Dežulović: Kako je Djevica Marija kažnjena zbog pružanja telekomunikacijskih usluga bez dozvole

Boris Dežulović
Autor 28.6.2013. u 13:07

Razbježalo se pred inspektorima sve živo, pobjegli iz gradića prodavači suvenira, šverceri deviza, nosači, vozači, vodiči, redari, prevoditelji, ministranti, nije u Međugorju, priča se, takve bježanije bilo ni kad je Udba dolazila.

 

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, pred trideset drugu godišnjicu Gospina ukazanja u Međugorju okupili se vjernici u kući vidjelice Marije Pavlović-Lunetti, pa čekaju da se pojavi Majka Božja. Koncentrirala se vidjelica Marija, sklopila ruke i zatvorila oči, a okupljeni vjernici oko nje pobožno mole iščekujući Gospinu poruku. Mrmorili oni tako i čekali bogami i do deset navečer, kad se odjednom otvorila vrata, kuću okupala zasljepljujuća svjetlost, a na vratima se ukazala prekrasna žena u plavom: Bezgrešno Srce gori joj na grudima zlatnom buktinjom, baš kao na onim plastificiranim naljepnicama sa štandova u Podbrdu.

– Marija? – reče Ona. – Marija Pavlović-Lunetti?

– Ja sam, Gospe moja! – raširi ruke vidjelica Marija.

– Aleluja! – padoše na to okupljeni na koljena.

– Majko Božja, što nam poručuješ? – krene onda ganuta vidjelica prema plavoj silueti na jarkom svijetlu, pa kako priđe bliže, tako joj se Gospino zlatnoplameno srce učini kao, božeprosti, nekakav medaljon, baš poput onih sa štanda u Podbrdu. Priđe vidjelica još bliže, kad ono – nije medaljon, nego značka! Pogleda malo bolje, a na zlatnom Bezgrešnom Srcu Djevice Marije lijepo piše “Federacija BiH – Federalna uprava za inspekcijske poslove”.

– Gospodo, izvolite napustiti objekt, gospođo Marija, vi ostanite – kaže u to žena u plavom, pa se okrenu kolegi iza sebe. – A ti ugasi tu lampu, ubi me ba, šta ti je?!

Tako se, čitali ste u novinama, prošlog ponedjeljka – dan uoči trideset druge godišnjice Gospina ukazanja – u Međugorju ukazali inspektori državnih i federalnih inspekcija, pa banuli i u kuću slavne vidjelice Marije Pavlović-Lunetti. Učas se hercegovačkim las vegasom proširio glas o čudesnom ukazanju inspekcije, nastala je strka kakve nije bilo ni 1981, kad se ono Mariji Pavlović i petorici njenih prijateljica i prijatelja prvi put prikazala Blažena Djevica Marija.

Razbježalo se pred inspektorima sve živo, pobjegli iz gradića prodavači suvenira, šverceri deviza, nosači, vozači, vodiči, redari, prevoditelji, ministranti, nije u Međugorju, priča se, takve bježanije bilo ni kad je Udba dolazila. U jednom hotelu sa pedeset četiri sobe – zabilježili novinari – inspektori zatekli samo prestravljenu recepcionerku: nestale sobarice i čistačice, nestali kuhari i konobari, nestali i sami vlasnici. U cijelom pustom marijanskom svetištu ostalo tako samo nekoliko desetaka hiljada zbunjenih hodočasnika i unezvjerena Djevica Marija na brdu iznad Podbrda.

– Stanite, djeco, čekajte me! – odozgo je, kažu očevici, vikala Majka Božja, pa pridržavajući dugačku plavu haljinu zaprašila nizbrdo za svojim razbježalim stadom. – Ja sam vaša majka i ne mogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu!

