Danas lihvar, sutra biskup

Povezani članci

• Haris Ljevo najavljuje novu sezonu francuske Ligue 1 : Nikad jače i neizvjesnije prvenstvo
• Jadna je zajednica gdje je mržnja projekat
• Psihologija politike: Kome ide u prilog indukovanje panike?
• Pljačka po zakonu
• Feljton: Religija u post-jugoslavenskom kontekstu
• Bajić ispituje Bandića

Nakon afere Pokora u kojoj je zablistao poslovni genij nadbis-kupa Puljića, novine su otkrile još jednog talentira-nog poduzet-nika – župnika iz Novigrada na Dobri, kojega su vjernici nazvali lihvarom…

Piše: Predrag Lucić

Ponosan sam na te tvrtke i ponovno bih ih osnovao – naslov je Večernjakova intervjua s msgr. Želimirom Puljićem, u kojemu predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i sadašnji nadbiskup zadarski odgovara na napise Dubrovačkog dnevnika o aferi Pokora, u kojoj su – kao što znate – isplivale mnoge neugodne pojedinosti o sumnjivom poslovanju i još sumnjivijem gašenju firmi što ih je pokrenuo za vrijeme svojega upravljanja Dubrovačkom biskupijom.

Na novinarsko pitanje o medijskim optužbama da je svoju biskupsku poziciju koristio za bavljenje financijskim inženjeringom, msgr. Puljić kaže sljedeće: »Ako ‘financijski inženjering’ znači dobro planirati, sredstva osigurati, obnovu i gradnju objekta izvesti prema pravilima struke i propisa, te sve koji su u radovima sudjelovali nagraditi i nikoga ne oštetiti, onda je meni kompliment što me optužuju za takav inženjering.

No, i vrapcu na grani je jasno kako autori članka iz mog dragog Dubrovnika ne misle tako. Oni imaju druge nakane koje su blizu klevete i difamacije na razini Hrvatske, a i šire. Ne kanim se od toga braniti. Ali, neću zabraniti odvjetniku da vidi ima li materijala za tužbu.«

Pretpostavljam da je iz ovih riječi poduzetnog biskupa nekakvu pouku izvukao i poduzetni župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri, nedaleko od Karlovca, kojega su njegovi župljani proglasili lihvarom, a jugokomunističke novine u vlasništvu Privatne katoličke medijske zaklade jedva dočekale da tu priču razglase i da je pretvore u novi nacionalni skandal na temu crkvene pohlepe.

Vjerujem, dakle, da ni novigradski župnik neće zabraniti svojemu odvjetniku da vidi ima li materijala za tužbu u novinskim napisima koji razotkrivaju njegov model poslovanja na slavu Boga i na račun puka vjerničkoga.

A novine se pozivaju na izjave zvonara crkve Svetoga Marka u Gornjim Stativama i onih kojima to zvono zvoni, a koji su ogorčeni što je njihov župnik – razočaran time što im iz džepova nije uspio izbiti planiranih i propisanih 350 kuna po blagoslovljenom kućanstvu – odlučio na oglasnoj ploči objaviti iznose prikupljenih milodara, iz kojih se vidi da je blagoslov u očima korisnika poprilično izgubio na cijeni, jerbo ga je velika većina župljana bila spremna platiti tek jednom jedinom novčanicom, onom dvjestoticom s likom Stjepana Radića, legendarnog pučkog tribuna, republikanca i antiklerikalca.

Netko je preko te župnikove liste ne baš izdašnih platiša crvenim sprejem ispisao i podvukao riječ LIHVAR, a župljani se nisu libili ni pred novinarima govoriti kako bi »župnik trebao biti sretan sa svakom kunom koju dobije, pogotovo u ovim teškim vremenima«, kad »svatko daje onoliko koliko može, a nažalost ima i onih koji nemaju ništa«, te kako nije u redu što se »takve siromašne ljude ovim popisom pribija na križ, iako bi Crkva trebala pomagati tim ljudima, a ne grabiti novac na hrpu«.

Pričali su župljani još štošta, pa i to da je njihov župnik vrlo uspješan poduzetnik, nakon čega su novinari iskopali podatak da je velečasni osnovao tvrtku Fidus d.o.o., registriranu za sve i svašta – od zastupanja inozemnih firmi, pružanja usluga u nautičkom turizmu, trgovanja nekretninama, pa do proizvodnje vina i skupljanja šumskih gljiva – i da u toj firmi obnaša dužnost direktora.

Prozvani župnik i poduzetnik, pater Filip Vicić, poput svakog istinskog poslovnog čovjeka, svjesnoga da je vrijeme novac, nije imao ni jednu jedinu konvertibilnu minutu koju bi proćerdao na razgovor s novinarima.

»Ne mogu vam sada ništa reći jer sam na sastanku. Čujemo se drugom prilikom«, tim riječima ih je skinuo s mobitela i nastavio poslovati u duhu one »Ora et labora!«, ne gubeći dragocjeno vrijeme, ne gubeći konce svojih poslova, ne gubeći vjeru da bi tarifa od 350 kuna, koju je odredio za blagoslov domaćinstava, bila ovjerena i u Službi nebeskog knjigovodstva, ne gubeći živce što ga župljani zbog izvješene liste milodarnih dužnika uspoređuju s onim vražjim Slavkom Linićem.

Svjestan je pater Filip da se u Crkvi cijeni poslovnost i da bi – ma koliko se nekima iz siromaške perspektive Gornjih Stativa to činilo dalekim i nedostižnim – Dubrovačkoj biskupiji jednoga dana mogao ustrebati novi poduzetni biskup.

novilist.hr