Đavo je umiljat i meleman kao Krajišnik

tačno.net
Autor 2.10.2013. u 13:38

Đavo je umiljat i meleman kao Krajišnik

A kad je taj neviđeni čovjekoljubac Senadu kazao: „Nesrećan sam što je poginuo jedan čovjek“, bio sam zapanjen: isusati, zar je ovaj isti Vjeđonja sa Pala govorio: „Što se tiče optužbi za ratne zločine, mi smo vrlo jasni da je tako moralo da bude”. Naravno da je moralo: Sorabi su bili prisiljeni da pokolju „Turke“. Da genocidom spriječe genocid nad sobom. To je njina propaganda zvala „antigenocidni preventivni rat“. Jer Alija bješe skrvio da izvrši genocid nad desetak miliona Srba, plus pokolj nad šest korpusa JNA, uoči rata stacioniranih u BiH

Piše: Marko Vešović, E-novine

1. Sinoć sam, na Lukovićevom portalu, gledao i slušao Momčila Krajišnika kako divani sa Senadom Hadžifejzovićem. Taj Zapadni Srbin bješe štucovao brkove koji su mu, igrom nevesele sudbine, izrasli pedalj visočije nego ostalim insanima. Zovem ga Zapadnim Srbinom jer, kad je Slobodan Milošević zviznuo sankcije Republici Šumskoj, Krajišnik je rekao kako bi se “lako moglo desiti da nastane nova nacija – Zapadni Srbi“. I nastala je: njeno rodno mesto je Hag, a Krajišnik je jedan od najviđenijih Zapadnih Srba.

Evo iz moje iz knjige „Poljska konjica“ (2000.) jedne pjesme o prehlađenom Krajišniku iz vremena opsade Sarajeva:

DŽELAT IMA KIJAVICU

     I čudili se kako je taj čovjek običan kao da
nije dželat, kao da je i nečiji roditelj.

                                                       Ćamil Sijarić

Preksinoć, na paljanskom ekranu
raspričao se Vjeđonja. A ja se sjetim Olivera:
Postojao je jedan stari narod u kojem
nije bilo ljudi sa sraslim obrvama.
Čim se takvo dijete rodi, smjesta sa njim u vodu:
klok, klok, klok, i gotovo. Udave ga, jer znaju:
ako ga pustiš da poraste,
stoposto biće zločinac.
Raspričao se Vjeđonja, bije iz svih oruđa,
a meni nešto neobično. Jedva se uhavizah:
Vjeđonja zbori kroz nos, i skroz mi dođe čudno
da dželat ima kijavicu. Zlikovci trebalo bi
da su drenovog zdravlja. Jer postoji opasnost
da običnog zločinca obična gripa pretvori
u običnog čovjeka. Naprosto – u jednog od nas.
Čim počne da šmrca, čini se manje dželatom,
čak ti njegovo lice dođe gotovo ljudsko.
I napola si spreman da se, u čudu, pitaš:
boga ti, je li ovo onaj isti Vjeđonja
što je onakav ršum po butum Bosni počinio
kao buljuk govedi u mladu kukuruzu?!
Vjeđonju treba sjetovati da se ugleda
na drugog Momčila. Ne onog s krilatim konjem.
Već na vojvodu Đujića koji je devedeset
godina prekrkao, a nikad kašnuo nije.
Bar ne da ljudi pamte. Ne, valaj, ni kihnuo.

2. Ne znam je li vam znano da je Vjeđonji, skupa sa Dabićem, prije rata bilo suđeno za pljačku? Dabić je optužen da je maznuo 215 miliona, a ne znam koliko je Vjeđonja vozdigao, ali znam da su obojica, na prvom suđenju, dobili po četiri godine zatvora. Njihov advokat se žalio, pa je presuda poništena, i suđenje je ponovljeno: obojica su bili oslobođeni. Onda se žalio tužilac, pa je i ta presuda bila poništena, a kad je trebalo da počne treće suđenje, SDS je pobijedila na izborima, i Dabić se, sa Alijom Izetbegovićem i Stjepanom Kljujićem, dogovorio da tužbe protiv njega i Vjeđonje budu povučene. Ovo sam saznao iz prve ruke, od Dabićevog advokata Žarka Bulića. Uzgred: Stojko Anđelić, direktor preduzeća koje su Rašo i Momo opljačkali, dobio je 12 godina robije, ali ne znam koliko je odležao.