Je li baš tako bilo, ne znam – nisam bio – ali znate kako kažu, ako laže koza ne laže rog, ako laže Kožo ne laže Bog, ili kako već ide: sutradan, naime, na službenom sajtu međugorskog svetišta osvanula najnovija Marijina poruka, datirana 25. lipnja 2013. – eno vam je na www.medjugorje.ws, lijepo piše crno na bijelo, pa na trideset jezika, citiram – “Ja sam vaša majka i ne mogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu!”

Ni pet minuta kasnije, u podnožju brda federalna inspekcija zaustavila neku zadihanu ženu u plavoj haljini: faljenisus gospođo, vazda budi sinko, molim vas dokumente.

– Znatel’ vi ko sam ja? – malo kao i drčno upitala ga ona pružajući papire.

– Gospođo draga, da znam svakoga u Federaciji, ne bih ja tražio dokumente – umornim glasom će inspektor, vrteći u rukama plastificiranu naljepnicu s Gospinim likom, sve s Bezgrešnim Srcem što joj na grudima gori zlatnom buktinjom, i natpisom “Blažena Djevica Marija – Međugorje”. – Šta je ovo?

– Lična – odgovorila je žena, dok su joj se obrazi crvenjeli kao da je ono plamteće srce sad progutala.

– Marija, Marija, šta ćemo s vama? – vratio joj inspektor naljepnicu. – Odakle ste, Marija?

– Iz Nazareta, Palestina.

– Bogami ste onda izdaleka potegli. Čime se bavite, Marija?

– Šaljem ljudima poruke i tako.

– Poruke? To nešto k’o SMS?

– Pa, recimo.

– Znači telekomunikacije. Onda imate i radnu dozvolu?

– Naravno – izvadi na to Marija malu, plavu knjigu.

– Šta je to?

– Novi zavjet – odgovori ona. – Unutra vam sve piše.

– Sačekajte tu – reče onda inspektor, pa zamakne put automobila.

I šta je bilo? Inspektori detaljno proučili Gospinu radnu dozvolu, sva četiri evanđelja, sve zavjetne knjige i poslanice, pa ispalo da u cijelom Svetom pismu ne postoji na Marijino ime nikakva dozvola za vršenje usluga u telekomunikacijama, niti ikakvih zapravo usluga u bilo čemu!

Marija se u Bibliji – stoji u obrazloženju rješenja Uprave za inspekcijske poslove – spominje samo i isključivo kao Isusova biološka majka, nema u cijelom Svetom pismu nijedne jedine riječi štovanja njene božanske ili čudotvorne uloge, ni sam Isus joj ne pridaje takav značaj, nijednom riječju se u Novom zavjetu ne spominje ni njena smrt, ni uznesenje na nebo, nikakva njena nebeska slava ili duhovna dimenzija, nikakva transcendentalna svojstva ili proročanske sposobnosti, nikakva moć utjecanja, ispunjavanja molitvi ili posredovanja Boga, nema nijedne njene duboke misli, hiperbole ili prispodobe – nema ništa.

Marija iz Nazareta, ukratko, uopće nema licencu za pružanje telekomunikacijskih i drugih božanskih usluga: posljednji put Biblija je spominje u Djelima apostolskim, kad je ono na Pedesetnicu bila s apostolima, nakon čega netragom nestaje iz Svetog pisma. Sve dok je, eto, prošlog ponedjeljka u zaseoku Podbrdu nisu zaustavili federalni inspektori, pa joj po članu 17. Zakona o zapošljavanju stranaca razrezali dvije hiljade maraka kazne i šest mjeseci zabrane obavljanja djelatnosti.

Opustjelo otada Međugorje, spakovali se prodavači suvenira, vlasnici agencija i šverceri deviza, otišli nosači, vozači, vodiči, redari, prevoditelji i ministranti, otišle recepcionerke, sobarice, čistačice, kuharice i konobarice, budzašto domaćini prodaju velebne vile, pansione, hotele i restorane, a rijeke Marijinih hodočasnika krenule se spuštati na jug.
Nekidan se navodno ukazala jednom advokatu u Čapljini.

Oslobođenje

Boris Dežulović
Autor 28.6.2013. u 13:07

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija