Dehumanizacija Sanadera – izolirati, zacrniti, izbrisati

Povezani članci

• Evropska komisija preporučila kandidatski status za BiH uz osam uslova
• GROBNICA IMPERIJA
• Salmedin Mesihović: Ako SDP želi da se pokaže demokratskom partijom neka primjeni neposrednu demokratiju
• Senja Perunović: Moment u historiji
• Duh slobode – Domovina nas treba!!
• Kibernetička agresija na zdravu pamet

Bivši premijer Ivo Sanader najopasniji je čovjek u državi za vlast, svoju stranku i državne organe koji ga po službenoj dužnosti zbog sumnje da je počinio niz kaznenih djela progone.

On je toliko opasan i izaziva toliki strah i strahopoštovanje da mu oni ime ne smiju ni izgovoriti niti napisati. Za koji redak više spomenute organe, poput USKOK-a, on je tek I.S. Zorno je to iz priopćenja objavljenog 21. lipnja. koje je objavljeno “povodom brojnih upita novinara”, ali ni ti upiti nisu bili dostatni USKOK-u da napiše puno ime i prezime onoga koji se ne spominje. 

S HDZ-om je stvar još zanimljivija. Sljednica I.S. na predsjedničkom mjestu u stranci i Vladi, J. K. koju je baš rukopoložio za obje te funkcije ime mu ni ne spominje.

HDZ je tako postao stranka vremenskog diskontinuiteta i njena kratka povijest trenutačno izgleda ovako: prvo su se osnovali u baraci na Jarunu, onda su pobijedili na izborima 1990. godine pod vodstvom prvom predsjednika Franje Tuđmana , onda su pobjeđivali redom na svim izborima devedesetih godina, prvi predsjednik Franjo Tuđman umro je 1999. godine, a od 2009. godine na čelu stranke je J. K.
S odlaskom I.S. s vlasti i nakon njegova izbacivanje iz HDZ-a nestalo je deset godina stranačke povijesti ili je barem nestalo deset godina vođenja te stranke, pa bi čovjek još mogao pomisliti da je tom strankom gotovo cijelo desetljeće upravljalo kolektivno rukovodstvo.

Ivu Sanadera bi današnji HDZ izbrisao iz svoje povijesti baš kao što je Staljin svojedobno htio izbrisati Trockoga iz povijesti. Ono što je tada bilo retuširanje povijesti danas je photo shop. Tehnika se ponešto promijenila, ali rezultat će biti isti.

Suočavanje s prošlošću popularan je termin posljednjih godina. Ne bi bilo zgorega da se HDZ počne suočavati sa svojom takorekuć jučerašnjicom, jer valjda se prvo treba suočiti s vlastitom prošlošću. Lako je njima suočiti se s ustašama i partizanima, ali vlastitu jučerašnjicu ne bi ni spomenuli. 

HDZ i njegova čelnica J. K. silno se žele odmaknuti od I. S. i njegova razdoblja, silno žele pokazati da oni nisu ni krivi ni odgovorni za ono što se njemu stavlja na teret. Zato ga treba na svaki način izolirati, odvojiti od HDZ-a, samo izbacivanje iz stranke nije dovoljno, oni su se s njima, tako, malo družili jer su, eto, morali, ali nisu oni ti koji su s I.S. tikve sadili.
Zato tog I.S. kojemu je ime zabranjeno izgovoriti treba potpuno zacrniti. No, ne treba se čuditi postane li I.S. u tom zacrnjenju nešto poput crne jame koja će svojom gravitacijom naprosto usisati i mnoge koji mu danas ime ne izgovaraju. 

Što je sve točno radio I. S. zasad javnosti nije znano. Pojednostavljeno rečeno, ozbiljno se sumnja da je krao.  Za njega bi bilo bolje, pokazuje to povijesno iskustvo, da je klao nego da je krao.
Njegovi kolege i suborci, njegova po njemu određena sljednica, ne bi se tako ponašali prema njemu, ne bi taj odnos bio tako dehumaniziran, ne bi izgubio ime i prezime, ne bi bio sveden na povremeni incijal.

No, povijest pokazuje da je moguće ne samo razumjeti nego i opravdati one koji su klali, ali ne i one koji su krali. Oni koji su klali često su to činili za domovinu, oni koji su krali čine to za sebe

novilist