COSA NOSTRA

Povezani članci

• Silovana država
• Spalite NDH! 
• SORRY STARI MOJ – NIJE KRIVA „OLUJA“ – KRIVI SMO MI!
• Prekarijat u BIH: Mi ništa osim 20 maraka nemamo da izgubimo
• Kameni spoticanja
• Nervozni dinarski element

Kada uvažena predsjednica kaže kako nikada nije čula sporne pjesme gospodina Thompsona, te kada još obrazloži kako te neke njegove pjesme koje se spominje i citira po portalima nikada nije čula niti vidjela, tada sa sigurnošću možete zaključiti kako se još jedna pripadnica „Cosa nostre“ zajebava s vama. „Cosa nostra“ za neupućene Hrvate jest u prijevodu „Naša stvar“, a s tom sintagmom mogli ste se susresti u novijoj povijesti Republike Hrvatske kod bilo kojeg susjeda Hrvata koji bi znao izvjesiti zastavu sa početnim bijelim poljem i zajebavati vas tipa: „Susjed, toliko je u Slavoniji jutros žito izraslo!“ To su vam te Hrvatske pičke, trideset godina uglavnom žive oko vas i jebu vam živote da se osjećate kao prvorazredna budala i zapitate prilikom njihovih svetkovina u Čavoglavama, Alki, dočeka u Livnu, Kninu, proslava Oluja, polufinala i finala SP-a,  ribarskih večeri u Zaostrogu, kog kurca jednom ti ljudi se ne izjasne. Fino kao ljudi iznesite sve što imate i što ste, tko vam zapravo brani, pa nas prestanite sve skupa zajebavati i počnite se već jednom ponašati kao ljudi, kao svoji na svome, od koga se zapravo suzdržavate?

Vrapcima na granama više je jasno čija je i kakva je ovo zemlja, vas blijedog lica i gena kamenih, vaš što vas od mrske Jugoslavije brane isključivo vaš HDZ, vaša predsjednica, Thompson, izbornik Dalić, Luka Modrić i Damir Krstićević. No sada ćete kao i obično vi užariti društvene mreže i busajući se u prsa, tražeči oprost od Blažene Djevice Marije iz Međugorja, natjecati se svi skupa tko će mi brže otkinuti glavu. No činjenice stoje i one su neumitne, i poprilično su poražavajuće za vas pripadnike „Cosa nostre“ jer kada malo bolje pogledate zbilja ste obični šupci i to zajebavanje svih nas traje dobrih trideset godina.

Da vam još i pojasnim?

Što jasnije ima od rečenice gore spomenute predsjednice kako je antifašizam temelj i tekovina Hrvatske, i što ima jasnije od reakcije hordi nacionalista, velikih ustaša, domoljuba i takvih sličnih govana koji se na tu tvrdnju niti osvrnuli nisu, a kamo li blatili uvaženu predsjednicu po društvenim mrežama što im je običaj i svojevrsna životna svrha? Pa upravo zbog toga što sva ta kukavelj dobro zatvorena iza svojih prozora proklinjući Izraelskog predsjednika što ga rahmetli Adolf nije pospremio „gdje mu je mjesto“, veliča upravo tu nesreću od predsjednice kako je mudra, kako je pametna i kako je naučila kroz ovih desetak godina od kada je u Hrvatskoj što je „Cosa nostra“ i kako ona funkcionira.

„Cosa nostra“ da budem sasvim jasan, funkcionira kod te poprilično opsežne kategorije Hrvata, po sistemu kada treba govorit ćemo što bilo jači tko želi, uradit ćemo što bilo tko jači želi, ali kada ostanemo sami, mi jebaji ga znamo tko smo i što smo. Nenadjebivi vitezovi plave krvi od kralja Tomislava, ne može nas baš bilo tko jebat, osim naravno šefa ujutro, ali dali smo mi svim belosvetskim bitangama do znanja tko smo i što smo. Viceprvaci svijeta, pa nek nas ujutro jebu koilko hoće. Mi ćemo se na marendi ili gablecu mudro došaptavati i pokazivati skrivene svete sličice naših nogometaša, naše predsjednice i naših heroja generala. Neka znaju da „Naša stvar“ živi – Naka pate kada im toliko smeta!

