Crna Gora u šoku : Proglašeno redovno stanje

Povezani članci

• Prikazujući sebe kao žrtvu antisemitizma: Amir Gross Kabiri zataškava priču o kriminalu u Aluminiju i poslovanju sa Rusijom
• Kurspahić: BiH u evropskom ćorsokaku
• VRATIJA SE VOJA, A DI JE BIJA…
• Stjepan Mesić: Tolerancija prema fašizmu nije dokaz demokratičnosti!
• Ološ na vlasti
• Dijalog o puku

Do prije nekoliko dana,crnogorski vlastodršci uvjeravali su zaleđenu javnost kako je sve pod kontrolom i nema razloga za uvođenjem vanrednog stanja, iako je snježna kataklizma bila svugdje uokolo Crne Gore. No, prelaskom granice Crne Gore, snježni nanosi dobivaju kontranapad ogromne toplote inicirane crnogorskim patriotizmom, pa je stanje redovno.Te izjave, tih šeprtljavih, frustriranih, nesposobnih, amoralnih i pritupih državnih pajaca, koji svoju egzistenciju zahvaljuju pukom prokletstvu morbidne partijske mašinerije, indikator su svojevrsne kerumizacije Crne Gore. Najpoznatiji hrvatski redikul, obelisk rularne prostote, gluposti, neznanja i trgovačke manipulacije gradonačelnik Splita Željko Kerum postao je tako top tema Televizije Crne Gore. Klasičnom demagogijom, poltroni u tv studiju, najjadnije, najgadnije, najružnije, najdestruktivnije televizije od kako je svijeta i vijeka, konstatirali su kako je stanje u Podgorici skroz dobro, jer eto, pogledajte kako je u Splitu, nedostaje im gispa za polomljene ekstremitete, ako je to europska unija, idemo ni brzo natrag,cinički smijeh na nebuloze Keruma nije im silazio sa bezobraznog lica.
Međutim, nije najgore to što je kerumizacija Crne Gore sasvim latentna i realna opasnost po stanovništvo koje ne radi, laje, laže, maže, vara i krade po ovoj nekada simpatičnoj nekretnini, mnogo gora opasnost prjeti Splitu ako uslijedi crnogorizacija Keruma.
To je tek katastrofa neslućenih razmjera.
Kad usporedite Mugošu i Keruma, onda ovaj prvi izgleda kao intelektualna blagodat i božji dar. Eto, to je naša surova, svirepa, brutalna stvarnost.
Pred neki dan, nabijem vunenu kapu na glavu i skoknem do Vrhovnog štaba, tu pred kaminom održavamo sjednice kriznog stožera od pet do šest popodne. Loza, gorki list,kava,friganice,suve smokve. Pita me Neno : Koja je razlika između vanredne situacije i vanrednog stanja ? Ovi na RTS-u uvode vanrednu situaciju, a naši đetići neće uvoditi vanredno stanje…Razlika je velika, odgovaram, situacija je pojam kojeg političari koriste ako je stanje zajebano, dok je stanje termin koji se koristi ako situacija nije pod kontrolom.
Ruku na srce,to što je uvedeno vanredno stanje u Crnoj Gori potpuna je glupost. Tek tada, odnosno tek sada, ništa neće funkcionirati kako treba. Ovdje je problem ako bi, ne daj bože, Milo Đukanović uveo redovno stanje. Zamislite tu šokantnu vijest : uvedeno redovno stanje. Umirem od straha na samu pomisao. U Crnoj Gori je vanredno stanje uvijek, kad je ljetna turistička sezona, kad pet dana pada kiša bez prestanka,kad su lokalni izbori, kad su parlamentarni ili predsjednički izbori, kad dolazi Madona a policajci na konjima i helikopteri osiguravaju manifestaciju, kad arapski šeik stane da se popiša na Kaluđerovu među u Buljarici (ovi iz Vlade odmah pomisle na višemilijunsku investiciju, jer se šeiku krajolik beskrajno svidio ), kad ovi iz MANSA tako monotono,dosadno,uporno i tvrdoglavo traže hapšenje velikih riba, ukratko, ovdje je vanredno stanje redovna pojava, a uvođenje redovnog stanja iziskivalo bi vanredne mjere.
S obzirom na vanredno stanje, daljinski namjestim na TV Crne Gore, ali su oni u studio, najranije ujutro, doveli nekog karatistu !? Moguće da su pogodili : jedan mavaši i maj-geri uputiti u glavurde članova Vlade i skupštinskih poslanika nimalo ne bi bio promašen potez. Zatim sam, na par minuta, pogledao vanredni program Televizije Vijesti i ostao zgranut amaterizmom, smušenoću, mucanjem i neznanjem. Znate, kakvi su mediji, takvo je društvo.
E, sad, ima ta nadaleko poznata crnogorska solidarnost, to junaštvo i te priče. Šta je dva metra snijega naspram crnogorskog junaštva ? I sva tehnika, sva tehnologija,svi kapitalistički vrhunci i korporacijski orgazmi padaju u vodu, jer sve se svodi na bizarnu i pomalo zaboravljenu lopatu.
Ali, nema Alije Sirotanovića.Tko će lopatati ?
Kad je riječ o vanrednim mjerama, treba narediti Vesku Baroviću da pod hitno stvori sol za ceste i puteve, a prioritet ima auto-put Bar- Boljare, njega valja hitno i temeljito očistiti. Nadalje,treba narediti Momiru Bulatoviću da počisti snijeg ispred ulaza u svoju stambenu zgradu,a ako on to odbije zbog velikosrpskih razloga, treba ga uhapsiti i staviti mu elektornsku narukvicu oko noge, kao Ceci. Džipove Predraga Nenezića, Žarka Pavičevića, Predraga Sekulića i Milutina Simovića valja odmah staviti u službu naroda.
Pas vodič za slijepe, čiji je vlasnik Marijana Mugoša iz Podgorice stavlja se odmah i trenutno pod komandu antisnježne specijalne jedinice policije. Neka traži zatrpane u snijegu. Nagrađuju se crnogorski jezikoslovci i novinari koji su u nastupu kreativnosti snijeg definirali kao snježne padavine.
Svetozaru Maroviću naređuje se osnivanje hokejaškog kluba u Budvi, a Budvi se naređuje do po drugi puta uplati 50.000 eura za pomoć sjeveru Crne Gore, nakon čega će se moralnoj Budvi uputiti 55.000 eura pomoći od Podgorice, nakon što ova uzme 60.000 eura od Bara, koji je prethodno uzurpirao 70.000 eura od Virpazara.
Pazite, ja slušam i ne mogu se načuditi : kaže taj tip, neki rukovodilac Željeznice, da su ljudi zarpani u vagonima skroz OK, imaju pića, hrane, imaju grijanje, bezbjedni su…
Ma, prelijepo im je !
I jasno, umre jedna osoba, ima li dramatične situacije od te ? Čisti Bergman, Fellini i Kusturica zajedno. Nekakvi štab za vanredne situacije ode u neku pripizdinu i ostane zameten !’ Pa se moli građani da zamole vojsku da ona odblokira štab za vanredne situacije ?
Recite mi, molim vas, ima li bolesnije države ? Zadnja vijest je da je Crna Gora zatražila pomoć NATO-saveza. Iako nije članica tog miroljubivog Saveza, Crna Gora po enti put, kad god zagusti, traži od NATO-a pomoć. Mudro. Zamišljam kako izgleda ta molba, u diplomatsko-protokolarnom smislu. Budući da Lukšić, Đukanović, Vujanović, Sekulić, kao i prethodni Nenezić, Gvozdenović i sl. ne znaju engleski jezik, ta molba za pomoć izgleda otprilike ovako :

 prime ministar Igor Đukanović.