije tjednika Novosti: Zaustavite udar na slobodu govora
• Tomislav Jakić: LAŽ JE ISTINA
• DALEKO VAM VAŠA „OSTAŠKA“ KUĆA
• Ogulin, Virovitica, Karlobag, Ćorsokak
• Maja Krek: Šta znači “prosečna zarada” ako je većina nema?
• U sjećanje na Antu Zemljara povodom stogodišnjice rođenja

Zaboravili ste na djecu koja će odrasti, kao što smo mi odrasli zajedno poštovana ministrice, uz Jožu Horvata, Nazora, Ivana Gorana Kovačića, Nušića, Andrića, Čika Jovu Zmaja i mnoge druge velikane pisane riječi na ovim prostorima. Oni su odavno u čitankama i njihovu riječ danas djeca ne mogu čuti. Ali svoje suvremene autore mogu. A u njih svakako spadaju i Boris Dežulović i Predrag Lucić, koji su i kao ljudi, ali i kao intelektualci itekako zadužili hrvatsku kulturu i da nije vas i vaših satrapa istoimene kulture današnja djeca bi se družila sa svojim piscima i učila od njih. Jer od najboljih se samo uči.

Poštovana ministrice Obuljen,

Priznajem da sam kao čovjek reagirao na bestidne napade na vas prilikom najava da ste najozbiljniji kandidat za to izuzetno bitno mjesto u našem moralno i kulturno raspadajućem društvu. Reagirao sam i kao muškarac jer je upravo od strane mužjačke populacije izvršen atentat na vaš profesionalni i ljudski rad. Vjerovao sam, poprilično naivno moram priznati, da je taj igrokaz stvaran i da ste žrtva, kakve to već u tisućama slučajeva žene u Hrvatskoj jesu, no moram priznati da sam ispao poprilično naivan, da ne kažem glup.

Već kod same inauguracije stvari su, mudrijim analitičarima političke scene u Hrvata, bile zstrašujuće, no držali smo da je kurtoazija odlika velikih ljudi koji dostojanstveno stisnu ruku i gadovima koji te napadnu tako podmuklo i jadno kako samo oni znaju. No vaš iskren osmjeh dok ste primali kitu cvijeća od bivšeg ministra sledio me na tren. Kao i saznanje da vukovi na koje smo navikli u svoj čopor neće primiti nikog tko ne zavija skupa sa njima.

U istom tonalitetu. Ta kita u vašim rukama i vaša srdačnost, sa dojučerašnjim smrtnim neprijateljem, bila je ista ona kita koju nam je svima dotični ponudio u nepunoj godini svog mandata. A da je sve bio samo igrokaz, puka spin majstorija saznali smo upravo ovih dana.

Dio nakladnika, među kojima je i izdavačka kuća „Adamić“ kojoj nisu, vašom odlukom, otkupljeni najčitaniji naslovi još uvijek tekućoj godini, „Zovem u vezi posla“, Bobe Đuderije te „Pjesme iz Lore“ Borisa Dežulovića, jasno su pokazali kakvu selektivnu svjetonazorsku i ideološku selekciju vaše ministarstvo namjerava provoditi, istu onu selekciju koja je notornu Tanju Duić postavila u komisiju koja odlučuje o otkupu knjiga za knjižnice.

„Step, by step – Stepinac“ Predraga Lucića slično naslovima prije, nije na listi otkupljenih knjiga koje bi Hrvati trebali čitati. Barem onaj dio koji nema za kupiti naslove koji su hit u godini, već ih posudbom u gradskim knjižnicama namjerava pročitati. Naveli ste, poštovana ministrice, kako zbog krize i rezanja proračuna, te zbog loše državne politike prema knjizi, broj izdanih, a otkupljenih knjiga sve je manji. Tako je vaše ministarstvo i fizički onemogućilo čitatelje diljem Hrvatske da imaju izbor naslova koje hoće ili namjeravaju pročitati. Da ne ulazimo u školske knjižnice iz kojih su davno, selektivno, pažljivo izbačeni svi autori koji po vašem ministarstvu nisu dostojni školskih lektira.