Da vam pojasnim još ili vam nije dosta?

Najnoviji mesija u Hrvata, ikona i sveti čovjek kako ga mnogi nazivaju, drznuo se pomaknuti tu zamišljenu granicu straha kod Hrvata koja nikako, majku im jugoslavensku, ne da ponosnom Hrvatu da sluša što želi. Zbilja je tužno kada malo bolje pogledate da mi napokon svoji na svome, o stoljeća sedmog sanjamo ovu stinu pradidovu, i sada kada smo je se konačno uhvatili – belosvetske bitange nam ni pjesme ne daju da slušamo u njoj. E neće ići. Ako već ne možemo da slušamo u svojoj, slušat ćemo u susjednoj, a onaj tko ne sluša „Lijepa li si“ taj neka zatvori prozor. Tako nam poručuje najnoviji mesija u Hrvata.Otvorite prozor. I Izvjesite zastavu. Neka vide da nas ima. Neka znaju da „Naša stvar“ živi, unatoč celom svetu i okolici. Jer upravo ta sporna pjesma sukus je svega onoga što naša predsjednica, naša polititika, naš izbornik, naša vrsta, naši Vatreni, svaki naš kurac zapravo jest, ali eto mi nikako da skupimo muda pa da to jednom jasno i glasno kažemo. Republika Hrvatska nije do  Crvenog grma kako bi htele belosvetske bitange, već je naša Lijepa domovina puno, puno dalje. Ona se prostire od Ljubuškog, Međugorja, sve tako do Mostara. To je zapravo naša domovina i o tome zapravo ta pjesma govori. Kao i o Neretvi koja je nosila leševe zbog te i takve zločinačke politike, bila ona u pjesmi Thompsona u kojoj Srbi idu nizvodnio ili ona bila u ovoj lijepoj u kojoj tko god želi može nizvodno, naravno onaj koji pati pa ga smeta što jedna držaav koja će uskoro u EU zapravo to nije, već je to dražava iz koje nam dolaze najbolji, najveći, oni što ih je pun Split, Zagreb tjednom, a vikendom obično odlaze kući.

Što dakle objašnjavati još treba o šupcima Hrvatima koji nikako da uspostave svoju suverenost na svojoj grudi koja je krvlju tisuća i progonom manje od tri stotine tisuća Srba napokon uspostavljena na karti svijeta?

Ako vam još bilo što nije jasno, ili ako ste nedajbože protiv gore navedenih postulata „Cosa nostre“ morate se zbilja zapitati, posebno ako vam je dijete već mjesecima u Irskoj, a vi iskreno ne znate što je toliko ljepše tamo gdje povazdan pada kiša, od naših pustih Slavonskih polja, od naših Bikijada i Čavoglava, od naših Vatrenih nogometaša i predsjednice, od našig HNS-a i HDZ-a, od naših uhljeba i naših iz dijaspore, od naših branitelja i generala koje bi trebali hraniti valjda do smrti, što je pizda mu materina tu loše i što tu ne valja?

Pa valjda upravo ono što toliko zavjerenički skrivate od svijeta, pa valjda upravo ta jebena „Cosa nostra“, pa valjda upravo ta činjenica da niti zemlju ne možete napraviti zemljom po svom jebenom ćeifu!

Jer vas je strah da bi uskoro mogli ostati bez onih što vas hrane. Strah vas je tog bijelog svijeta i te belosvetske bagre u koji je otišlo toliko pameti da više ni truna ovdje ostalo nije. Strah vas je i kao vaši djedovi zavjerenički šapućete igledate hoće li vam nebo konačno pasti na glavu. I što je najljepše – hoće.

Jer uskoro neće biti nikog da vas hrani. Nikoga da hrani vaše domoljubne pizdarije iza kojih stoji samo licemjerje, rasizam i isključivost. Nikoga da s vama maše zastavama i sluša Thomspona. Ni predsjednice koja će se vratiti u Ameriku, niti mesije Dalića, Modrića, Šukera, Plenkovića i svih tih divnih likova. Svi su se oni davno pobrinuli za sebe.

A vama će ostati vaša „Cosa nostra!“

Da jednom  konačno s njom obrišete guzicu.