ČUDNI HRVATSKI PEREC

Autor/ica 👤VEDRAN SRŠEN 11.12.2020. u 12:22

Povezani članci

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek/PIXSELL

Sklonivši se iz Mostara u Zagreb, Nino Raspudić danas uvaženi profesor na Filozofskom fakultetu i zastupnik u Hrvatskom Saboru, osjećajući da se nalazi na sigurnoj i pristojnoj udaljenosti, nastavlja svoju višegodišnju politiku huškanja ljudi u Bosni i Hercegovini na nove sukobe i sudare. To i nije baš neko herojstvo, jer pravi bi patriot i junak ostao i bio sa svojim narodom, pogotovo ako je taj narod tako dramatično ugrožen i na koljenima kako kaže, te bi se borio skupa s njim za ostvarenje pogaženih prava, a ne bi ga napustio i ostavio na cjedilu. No naravno, svatko ima pravo birati svoj put do sreće, ali nemoj tada kada si već otišao odašiljati iz daleka zapaljujuće poruke.

Upravo je po takvom receptu i modelu izvršena priprema i uvod za ratna zbivanja u Hrvatskoj devedesetih godina. Sjećamo se dolazaka i obilazaka raznih srpskih emisara iz Beograda napaćenom, obespravljenom i na koljena bačenom srpskom narodu u Hrvatskoj.

„Hrvatska je trebala proglasiti Željka Komšića „personom non grata“, reći će Nino Raspudić prilikom ovotjedne rasprave o položaju Hrvata u BIH, dakle osobom koja je nepoćudna i nepoželjna u Hrvatskoj. Po diplomatskim uzusima se podrazumijeva da je neprihvatljiva ona osoba koja se ogriješila o čast i dostojanstvo Republike Hrvatske. Naravno da se Željko Komšić, koji je po Daytonskim pravilima zakonito izabran za člana Predsjedništva BIH, nije tim izborom mogao ogriješiti o Republiku Hrvatsku. O tome je nedavno na ovom portalu renomirani novinar i urednik Tomislav Jakić objavio maestralni esej „Sjedi – Jedan“, pa bi bilo dobro profesoru Raspudiću da to štivo pročita i savlada.

Na Balkanu su državice nastale raspadom Jugoslavije često posezale za ovom inače diplomatskom mjerom, najčešće je upotrebljavajući jedna protiv druge, pa je tako i sada Raspudić prijedlog usmjerio prema našem prvom, najbližem i meni najdražem susjedu Bosni i Hercegovini. Pored u diplomaciji, „persona non grata“ ponekad se koristi i protiv političara, umjetnika ili sportaša. Tako su na Balkanu kao nepoželjni proglašavani Aleksandar Vulin, Carl Bildt i Vojislav Šešelj od strane Zagreba, Književnik i nobelovac Peter Handke u Sarajevu, te nedavno Vladimir Božović srpski ambasador u Podgorici. Bilo je nepoželjnih pjevača i sportaša, a također je i crnogorska veleposlanica protjerana iz Beograda nakon priznanja Republike Kosovo.

Održavši jedan od najneprijateljskijih govora prema BIH u povijesti Sabora, duboko uronivši u unutarnja pitanja te nama prijateljske i susjedne zemlje, zasmetati će mu i navodno blagi ton napisanog izvješća, a nije mu baš po volji ni zemljopisni oblik Hrvatske koji je „baš u tom čudnom obliku“. Podsjetit će tom izjavom na Franju Tuđmana sa sučeljavanja kandidata na tadašnjoj TV Zagreb pred prve demokratske izbore u proljeće 1990. g.odine, koji je isto tako ustvrdio čudan oblik „hrvatskog pereca“. A taj će „čudan oblik“ Franju Tuđmana dovesti 4.12.1993. godine do sastanka sa Bobetkom, Červenkom, Krpinom i drugima, gdje će Franjo Tuđman potpuno nevizionarski ustvrditi:

„Ovdje se utvrđuju granice buduće hrvatske države. Ona će vjerojatno biti veća nego što je ijedan hrvatski vladar, ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti. Stoga se ne treba bojati činjenice da će se Republika Srpska pripojiti Srbiji, jer će se HR Herceg Bosna pripojiti Hrvatskoj. Hrvatska će biti snažnija i moćnija.“ (Izvor: Haški transkripti).

Meni oblik naše Hrvatske nije čudan, već dapače, najmiliji mi je i najdraži jer je takav od kada znam za sebe pa mi je i normalan, jer je to naša Hrvatska koju kao takvu prepoznajemo i taj oblik mi se urezao u srce i ne bi ga mijenjao ni za koji drugi na svijetu. To je Hrvatska kakvu nosim od rođenja, od 1953. godine i istoga je oblika i danas, i daj bože da on takav ostane i idućih sto godina, i idućih tisuću godina i idućih sto tisuća godina, jer bi to značilo da će naša djeca u miru živjeti.

Zato s nevjericom i podozrenjem gledam na one koji kažu da je Hrvatska „baš u tom čudnom obliku“. Jer ako je nešto „čudno“, to podrazumijeva promjenu. Ako ti je nos dug i čudan treba ga operirati. Ako ti je oblik Hrvatske pak „čudan“ poput pereca, to treba podebljati.

Eto, to su ti problemi kada ti je teritorijalni oblik države „čudan“, a vidjeli smo gdje je taj „čudan“ oblik odveo Franju Tuđmana, Prlića i društvo.

Ustvrdit će u svom govoru Raspudić da je BIH prijateljska samo ako u njoj sudjeluju legitimni predstavnici Hrvata, s tim da o tome što je legitimno u BIH odlučujemo mi iz druge države. Interesantno je to kako političari koriste riječ „legitiman“ upravo u onim slučajevima kada žele nešto provući a nemaju argumenata, pa će reći – „da to je legalno ali nije legitimno“. Kao da riječ „legitiman“ koja potječe od latinske riječi „legitimus“ nema značenje nečega što je zakonom određeno.

Profesor Raspudić zna i što treba napraviti. Pored proglašenja Željka Komšića „personom non grata“, nužno je blokirati sve pristupe BIH prema Euro integracijama i toliko dugo dok ne izmijene izborni zakon. Treba njih ucijeniti. U tome nam uzor i svijetli primjer treba biti ono što Bugari rade Makedoncima, ne priznavajući im praktički ni postojanje makedonske nacije. Tako bi ovaj profesor talijanistike sa Filozofskog u Zagrebu „bugarizirao“ hrvatsku vanjsku politiku i primijenio je prema Bosni i Hercegovini.

Na kraju će govora Raspudić primjedbovati kako hrvatska Vlada ne pritišće dovoljno naše partnere, misleći na Njemačku i Ameriku, kako bi u BIH radili ono što mi želimo. Obično veliki pritišću male, a politika i diplomacija se u suvremenom svijetu provode nosačima aviona i topovima. Zato treba biti pažljiv sa pritiscima na Ameriku.

Upravo se za tri dana 14. prosinca/decembra navršava 79 godina kako je NDH objavila rat Americi.