Da je cijela priča itekako ideološki i svjetonazorski obojena savršeno je jasno i laicima, a kamo li nama koji pišemo i tom uzaludnom djelatnošću pokušavamo doprijeti do čitatelja. Barikade koje postavljate između nas pisaca i čitatelja, iste su ideološke barikade koje je postavio svojom inauguracijom notorni vaš predhodnik kojeg već nazivaju „satrapom“ hrvatske kulture. Kita koju vam je ponudio bivši ministar tako je i simbolički, ali i stvarno ostala na vašem radnom stolu, kao upozorenje da se sa zacrtanog puta skrenuti neće, bez obzira koliko se nad tim „mesarskim“ zahvatima zgražala hrvatska javnost.

Žao mi je ministrice što ste tako zdušno i tako erotično nabijeno primili tu kitu, koju ste na neki način poklonili i svima nama koji pokušavamo pisati u ovoj zemlji, ali ne na način Tanje Duić ili autora sličnih njoj, već na onaj ljudski, pošteni i duboko moralni, koji prati drevno higijensko načelo da je čišćenje ispred svog praga kudikamo važnije od namještenih laureata, izmišljenih nagrada, izdašnih potpora i u vašem slučaju – kite.

No u tom vašem čišćenju hrvatske kulture od nepoćudnih autora zaboravili ste na nuspojavu, koja inače prati ideološki obojene akcije takvog tipa. Zaboravili ste na djecu koja će odrasti, kao što smo mi odrasli zajedno poštovana ministrice, uz Jožu Horvata, Nazora, Ivana Gorana Kovačića, Nušića, Andrića, Čika Jovu Zmaja i mnoge druge velikane pisane riječi na ovim prostorima. Oni su odavno u čitankama i njihovu riječ danas djeca ne mogu čuti. Ali svoje suvremene autore mogu. A u njih svakako spadaju i Boris Dežulović i Predrag Lucić, koji su i kao ljudi, ali i kao intelektualci itekako zadužili hrvatsku kulturu i da nije vas i vaših satrapa istoimene kulture današnja djeca bi se družila sa svojim piscima i učila od njih. Jer od najboljih se samo uči.

Učila bi se naša djeca o opasnostima koje ih čekaju na životnom putu, a jedna od njih je poštovana ministrice i fašizam, veliko zlo koje upravo njihovoj generaciji prijeti da ponovo budu, kao uostalom i naša, krvava generacija koja će u kakav novi rat što zbog zadojenosti mržnjom, što zbog vaših selekcija što i kako trebaju učiti. Vaš posao, uvažena ministrice, trebao bi biti da kulturom podižete standarde, da podižete svijest o miru, različitostima i suživotu sa susjedima, na način da ih naša djeca upoznaju kroz njihove pisce, ne političare i estradnjake.

Na predstavljanju Đikićeve knjige „Beara“ Predrag Lucić je ustvrdio kako je žalosno što naša djeca takva štiva neće čitati, kao što je žalosno što ih se u školama ne uči kako bi se trebalo odnositi prema ratnim zarobljenicima. Jer svakih pedeset godina naše politike izazovu nekakav novi sukob, krvavi pir i bitno je kako odgajamo djecu i na kakav način. A kultura prvenstveno služi da ih se odgaja, da uče na našim greškama.

Upravo je izvjesno, uvažena ministrice i žalosno da nas sve to čeka u bliskoj budućnosti. Novi ratovi, naoružanja, novi sukobi, mržnja, fašizam, isključivost, jer nas hermetički zatvarate upravo kulturom koja bi trebala biti perjanicom mira i bakljonošom budućnosti, kulturom koja bi trebala brisati granice i učiti djecu, ako se već nađu sa puškom u rukama pred zavezanim ratnim zarobljenicima, da ih treba, kao što ih je onomad učio Predrag Lucić u školi, nahraniti, pružiti im zdravstvenu skrb i pobrinuti se da ih nitko ne smakne nad kakvom jamom.

Problem uvažena ministrice sa našim školstvom, nakladništvom i knjigama koje otkupljujete za knjižnice je upravo taj. Da vam jednom, ako se ne daj bože nađete u takvoj situaciji, nečija djeca zaštite.

A ne da vam daju – kitu.

Index.hr