Cro-Reki i Cro-Deki

Izdvajamo

• Od ove silne fakultetske i institucionalne zbrke sasvim mirno prolaze pregovori doktora Frojda kojem preko mosta svaki dan dolazi markantna ljepota Andrejeva na ispovijed…., dok Sava od Slovenije mirno teče kroz Zagreb i Hrvatsku i lizne malo Bosnu i njezinu jedinstveno složnu republiku sve do matice Srbije .., sve do europskog ušća Dunava pred Beogradom….eto, priroda pretvorila različite rijeke u veliku vodu široku i toliko jaku da Srbija proizvodi struje za pola države od te europske riječne priče…., e da nije hrvatskog Srbina Tesle bilo još bi bili u mraku svi…

Povezani članci

• VIOLINA IZ PALMIRE
• Rudanica Biliću: Zašto ste uvijek nadrkani i napaljeni?
• Milanović: Ja od Čovića ovog trenutka ne mogu očekivati više
• Propagandni rat protiv BiH: Bosna samo što nije napala Hrvatsku i Srbiju
• Vratiti pravnu državu građanima!
• 09. studeni/novembar 1995. – DVIJE GODINE POSLIJE

Foto: Tomislav Pavlek, Hina

Otišao je dekan, a hoće li poslije njega prvo otići rektor ili saborski zastupnik Glasnović ili vrhunski intelektualac i omiljeni voditelj ili direktor hateveja ili neki predsjednik neke stranke ili će svi ostali ostati – to ćemo saznati od Šprajca kojem zamjeraju da on uopće nije nikakav Šprajc neko se preziva nekako drugačije.

Dakle evo crkve na filozofskom opet…, ali ne kao Brešanove komedije „Nečastivi na filozofskom fakultetu“ koja se satatiričkim načinom poigrala vremenom samoupravnog socijalizma u tadašnjoj Jugoslaviji uspoređujući neusporedivo…

– sada je stvar s Filozofskim fakultetom došla na naslovnice medija u ozbiljnom obliku…

Ars gratia artis – latinska izreka koju je „proslavio“ i kao pojam “l’art pour l’art”;  uveo u život francuski filozof V. Cousin 1818. zastupajući tezu o samodovoljnosti umjetnosti i njezinoj neovisnosti o društvenom životu i političkim prilikama – trebala bi biti poznata dugogodišnjem čelniku pedagogije na filozofskom fakultetu u Zagrebu i sadašnjem dekanu…..,  nakon odlaska Borasa na funkciju rektora zagrebačkog sveučilišta.

S obzirom da mu niti ime ne želim spomenuti, a i s obzirom da je riječ o puno, puno i previše spominjanoj osobi citirat ću hrvatski leksikon koji kaže  nomina sunt odiosa (lat.: imena su mrska) što je izreka iz jednoga Ciceronova govora, a radi se o slučajevima kada se (najčešće iz opreza) ne želi odgovoriti na pitanje tko je osoba o kojoj se iznosi nešto nepovoljno.

Iako povijest Filozofskoga fakulteta datira od 23. rujna 1669. godine kada se diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznaje status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu….

   – dakle tada u tim davnim godinama pismeni ljudi bili su pripadnici tadašnjeg najobrazovanijeg sloja društva koje je vrh intelektualne elite obrazovala u crkvenim ustanovama….

• očito je i danas nekome iz plejade sljedbenika „nove paradigme“ hrvatskog društva i kulture došlo do pameti da ponovno vrati kotač povijesti tamo gdje mu je – po njihovom mišljenju i mjesto.

Viktor Hugo davno je pustio u eter izreku koju i danas citiramo: „Usuditi se, to je cijena napretka“…

• pa ću se i ja usuditi pojasniti kako je došlo do pokušaja spajanja „friško“ priznatog fakulteta teološkog utemeljenja s jednim fakultetom filozofskog utemeljenja što je u mnogim svojim smjerovima slično i oba fakulteta imaju velike podudarnosti, ali i nepremostive prepreke da bi postale jednakopravne….

A ovdje nije pitanje jednakopravnosti!

To je pitanje spajanja teologije odgovorne pravilima Vatikanskim i filozofije odgovorne pravilima „svjetovnim“…., dakle kao svjetovne kategorije….