3. I ne znam sjećate li se da je u ratu na Palama bila uvedena ekavica, koju je moj prijatelj nazvao najmlađom ekavicom na svetu. Jok, rekao sam, to je vojna ekavica. Mladićeva. U te dane Vjeđonja je na Srni govorio o „subektivnim i obektivnim“ teškoćama, jer ga je neko slagao da su stari Rimljani bili ekavci.

E taj Vjeđonja, koji je jednom svom sinu dao ime Njegoš, na Lukovićevu portalu, u razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem, bio je vrlo obektivan: on koji je Srbe podučavao mržnji kao učiteljica djecu tablici množenja, danas je dušom i srcem za pomirenje, ali “dajte, nemojte one Srbe koji blate Srbe, kao što je onaj Petar Luković. Pozovete njega kao dežurunog Srbina“. A ja se mislim: e Vjeđonja, Vjeđonja, psi ti se mesa nabili! Više vrijedi nokat na malom prstu Petra Lukovića nego Vjeđonja čitav, skupa sa svime što je u ratu napljačkao i ukrao.

I meni je, u ratu, sa aerodroma, gdje je dolazio da pregovara, Nikolica Koljević po Gojku Beriću poručio da ću biti “krivično gonjen zbog blaćenja Srba“. Uzvratio sam prijateljskim pismom objavljenim u Oslobođenju, gdje sam pored ostalog rekao: “Ako se desi da u bosansku prestonicu ujašeš na bijelom punokrvnom tenku, lično ću od tvojih sudija tražiti 99 godina robije za sebe, jer popišam se, i to sa vrh Lovćena, na slobodu u svijetu koji će biti uređen po tvome meraku. Ali ako ti meni, počem, padneš u ruke, drž mi se dobro, prco mali! Prvo ću te, pet-šest puta, preskočiti kao kozlić, a potom ću te izručiti ženama da te umlate. Ženama čiju si djecu ubio, oslijepio, osakatio…“

4. Dogodilo mi se nešto nevjerojatno: što sam Vjeđonju dulje gledao i slušao, sve više sam postajao žrtva dojma da ga možeš mazati i na šenični i na kukuruzni. Darinka bi rekla: e ovoga s anđelom stvorenja! Sjetih se Josifa Brodskog: „Jer ono što u zlu najviše iznenađuje to su njegova potpuno ljudska svojstva“. Nastavi li ovako, taj zločinac postaće svetac, a iza smrti biće proglašen Vjeđonjom Mirotočivim.

A kad je taj neviđeni čovjekoljubac Senadu kazao: „Nesrećan sam  što je poginuo jedan čovjek“, bio sam zapanjen: isusati, zar je ovaj isti Vjeđonja sa Pala govorio: „Što se tiče optužbi za ratne zločine, mi smo vrlo jasni da je tako moralo da bude”.

Naravno da je moralo:  Sorabi su bili prisiljeni da pokolju „Turke“. Da genocidom spriječe genocid nad sobom. To je njina propaganda zvala „antigenocidni preventivni rat“. Jer Alija bješe skrvio da izvrši genocid nad desetak miliona Srba, plus pokolj nad šest korpusa JNA, uoči rata stacioniranih u BiH.

Vjeđonja je vaktile govorio da svoje selo Zabrđe ne bi mijenjao ni za šta i dodao da će strancima vidjeti leđa, jer on je ovđešnji, a oni su u BH došli, ali je, igrom slučaja, zamijenio Zabrđe za Zabravlje, a kad ga je pustilo iz “kuće neobične“ – što je genijalna narodna definicija zatvora: na njega se ne možeš obići – Vjeđonja  je nastavio sa pričom upravo tamo gdje je stao kad je uhapšen, pa sam se, kad sam odgledao njegov intervju, sjetio riječi iz pravoslavnoga katihizisa: „Đavo je laža i otac laži“.

Jer nije točno da đavo ima rogove, rep i da je vazda naceren. Đavo je uštivan, uljudan, umiljat, čuvstven, sućutan, meleman kao Momčilo Krajišnik. I Đavo i Vjeđonja su, da citiram svoje stihove iz pjesme o drugom ratnom zločincu, „kao jedan od lakosjenih staraca kojima u tramvaju, bez premišljanja, ustupiš mjesto“.Tako Bog uredio, dodala bi Darinka.

tačno.net
Autor 2.10.2013. u 13:38

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija