Crne vrane

Heni Erceg
Autor 21.4.2022. u 11:49

Izdvajamo

  • Zato je taj lik posve nebitan, nego je bitna državna podrška ustašofiliji i politička šizofrenija šefa vlade čije je dupe stalno jednom polovinom u Bruxellesu gdje se „nosi“ antifašizam, a s drugom doma, gdje zbog mira u partiji i većem djelu nacije odobrava korištenje ustaškog pozdrava i državne dvorane za slavljenje jedne zloćudne tvorevine.

Povezani članci

Crne vrane

Došao je na svečanost svjetskog Dana Roma. I tu, onako po svoju, „uvjerljivo“ pridikovao o „potrebi sjećanja“ na stradanje pola milijuna evropskih Roma, te još nešto promrmljao i o ulozi hrvatskih fašista u eliminaciji Roma, nije kazao da ih se tadašnja ustaška država temeljito riješila: 17.000 ubijeno je samo u logoru Jasenovac, a preživjela tek šačica. Romi pak bili su sretni dolaskom premijera, dok je nešto dalje, u Splitu, jedna dvorana bila prepuna ljudi u crnom koji su svoj performans započeli pozdravom ‘Za dom spremni’, onim pod kojim su nekada čekićem i kamom ubijani hrvatski i bosanski Romi. Dvoranu im je, kako bi tobože obilježili godišnjicu osnutka ratne bojne što nosi ime ustaškog koljača, Rafaela Bobana, na raspolaganje dala država, u vojnom kompleksu Lora, pa je slavlje, baš prigodno, održano na mjestu nekadašnjeg logora u kojemu su 90-tih okrutno mučeni, ponižavani i ubijani srpski građani Splita.

Inače, za zločine u Lori, neke od najgorih u zadnjem ratu, znala su se imena počinioca, javili su se brojni svjedoci i  preživjeli logoraši, ali hrvatsko pravosuđe nije pokazalo pretjerano zanimanje za ta zvjerstva, pa su i suđenja trajala beskonačno; evo tek su pred koji dan na simboličnu kaznu zatvora osuđeni zapovjednik Lore i jedan stražar, svi ostali odavno su ugledni građani Splita.

Uglavnom, slavlje se nastavilo i drugi dan jednako provokativnim cinizmom, u splitskom kvartu to jest, iz kojega su ratnih godina ljudi u crnom, „branitelji“ tuđe imovine, izbacili iz stanova pod prijetnjom smrću na tisuće splitskih Srba. Pred spomenikom pripadnicima brigade s imenom ustaškog zločinca orilo se dakako ‘Za dom spremni’, pozdrav za koji premijer kaže da je zabranjen, osim u posebnim prilikama, a zar proslava uspostave fašističke Nezavisne države Hrvatske, što je i bio pravi smisao dvodnevnog okupljanja crnokošuljaša, nije doista posebna prilika? Očekivano, slavljenje ustaške države uveličali su pripadnici vlasti, i izaslanik Vlade, točnije Ministarstva branitelja koje inače plaća svaki ustaški dernek, financira ustaška glasila i revizionističke „povjesničare“ koji negiraju postojanje konclogora Jasenovac i njegovih više od 80 tisuća žrtava.

Onda je taj predstavnik Vlade – čiji je šef upravo tumačio Romima važnost povijesnog sjećanja, e da se zločin ne bi ponovio – mrtav hladan izjavio kako „bez aprila 1941., ne bi bilo ni današnje Hrvatske!“ i time bivšu fašističku državu proglasio temeljem današnje Hrvatske.

No zašto bi to uopće bila skaredna rečenica, ako se uobičajeno ritualno izgovara i ako je na toj prijesnoj laži već odgojen niz generacija? Uz Vladu koja na rijetke prozivke reagira tako da tom blesanu, svome izaslaniku, ne prigovara samu izjava, bože sačuvaj!, nego to što nije držao jezik za zubima, a poslan je na ustašku svinjariju samo kako bi zapalio svijeće, te „nikakvo njegovo obraćanje nije bilo predviđeno“. Ukratko, Vlada je poslala svoga čovjeka na svečanost osnutka NDH, ali eto nije bilo predviđeno da nešto laje, nego da „samo“ položi vijence. U čast uspostave ustaške države!

Zato je taj lik posve nebitan, nego je bitna državna podrška ustašofiliji i politička šizofrenija šefa vlade čije je dupe stalno jednom polovinom u Bruxellesu gdje se „nosi“ antifašizam, a s drugom doma, gdje zbog mira u partiji i većem djelu nacije odobrava korištenje ustaškog pozdrava i državne dvorane za slavljenje jedne zloćudne tvorevine.

I čemu uopće čuđenje što je svake godine sve više kretena na splitskom obilježavanju osnivanja NDH? Ako se zna da u obrazovnom sistemu jedva ima spomena, a kamoli kritičkog osvrta na to krvavo razdoblje hrvatske povijesti, pa maturanti završe školu, a da ne znaju što je bila NDH, a što konclogor Jasenovac, budući da većina škola odbija uvrstiti posjet Jasenovcu u svoj program. Štoviše, rijetkim profesorima koji su učenike vodili na to mjesto tame roditelji su masovno zabranili takve izlete, ispravno detektirajući da su u suprotnosti s općom klimom u društvu.

Kada je pak 2005. rađen novi obrazovni program, više kao pokušaj, nego kao sistemska obuka o građanskom odgoju koji podrazumijeva i upoznavanje s krvavom eliminacijom drugih etničkih grupa, bio je predviđen kontinuiran, od države plaćen, obilazak Jasenovca, upoznavanje s činjenicama o zločinu, osuda ustaškog režima, rasnih zakona i ideologije fašizma. Sve je to međutim palo u vodu, Jasenovac je naprosto prebrisan s mape terenske nastave, revizionizam se ukorijenio, a ministar obrazovanja kaže da „još uvijek nije vrijeme“, da „treba prvo srediti interpretacijski dio“. Drugim riječima: politička elita, a ne povjesničari, treba odlučiti kako „interpretirati“ NDH – kao prokletstvo fašizma ili kao temelj današnje Hrvatske?

Do tada ustaštvo ostaje s onu stranu obrazovanja, pa je i posjećenost logora Jasenovac zanemariva, a rijetki profesori koji žele biti korektiv obrazovnog sustava i odluče se povesti jednako tako rijetke učenike u upoznavanje s činjenicama na terenu, rade to o svom trošku. Oni su, naime, neželjena djeca sistema koji je i porodio one crne vrane koje i ove godine zlokobno grakću u Splitu.

Mladina

Heni Erceg
Autor 21.4.2022. u 11:49