Kao dokaz sasvim svjetovne tvrdnje citirat ću podatke sa službenih stranica FFDI- ja:

Filozofski fakultet Družbe Isusove (FFDI) je visokoškolska ustanova koju je osnovala i Statut odobrila Vatikanska Kongregacija za katoličku naobrazbu (tal. Congregazione per l’Educazione Cattolica /dei Seminari e degli Istituti di Studi/), dekretom od 31. srpnja 1989. godine. Snagom te odluke FFDI je, u crkveno-pravnom smislu, izjednačen s Teološkim fakultetom u Zagrebu, Teološkim fakultetom u Splitu te Teološkim fakultetom u Đakovu.

U „svjetovnom smislu….., Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske rješenjem od 7. listopada 1992. godine upisalo je FFDI u Registar znanstvenoistraživačkih organizacija i jedinica kao znanstvenoistraživačku organizaciju u znanstvenom području filozofije – pod registarskim brojem 199. To je rješenje ponovo izdano 20. kolovoza 1996. i potvrđeno 22. listopada 2002. godine.

Nakon promjene studijskih programa godine 2005. proveden je postupak dobivanja dopusnica preko Sveučilišta u Zagrebu. Svi studijski programi FFDI-ja (preddiplomski, diplomski i doktorski) imaju trajne dopusnice Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Uključivanjem naša dva studija u Hrvatske studije Sveučilišta u Zagrebu, naši su studenti postali studenti Sveučilišta u Zagrebu, upisne kvote odobrava njegov Senat, a studenti se upisuju sukladno postignutim rezultatima na državnoj maturi.

• Tako piše na stranicama FFDI-ja….., a gospodin Rektor zagrebačkog Sveučilišta je na redovitoj sjednici u ak. god. 2015./2016., održanoj 8. prosinca 2015., kao „Primus inter pares“ potaknuo Senat Sveučilišta u Zagrebu da donese  Odluku o uključenju Filozofskog fakulteta Družbe Isusove –  kao ustanove – u sastav Sveučilišta u Zagrebu, kao punopravne sastavnice pod nazivom Fakultet filozofije i religijskih znanosti.

– ali to nije sve…., pa je gospodin Boras, bivši dekan filozofskog, a sada Rektor zagrebačkog Sveučilišta dana 29. srpnja 2016. potpisao i Ugovor o položaju i djelovanju Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu (Fakultet filozofije i religijskih znanosti) u sastavu Sveučilišta u Zagrebu.

Znamo dobro tko je došao na Borasovo mjesto na filozofskom fakultetu i očito proveo previše vremena na dekanskom položaju pa je suvišno  spominjati upravo donesenu suspenziju za upornog i zastarjelog sada već bivšeg dekana filozofskog fakulteta.

Kolokvijalno rečeno, onako u  zagrebačkom žargonu:“ kaj je preveć je preveć –  nek je otišel…“

Danas je normalno da rektor sveučilišta igra neke svoje igre, normalno je i da dekan filozofskog igra neke svoje igre kao što je danas, nažalost, sasvim normalno da voditelj jedne male televizijice koji prostitutke plaća kokainom redovito intervjuira čelnike vladajuće stranke, kao što je normalno i da predsjednica Republike poziva razne sumnjivce na svoju inauguraciju, te da, naposljetku, saborski zastupnik poziva policiju da napadne studente.

I svi više manje šute, osim što se pobune ceremonijalno, pro forma, samo katkad, i ne odveć glasno i odlučno. Hrvatski birači hrabrost su, očito potrošili u ratu…

Svašta je danas tako normalno….

• od predsjednika najveće stranke možeš očekivati da uzima provizije „pod normalno“
• ustavni suci uzimaju neke tuđe novce radeći „u fušu“ pa je onda normalno i da od sveučilišta preko nogometa sve do države ništa ne stoji – kako se kolokvijalno kaže – na svom mjestu.

Ako osuđujemo postupke takvih moralnih vertikala koje sam do sad spomenuo jedan donedavni čelnik/vlasnik nogometnog kluba sasvim je pristojan čovjek koji „lijepi“ po 500 eura na čelo „muzičara“ potpuno legitimno – a i lijepi nešto svoje – za razliku od spomenutih….

• drugi je „par rukava“ kako je zaradio taj novac…, Karamarko je isto „pun ko brod“ – kruži priča unutar hadezeja….., ali, da nastavim o „ljepljenju“….

Slijepiti teološki i filozofski puno je veća pizdarija nego zalijepiti 500 eura u pijanoj euforiji kad „tvoj klub“ pobijedi pa „malo poludiš“ uz omiljenu muziku…, il griješim opet jadan…

Da ne duljim priču i filozofiram o teologiji zaključujem da biskup Košić neće imati priliku filozofirati na filozofskom fakultetu nego samo na hateveju, a Previšić neće moći na ispovijed kod Bozanića svaki dan nego samo kad udovolji uvjetima koje crkva propisuje za ispovijed.

Ne znam koji su to uvjeti, ali znam da dok je Previšić bio dekan na filozofskom – na odsjeku anglistike studenti Američke internacionalne škole u Zagrebu nisu imali pravo upisa na anglistiku –  iako im je država priznala diplome IB programa – uz obrazloženje da nisu ispunili uvjet znanja engleskog jezika. Znam iz „prve ruke“…

U famoznom „pravnom aktu“ koji je potvrđen u Senatu potrebno je na državnoj maturi imati iz engleskog jezika „najmanje 80% znanja“ – dakle „vrlo dobar“. S obzirom da su ti studenti slušali sve predmete (osim hrvatskog jezika) na engleskom jeziku nikako mi nije bilo jasno zašto ti mladi ljudi nemaju pravo „pristupiti prethodnoj provjeri znanja engleskog jezika“?

Poznajem dobro i osobu koja je polagala engleski jezik kao dio hrvatske mature, (ne cijelu maturu) – a završila je i osnovnu i srednju školu na engleskom jeziku.

Naravno da je položila, ali nakon toga (i nakon što je jedan drugi student odustao od studija anglistike) dogodio se skandal jer su o tome obaviješteni i Američka Veleposlanica u Zagrebu i direktor Američke internacionalne škole.

Nisu se mogli načuditi kakav je to fakultet koji jedini na cijelom svijetu postavlja administrativne prepreke u znanju engleskog jezika i ne dopušta pristupanje studiju.

Zar nije u SAD-u službeni jezik engleski? Pa kojim jezikom ameri govore?

Znate li kakva je na to bila reakcija dekana Previšića? Nezamisliva! „Sajamska“!

Poslao je pismo Gradonačelniku Zagreba da suspendira čovjeka koji je obavijestio amere da im u Zagrebu ne priznaju njihovu školu zbog „neznanja“ engleskog zato jer je taj čovjek zaposlen u lokalnoj upravi!

I, za kraj, kruži odlična priča među mladima o tome kakav dojam ostavlja svojim grimasama, gestama i općim izgledom taj bivši dekan.

Izgleda im kao negativac iz crtanih filmova.

Za njega je čak i onaj u dijaspori izabrani paranoični zastupnik u Saboru Glasnović kojeg i u snu progone komunisti – sasvim pristojan čovjek. Meni se čini da i nije „sav svoj“, ali, ali, ali…..

On ima pravo pričati što god hoće jer mu je imunitet na najvišem nivou – bolest mu ne može niti blizu s tolikim imunitetom.

Može izjaviti da se nepoželjni trebaju odmah i sad pobiti.

Naravno, on će odrediti „koga treba eliminirati“.

Otišao je dekan, a hoće li poslije njega prvo otići rektor ili saborski zastupnik Glasnović ili vrhunski intelektualac i omiljeni voditelj ili direktor hateveja ili neki predsjednik neke stranke ili će svi ostali ostati – to ćemo saznati od Šprajca kojem zamjeraju da on uopće nije nikakav Šprajc neko se preziva nekako drugačije.

Od ove silne fakultetske i institucionalne zbrke sasvim mirno prolaze pregovori doktora Frojda kojem preko mosta svaki dan dolazi markantna ljepota Andrejeva na ispovijed….,  dok Sava od Slovenije mirno teče kroz Zagreb i Hrvatsku i lizne malo Bosnu i njezinu jedinstveno složnu republiku sve do matice Srbije .., sve do europskog ušća Dunava pred Beogradom….eto, priroda pretvorila različite rijeke u veliku vodu široku i toliko jaku da Srbija proizvodi struje za pola države od te europske riječne priče…., e da nije hrvatskog Srbina Tesle bilo još bi bili u mraku svi…